Jostein Gaarder
Sofijin svijet
Nakladnik: Znanje
Zagreb, 2010.
Uglavnom kroz knjige uživamo u općenju s nadmoćnim umovima. U najboljim knjigama autori nam se obraćaju, daju nam svoje najvrjednije misli i izlijevaju svoju dušu u naše. Hvala Bogu na knjigama.
- William Ellery Channing
Zamislite čovjeka koji šeta gradskim trgom i u ruci nosi upaljen fenjer i govori kako traži čovjeka. Većina bi ga ostalih šetača u najboljem slučaju smatrala čudakom ili maloumnikom. Nadalje, zamislite (što je gotovo nezamislivo) kako jedan državnik ili dužnosnik dolazi do jednog takvog gore opisanog čudaka, prijateljski ga pozdravi i kaže mu da će mu ispuniti svaku želju koju ovaj poželi (zamišljam Milanovića, od kojega bi se to i moglo očekivati s obzirom na njegove nastupe i retoriku), a ovaj mu odgovori da mu treba samo to da mu se malo pomakne sa sunca. Oboje je nezamislivo, prvo nikada političar koji je već izabran (moguće prije izbora) neće pojedincu poput zlatne ribice reći da mu je spreman ispuniti svaku želju, a ovaj drugi bi zasigurno zanemario njegovu sjenu i sunce te na tako postavljeno pitanje, ako bi do njega i došlo, brzo nabrojao niz ostvarivih i neostvarivih osobnih želja, počevši od karijere do materijalnih potreba.
Međutim, ovakvo nešto se stvarno dogodilo u staroj Grčkoj; u jednom i drugom slučaju ovaj čudak je bio filozof Diogen iz Sinope (između ostalog poznat jer je živio i prebivao u bačvi), a dužnosnik Aleksandar Makedonski osvajač i vladar skoro cijelog tada poznatog svijeta. U tim vremenima biti filozof značilo je propitkivanje i razmišljanje o nastanku, bitku, svrsi života i prirode, no to nije bilo bezvezno teoretiziranje ili razglabanje. Filozofi su upućivali i učili kako najbolje živjeti te su svojim primjerom to i pokazivali. Ravnali su se prema dvama glavnim postulatima spoznaj sebe i ničega previše, dakle, ako tako živiš onda dobro živiš. U staroj Grčkoj sve se događalo oko trga; tu su ljudi komunicirali, trgovali, upravljali polisom – gradom. Upravo je na takvom trgu udarena osnova europske civilizacije. Riječi politika, demokracija, ekonomija, biologija, teorija, teologija, ideja, sistem, psihologija, logika i još mnoge druge potječu od grčkog naroda, koji je u malim gradovima državama polisima razvijao demokraciju i ti mali gradovi bili su opreka velikim autokratskim državama istoka. Takvim su se trgovima kretali filozofi koji su u stalnoj komunikaciji s pukom ulazili u žustre rasprave i razgovore. Velika je tajna kako se i zašto razvila takva civilizacija baš u Grčkoj koja nije bila bogata po svojim prirodnim i ostalim resursima, no to je sasvim druga tema. Danas trg gubi svoj značaj.
Mislim da je pojavom novih sredstava komunikacije (internet i sl.) izgubio svoju ulogu okupljanja građana kako bi komunicirali i trgovali. Izgradnjom velikih tržnih centara trgovi postaju pusti i nezanimljivi širem krugu ljudi. Ako bismo danas nekim vremenskim strojem vratili Sokrata, Platona ili pak Aristotela, isti bi odmah napustiti trg i preselili se u različite tržišne centre. Međutim, mislim kako bi i to bilo uzalud jer modernog čovjeka malo toga zanima o onome što su učili ili u što su uvjeravali grčki filozofi. Mislim da bi ti filozofi u takvim novim prilikama bili gotovo pa smiješni i karikirani široj publici. Eto, zamišljam Sokrata ispred Lidla kako stoji i govori ničega previše ili spoznaj sebe. To bi bio vrlo loš marketinški potez od Sokrata jer ničega previše je u suprotnosti s ideologijom konzumerističkog društva u kojem danas živimo pa bi najvjerojatnije security ubrzo maknuo Sokrata ispred centra.
Danas nekome reći da filozofira zvuči podrugljivo i uvredljivo. Izvorno philosophia na starogrčkom znači „ljubav prema znanju“, „ljubav prema mudrosti“. Filozof istražuje, traži mudrost, ali nikada neće tvrditi da ju je pronašao, znamenita je Sokratova tvrdnja znam da ništa ne znam u kojoj se ogleda ova konstatacija. Kao što rekosmo, filozof svoje stavove i razmišljanja prenosi razgovorom, oko sebe okuplja učenike koje uči kako živjeti, što cijeniti, što je smisao života itd. Svoje svjetonazore filozof u ta davna doba implementira u stvarni život, razlučuje što je moralno, a što je suprotno društvenim normama, što je dobro, a što loše za pojedinca i društvo. Filozofi uče državnike kako mudro i pravično vladati, neki će to prihvatiti, a neki odbacivati (više je bilo ovih drugih nego prvih, uzmimo za primjer Aleksandra Makedonskoga kojemu je učitelj bio Aristotel). Danas filozofija nije baš popularna među običnim pukom jer se smatra dokoličarenjem i bespotrebnim gubljenjem vremena. Ne treba se čuditi takvom stavu jer u današnje vrijeme duhovnost, znanje, mudrost, umjerenost i odgovornost nestaju pred naletom svekolikog materijalizma. Zašto biti mudar i dobar ako je najvažnije imati, a to se najlakše postiže ako nemaš skrupula, poštovanja i osjećaja prema drugome i zajednici u kojoj živiš. Dakle, oslobodimo se okova morala i odbacimo sve moralne skrupule koje nas sputavaju u stjecanju materijalnoga, što će nam omogućiti sretan i ugodan život. Cijenim što je upravo ovo razlog zašto se danas zanemaruje filozofija koja nas uči kako dobro, pošteno i odgovorno živjeti u antici je ona bila primjenjiva u praksi dok se današnji filozofi više bave teorijom koja je postala sama sebi svrha.
