Brodolom civilizacija
Nakladnik: Laguna, Beograd
Beograd, 2020.
„Naučio sam malo, osim da je većina djela, i dobrih i loših, onih koja će izazvati sramotu ili pohvalu ili nagradu, u okviru ljudskih mogućnosti, već počinjena i o njima se može saznati samo iz knjiga.“
– William Faulkner
Već sam više puta u tekstovima istaknuo kako naši istočni susjedi imaju značajno bolju izdavačku djelatnost u odnosu na nas. Više je objektivnih i subjektivnih razloga zašto je to tako. Svakako na to utječe i brojnost sveukupne čitalačke populacije za koju se prevode i izdaju knjige. Hrvatsko je tržište značajno manje u odnosu na srpsko s obzirom na broj stanovnika, a i čitalačku publiku. Međutim, ima tu i nekih drugih razloga o kojima ne bih sada, nego možda nekom drugom prilikom.
Dakle, ovih mi je dana došla u ruke knjiga beogradskog izdavača Lagune naslova Brodolom civilizacija francuskoga pisca libanonskih korijena Amina Maaloufa.
Doduše, moram napomenuti da je spomenuti pisac i kod nas prevođen (Lav Afrički, 1986., Porijeklo, 2021., Baldassarova odiseja, 2005., Kršćanski barbari u Svetoj zemlji: križarski ratovi u očima Arapa, 2002., U ime identiteta: nasilje i potreba za pripadnošću, 2002.), no činjenica je da je puno više zastupljen i prevođen u Srbiji i BiH.
Međutim, vratimo se knjizi Brodolom civilizacija!
Svaka knjiga, bez obzira na to bila ona roman, putopis ili što drugo, govori o piscu i njegovim pogledima na život, političkim uvjerenjima, svjetonazoru, vjeri ili nevjeri i dotiče se njegove autobiografije, želio to pisac ili ne.
Maaloufove knjige u cijelosti predstavljaju njegove političke stavove i duboka filozofska promišljanju o čovjeku i njegovoj tragediji u današnjem političkom okruženju.
Bez obzira na to što su Maalouf i njegova obitelj doživjeli progone iz Egipta i Libanona, u njemu nema ni trunka mržnje prema narodima koji su krivi za sve nedaće i zla koji su naneseni njemu i njegovoj obitelji koja je kršćanskoga podrijetla, tj. manjina među muslimanskom većinom.
U svojoj knjizi Maalouf do detalja analizira zavičaj i političke sukobe počevši od propasti otomanskog imperija do današnjih dana. On sam kaže da smo svjedoci tome da tijekom jednoga života možemo vidjeti kako nestaju zemlje, carstva, narodi, jezici i civilizacije. Njegov je pogled na današnji svijet pesimističan; kaže da smo potratili priliku da živimo u boljem, sigurnijem i pravednijem svijetu. Da je knjiga pisana nakon rata u Ukrajini, a ne prije, vjerojatno bi njegova promišljanja bila puno više pesimistična i obojana crnim tonovima.
On je u prvom dijelu knjige opisao početak i tijek sukoba u njegovoj postojbini za koju je koristio arhaični naziv Levant koji obuhvaća značajno šire područje od naziva Bliski istok, a prosječnom je Europljaninu prihvatljiviji i više mediteranski.
U drugom, završnom dijelu knjige znakovitoga naziva Svijet u raspadu ističe nedostatak moralnog kompasa prouzročen prekomjernim bogaćenjem pojedinaca i siromašenjem masa kao i orvelovskom izvjesnošću budućnosti svijeta u kojemu živimo, čemu je krivac velikim dijelom teroristički napad 11. rujna 2001. godine, čemu je opet uzrok paradoksalni politički nastup tzv. velikih sila koje su uzrok i pojave islamskoga fundamentalizma u njegovu najrigidnijem obliku.
Maalouf maestralno la Fontaineovu basnu Cvrčak i mrav ističe kao primjer današnjeg moralnoga rasapa. Priča o mravu i cvrčku imala je u svoje vrijeme univerzalnu i vječnu istinu i vrijednost.
Mrav je marljiv, pedantan, svakodnevno radi i to su vrijednosti koje bi trebale biti dobre i trajne. Cvrčak pjeva, pleše i posao mu nije ni na kraj pameti. Cvrčku su se nekada rugali jer se našao u neobranu grožđu. Danas je sasvim suprotno; mravu se rugaju, a cvrčka slave. Mladi su gledali svoje roditelje koji su radili i rintali, a nikada nisu stekli materijalni komfor ni ušli u srednju klasu pa ih više sažalijevaju nego što ih poštuju.
S druge strane, mladi imitiraju one koji su uspjeli pa makar reketiranjem i prljavim poslovima; da bi osvojili, na bilo koji način, svojih pola sata u raju slave. Takvi preokreti modela u društvu izazivaju strahovite poremećaje u zajednici. Dileri u kvartovima za razliku od učitelja postaju uzori mladima i to postaje jezgra propadanja i sveopćega rasapa. Kada se novčane korisne aktivnosti vrednuju više od onih koje su društveno korisne, posljedice razaranja nemoguće je kontrolirati. Sva su ponašanja građana time pogođena.
Amin Maalouf humanist je lijeve orijentacije (humanist može biti i desne orijentacije iako danas prevladava mišljenje da je sve što dolazi s desna zaostalo i dostojno svakoga prezira) koji do mazohizma uvjerava sebe i nas da bi društvo koje bi se globaliziralo možda riješilo sukobe unutar pojedinih zajednica.
Međutim, svjestan je svih zamki ljevičarenja, povijesnih promašaja i eksperimenata lijevih komunističkih pokreta koji su čovječanstvu nanijeli velika zla. Uostalom, Amin je kratkotrajno pripadao komunističkom pokretu. Rekli bismo danas onome salonskom krilu te ideologije, no ubrzo je shvatio svu pogubnost i laž te ideologije koja je promicala nastajanje raja na zemlji onoga trenutka kada nastane besklasno društvo, ali su zanemarivali ono metafizičko u čovjeku kao i njegove ambicije, taštine i želju za imanjem neograničenoga.
Bez obzira na sve, on je realist koji se s nostalgijom i melankolijom sjeća proteklih vremena koja su po pričama bila postojanija, usporenija i možda sigurnija. Rekli bismo kako zapada u zamku sviju nas koji se sa sjetom sjećamo prohujalog vremena, a svakako je najveći razlog takvog fenomena to što smo bili mlađi.
U svakom slučaju, Maaloufa trebate čitati jer on više od pola stoljeća obilazi svijet. Očevidac je rijetkim povijesnim događajima koji su uzdrmali svijet, zabrinut je zbog ubrzanog naoružanja, klimatskih promjena, državnog i nacionalnog egoizma koji su doveli svijet do ruba propasti.
