Odluka da se užurbane i prenapučene metropole, zamijene životom u manjim mjestima koja su u dosluhu s prirodom, a i dalje nude sve blagodati suvremenog života, više i nije tako čudna i neobična. Sličnu je odluku sa svojom obitelji donijela dubrovačka akademska slikarica Nina Šimunović koja je nakon 12 godina života u središtu Zagreba preselila u Sveti Ivan Zelinu koji broji oko 15 tisuća stanovnika.
-Nismo planirali preseljenje, dogodilo se spontano. Djeca su izrazila želju tako da smo u kratkom roku preselili dok se ne predomisle. Suprug i ja svaki dan kada se probudimo znamo da smo ispravno odlučili. U Zagrebu smo živjeli u stanu 12 godina i onda nas je kao magnet privukla priroda Svetog Ivana Zeline, priča Nina.
– Kuća je na vrhu brežuljka, okružena prekrasnom prirodom i pogledom. Ùživamo u svježem zraku i potpunom miru, pravo utočište za cijelu obitelj. Sviđa nam se što smo daleko od gradske vreve, a ponovo nam je sve dostupno. Uživamo u prirodi, planinarenju, šetnjama šumom…ali u kopanju, košnji, branju voća, sadnji cvijeća. Lijepo je vidjeti kako se trud na zemlji uvijek isplati. Otkad živimo u Svetom Ivanu Zelini jako puno smo na otvorenom, u šetnji sa psom, vozimo bicikle…Baš živimo u skladu s prirodom, sigurno živimo zdravije nego ranije. Jedva čekamo proljeće, kada u našem đardinu sve procvate, od ruža, voćki pa do mediteranskog bilja.
U životu u manjem mjestu, okruženom prirodu podjednako uživaju i Ninina djeca.
– Djeca su su se jako brzo uklopila u školi, uživaju u sportu, glazbenoj školi i druženju. Sretni su.
Ova poznata dubrovačka slikarica sad već više od pola života živi na kontinentu, je li se već naviknula na život bez mora ili ipak još nedostaje, pitamo je.
-Veći dio godine uživamo u zelenilu kontinenta, a ljeti u morskim radostima pa more nikad ne nedostaje. More, plava boja se provlači kroz moje radove tako da je stalno u mom životu, pojašnjava. No, dašak morskoga svakako je vidljiv u novoj obiteljskoj kući koju su Nina i njen suprug u potpunosti sami preuredili uz pomoć majstora.
-Cijeli projekt nam je uzeo jako puno vremena i ponosna sam kako smo suprug i ja ipak uspjeli napraviti od vikendice dom u kojem se stalno živi. Svaki prostor u kojem boravim prilagodim sebi i unesem ono što slikam ne samo na zidove nego i u prostor. Tako sam napravila i sada. Nitko od obitelji se ne buni. Vole moj stil. Bitno je da je ugodno, oku lijepo i funkcionalno te da mi otvara prostor za vječno igranje. Uvijek moram nešto dorađivati, mijenjati.
Namještaj je kombinacija modernog i vintage namještaja koji je već bio u kući. Posebno mi se sviđa dizajn vintage fotelja koje su u dnevnom boravku. To je dah 80-ih u našem domu i mislim da se baš uklapa. Suprug i ja smo jako puno toga sami napravili uz pomoć majstora. Uložili smo puno energije, ali i puno ljubavi. To je proces koji još traje, svi ćemo imati još puno posla. Jako se volim izražavati u prostoru, bilo da je moj ili tuđi. Jednak izazov su mi mali i veliki prostori, kuće i stanovi, bilo da su stambeni ili poslovni pa i hoteli.
Inspirirao me krajolik koji me okružuje, tako da prevladavaju zelene i zemljane nijanse u kući. Prožima se vanjski unutarnji prostor. Nastojim izbjeći ponavljanje. Želim da svaki prostoru kojem boravim ima neku drugu priču. Kao i sa slikama koje radim, priča Nina ali i otkriva svoje zen mjesto u kući gdje najviše uživa popiti prvu kavu. To je dnevni boravak koji je pun prirodnog svjetla i naravno taraca s koje se pruža prekrasan pogled.
Nina uvijek iznova oduševi prenamjenom namještaja – ovaj put to je stolica koja je postala stolić, u jednom od njenih bivših stanova bila je to stara singerica koja je postala postolje umivaoniku.
-Restaurirala sam jedan mali ormarić u kuhinji, ormar je i ranije bio dio kuhinje a sada je dobio novo lice, boju sam prilagodila novim elementima. Morali smo posjeći stablo lipe ispred kuće. Bilo mi je žao baciti pa sam od panjeva napravila stolove. Lipa je tako nastavila živjeti sa nama. Veliki dio predmeta sam sama izradila, zdjele za voće, stolove od drveta,s kulpture, slike, lustere…Bit će toga sigurno još, nabraja Nina, a njenu kreativnu crtu naslijedila su i njena djeca.
-Posebna priča je vezana za herbarij koji smo radili sa Elom i Nikolom, a onda smo ga očuvali od zuba vremena stavljanjem u prozirni materijal i sada je ukras u kuhinji. Djeca su rado sudjelovala u uređenju kuće jer su i sami kreativci. Birali su boje za svoje sobe i naslikali su slike za svoj prostor.
Zidove Ninine obiteljske kuće krase slike iz njenih prethodnih ciklusa, zanimalo nas je ima li na zidovima i još nekih dragih joj umjetnika?
-Osim svojih slika i skulptura iz prethodnih i novog ciklusa imam radova i od drugih umjetnika, a neke od njih su i poklon mojih kolega umjetnika i prijatelja, od Tonka Smokvine, Ane Barbić Katičić, Petra Hranuellija….slika Dimitrija Popovića Majka i dijete koju smo dobili na poklon od mog dragog prijatelja Andrije Seifrieda kada se rodio moj sin, otkriva.
– Dnevni boravak je ipak najposebniji dio doma. Stvoren je za obiteljsko okupljanje. Panoramski prozor pruža prekrasni pogled koji je kao slika koja se mijenja iz dana u dan. Prostor ima jako puno prirodnog svjetla, a centralno mjesto u dnevnom boravku je kamin na drva koji daje poseban ugođaj s umjetničkim slikama i skulpturama. Dnevni boravak i đardin koji je pun voćaka, cvijeća posebice divnih ruža, ali i mediteranskog bilja kao što su ružmarin i lavanda. Rad u vrtu me opušta,izgubim pojam o vremenu. Pravo meditativno iskustvo, živopisno prepričava Nina koja u sklopu kuće ima i svoj atelje.
– Jako puno vremena provodim u ateljeu koji je u sklopu kuće u prizemlju i potkrovlju. Znam satima biti zatvorena u ateljeu, gdje slikam, modeliram, stvaram, mjesto gdje u samoći osluškujem svoje misli i vadim ono poznato i nepoznato iz mene i prenosim na platno. Sretna sam što se više ne moram voziti u atelje, što mogu u papučama u moj mali svijet. Novi prostor, okruženje, svaki novi dan, obitelj…sve mi je inspiracija za rad pa tako i novi prostor koji je još u procesu uređenja, zaključuje, a mi jedva čekamo vidjeti novi ciklu ove akademske slikarice inspiriran i stvoren u savršenom suglasju života i prirode.
