Naš ovotjedni gost u rubrici Od A do Ž je direktor Hotela Lapad i počasni konzul Republike Finske Hrvoje Brbora.
Hotel Lapad obilježio je veliku 110. obljetnicu, kako ste proslavili rođendan?
Proslavili smo ga radno jer ova sezona je bila posebna za nas jer smo konačno radili u normalnim uvjetima, nakon dugih godina radova ispred hotela koji su otežavali poslovanje. Rođendan ćemo proslaviti i na putovanju naših zaposlenika nakon uspješno odrađene sezone, kao nagradu za sav uloženi trud.
Dobili ste i nagradu HGK, gdje čuvate Zlatnu kunu?
Trenutno je Zlatna kuna na sigurnom mjestu – u uredu tajnice. Planiramo izraditi vitrinu koja će krasiti jedan dio hotela i u kojoj ćemo izložiti sve nagrade koje smo dobili kroz godine. Smatramo da naši gosti trebaju imati priliku vidjeti te nagrade i osjetiti dio priče koja stoji iza njih.
Možete li u hotelu popiti kavu u miru ili uvijek jednim okom pratite zbivanja oko sebe?
Naravno da mogu, ali uvijek jedno oko zadržavam na detaljima – gledam kako je kava poslužena, kakva je atmosfera, jesu li gosti zadovoljni. No, moram priznati, postoji određeno zadovoljstvo u tome kada vidite da sve funkcionira kako treba.
Tko je vaša desna ruka?
Imam nekoliko osoba u hotelu koje smatram svojom desnom rukom – oni su srce operacija i pravi oslonac u svakodnevnim izazovima. Bez njihove predanosti, naš uspjeh ne bi bio moguć.
Tko je osoba čiji savjet ne preispitujete?
Definitivno roditelji. Njihova mudrost i životno iskustvo imaju posebnu težinu. Kada mi kažu svoje mišljenje, znam da je iskreno i u najboljoj namjeri.
Je li mobitel uvijek uz vas?
Jest, kao vjerujem i većine nas danas. To je postao neizbježan dio posla i modernog života danas.
Prva stvar koju napravite kad dođete doma?
Zagrlim djecu i skinem odijelo. To je trenutak kada u potpunosti prelazim iz poslovnog u obiteljski svijet.
Odrastali ste uz sestru i brata, čemu vas je to naučilo?
Naučilo me suradnji i važnosti kompromisa.
Kakav ste tata?
Trudim se biti prisutan, strpljiv i posvećen, što nije uvijek lako, ali vrijedi svakog truda.
A suprug?
To morate pitati moju suprugu. Trudim se biti dobra podrška u odgoju djece i kućanskim poslovima, jer ona tu odrađuje lavovski dio posla.
Jeste li oduvijek željeli imati puno djece?
Želja je bila troje djece, ali nikad ne znate što život nosi – sad ih imamo četvero i to je čarobno. Svaki dan s njima donosi smijeh, izazove i sreću.
Tko doma ima glavnu riječ?
Moja supruga, svakako. No, mi smo tim i uvijek se trudimo dogovoriti. Kompromisi su ključ za skladan dom.
Imate li za ribanje vremena koliko biste htjeli?
Nažalost, ne onoliko koliko bih htio. No, svaki trenutak na moru cijenim kao zlato.
Volite li na ribanje ići sami ili u društvu?
Većinom idem sam. To su moji trenuci mira, kada se odmaknem od svega i napunim baterije.
Kako ste spravili škarma od pet kilograma kojeg ste prije par godina ulovili?
Dio je išao na gradele, a dio u poparu. Nešto od njega sam i podijelio… Svi su uživali…Nema ljepšeg osjećaja nego kad se vratitie s ribanja s kilo ili dva ribe i onda to pripremite za svoje ukućane.
Je li vam to bio najbolji ulov?
Zasada da, ali optimist sam, nadam se da će biti i još boljih.
Imate li još hobija?
Ponekad crtam, ali rijetko. To je hobi koji opušta, ali zahtijeva vrijeme koje mi često nedostaje.
Gdje vas nikada nećemo sresti?
Na bungee jumpingu.
Omiljeno jelo?
Sarme i zelena menestra.
Crtić iz djetinjstva?
„A je to!“ – uvijek me nasmijavao. Još i danas, kada ga slučajno uhvatim na televiziji, gledam ga s istim gustom i smijehom kao kad sam bio dijete.