Ovakav mi je uvod bio potreban kako bih vas uputio na jednu knjigu koja je kod nas prvi put bila izdana 1997. godine naziva Sofijin svijet (mogla bi se prevesti kao mudrost svijeta). Knjiga je ponovo izdana 2010. godine kao džepno izdanje od izdavača Znanje. Za ovu je knjigu bez ikakvog ustručavanja malo reći kako je genijalna i izvrsna. Knjigu je napisao Jostein Gaarder, suvremeni norveški književnik, a prevedena je na 43 jezika. On je kroz tu knjigu čitateljima predstavio razvoj filozofske misli od samih početaka pa sve do današnjih dana. Knjiga je pisana poput nekog trilera tako da čitatelj o relativno zahtjevnoj temi stječe saznanja na jedan vrlo zanimljiv i jednostavan način. Gaarder je svakako i dobar pedagog, čemu svjedoči i njegova karijera profesora filozofije i književnosti. Zašto dobar pedagog? Zato jer će kroz dobro ispričanu priču zainteresirati prosječnog čitatelja da posegne za nekom drugom, možda zahtjevnijom literaturom kako bi se bolje upoznao sa Sokratom, Aristotelom, Hegelom, Kantom, Sartrom i ostalim filozofima.
Možda je Gaarder dobar putokaz i našim profesorima kako na zanimljiv i duhovit način upoznati učenike s ozbiljnijim temama. Na početku romana Sofija (djevojčica, glavni lik romana znakovitog imena Sofija jer ime Sofija (grč. Σοφία) dolazi iz grčke riječi „sophos“ što znači „mudrost“) razmišlja kao Platon, u sredini kao empirist, a na kraju kao egzistencijalist. Pisac u romanu neće protežirati nijedan filozofski pravac, za njega su jednaki svi filozofski pravci, on skladno povezuje grčke početke filozofije i veliki prasak. Postoji evolucija svijesti koja se skladno nadograđuje i svaka misao ima svoju svrhu. Početak postoji, ali se kraj ne nazire. Iz ove ćete knjige naučiti što je filozofija, tko su filozofi i čemu filozofija. Vječno je pitanje koje većina ljudi postavlja (ukoliko nije okupirana materijalnim) tko smo i zašto živimo. To pitanje u ovoj knjizi pisac postavlja, ali na njega ne nalazi odgovor, odnosno on to i ne pokušava jer je svjestan kako se na to pitanje vjerojatno nikada neće cjelovito i konačno odgovoriti. Dakle, kako je svijet stvoren? Postoji li volja ili namjera u svemu što se događa? Imali života nakon smrti? Kako uopće možemo naći odgovor na ovakva pitanja? I prije svega: kako bismo morali živjeti?
Ta su pitanja ljudi postavljali u svim vremenima. Ne poznajemo kulturu koja nije bila zaokupljena pitanjima tko su ljudi i odakle dolazi svijet. Na ta pitanja nije nitko i nikada konačno odgovorio, ali su različite kulture i filozofske škole različito odgovarale. Međutim, čitajući knjigu Sofijin svijet, budete ponukani pročitati i zahtjevniju literaturu poput Aristotela, Platona, Seneke. Shvaćamo kako je čovječanstvo strahovito napredovalo u tehničkom smislu; letimo zrakoplovima, komuniciramo mobitelima i internetom, puno brže putujemo; tamo gdje su nam trebali mjeseci i godine stižemo za par sati, ali je u duhovnom smislu sve zakržljalo. Ne postoji bolja literatura od one koju je pisao Aristotel, Platon, Eshil, Seneka i to je bilo prije više od 2000 godina. Eto, i ovo potvrđuje moju konstataciju kako materijalno zatire ono duhovno u čovjeku.
Sad bih se vratio na početak u vezi s onom usporedbom Aleksandra Makedonskoga i današnjih političara (neka mi ne bude zamjerno što spomenuh Milanovića, mogao sam i Plenkovića ili bilo kojeg drugog iz našeg bližnjeg ili daljnjeg susjedstva); uistinu je malo političara u današnje vrijeme koji se zanimaju za filozofiju tj. imaju ljubav prema mudrosti jer svojim postupcima, retorikom, bahatosti i načinom života nisu uzor niti putokaz običnom čovjeku i čovječanstvu. Platon je u svojem kapitalnom djelu Država zaključio kako oni koji upravljaju ne mogu imati privatnu svojinu. Mislim da nije pogriješio jer, nažalost, imati znači korumpirati i biti korumpiran.
Na kraju zaključujem, Sofijin svijet prava je književna poslastica za sve koji još uvijek traže smisao u svakodnevnici te odgovore na vječna pitanja o postanku života i svemira.
Savjet: ostavite se influencera, televizije, interneta, pametnih telefona i ostaloga; svi vas oni opsjedaju nadrealnim snimkama, selfijima i preporukama s različitih mondenskih lokacija i u vama izazivaju podsvjesnu frustraciju. Budite svoji, posegnite za dobrom literaturom koja će vam oplemeniti život i učiniti ga smislenijim i duhovnijim. Zato, idući tjedan pohitajte u knjižnicu i posudite Sofijin svijet jer knjiga je izvor mudrosti i zapamtite jedino što nam je potrebno da postanemo dobri filozofi jest sposobnost da se čudimo.
