Veliki interes javnosti izazvala je knjiga Nikole Čića Obuljena “Kako smo pregovarali s neprijateljem” koju su večeras, uz autora, predstavili Slavica Stojan u ime nakladnika, Matice hrvatske Dubrovnik, Ante Nazor u ime Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata kao sunakladnika, te urednica izdanja, Željka Križe.
U svom uvodnom govoru, Slavica Stojan se zahvalila autoru na povjerenju što je Maticu hrvatsku izabrao kao nakladnika za izuzetno zanimljivo štivo koje se tiče naše nedavne prošlosti, a odnosi se na umijeće pregovaranja u Domovinskom ratu tijekom kojega su dubrovački pregovarači pokazali svoje domoljublje i hitrost koje podrazumijeva mudrost, elokvenciju i snalažljivost, sve odlike stare dubrovačke diplomacije. Naglasila je kako se obično kaže da knjiga traži svoje čitatelje, dok je s knjigom Nikole Obuljena situacija obrnuta – ovdje su čitatelji tražili knjigu. O tehničkim detaljima svog uredničkog posla govorila je Željka Križe, dok je Ante Nazor istaknuo kako je knjiga “Kako smo pregovarali s neprijateljem” vrijedno memoarsko gradivo čiju razinu dokumentarističke vjerodostojnosti podiže oko 60-tak izvora koji potvrđuju autorove navode te priložene fotografije koje su sastavni dio knjige.
Autor knjige Nikola Obuljen je objasnio razloge zbog kojih je objavljivanje knjige “čekalo” dugih 30 godina, te se spomenuo nekih od ukupno 56 pregovaračkih “misija” u kojima je sudjelovao sa svojim kolegama između kojih su najčešće bili pok. Đuro Kolić i Ivo Šimunović, a prije njih Hrvoje Macan i Tonko Karaman. Zahvalio je na suradnji i savjetima koje je dobio od Miša Đuraša i Varine Jurice Turk koja je napisala i recenziju koju donosimo u nastavku.
Knjiga Nikole Obuljena „Kako smo pregovarali s neprijateljem“, pisana s vremenskim odmakom od trideset godina, još je jedno vrijedno svjedočanstvo o vremenu stvaranja i obrane hrvatske države u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, u kojem je svojim radom i djelovanjem ostavio duboki trag.
Tijekom svoje bogate političke aktivnosti u to vrijeme, autor je obnašao mnoge odgovorne dužnosti i uspješno obavljao teške i složene poslove. Stoga je jedan od iznimnih prvorazrednih svjedoka čije je svjedočenje zanimljivo i poučno, redovito upotpunjeno osobnim stavovima i procjenama te nizom do sada nepoznatih činjenica i pojedinosti o brojnim važnim događajima, kao i mnoštvom biografskih podataka. Zahvaljujući vremenskom odmaku i korištenju izvorne povijesne građe njegova svjedočanstva dobivaju na objektivnosti, a opasnost od zaborava ili gubitka svježine sjećanja sprječava težina proživljenih događaja.
Ovim memoarskim djelom, koje se odlikuje čitljivošću i preglednošću, autor nam sveobuhvatno i iscrpno opisuje i obrazlaže svoje viđenje vremenskog razdoblja kasnih 1980-ih do sredine 1990-ih, te svih onodobnih važnih događaja, od velikih političkih promjena u svijetu, Evropi i na jugoslavenskim prostorima pa sve do pobjedonosnog završetka Domovinskog rata.
U prvim poglavljima knjige, koja je pregledno kronološki i tematski podijeljena, autor obrađuje političke prilike i najvažnije događaje koji su prethodili raspadu Jugoslavije, od gospodarske krize, uzroka slabljenja središnje komunističke vlasti i različita viđenja njenog preustroja, obnove velikosrpske ideje, prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i na dubrovačkom području, pobune dijela Srba u Hrvatskoj do prvih oružanih sukoba i tijeka istodobnih priprema za obranu.
Za potpunije razumijevanje kasnijih ratnih događanja iznimno je koristan opis prostora koji je obuhvaćala tadašnja dubrovačka Općina, strukture i načina funkcioniranja lokalne vlasti i objašnjenje njenog složenog geostrateškog položaja.
U središtu njegovog interesa su događanja na dubrovačkom području, a posebno dani najtežih zločinačkih napada agresora na potpuno okruženi Grad u listopadu, studenom i prosincu 1991. godine, praćeni stalnim pokušajima njegovog osvajanja. To je vrijeme kada je, zahvaljujući herojstvu i žrtvi svojih branitelja, Dubrovnik ispisao najsvjetlije stranice svoje bogate povijesti. Uspješnom obranom njegovi su branitelji agresoru nanijeli težak vojni i politički poraz, a potom zajedno s ostalim postrojbama Hrvatske vojske, pod zapovjedništvom Južnog bojišta, krajem listopada 1992. oslobodili privremeno okupirane dijelove dubrovačke Općine i izašli na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.
Budući da je sve to vrijeme obnašao dužnost voditelja pregovaračkog tima Skupštine Općine Dubrovnik, koji je imao iznimnu važnost za održanje obrane, autor je glavninu sadržaja svojih svjedočanstava, u skladu s naslovom, posvetio opisu teških i mučnih pregovora s neprijateljem, kojima su gotovo uvijek nazočili i promatrači Europske zajednice. Uz cjelovit sadržaj, tijek i konačne rezultate svih održanih pregovaračkih sastanka, vjerno nam je predočio i okolnosti u kojima su vođeni, redovito popraćene poimeničnim popisom sudionika i dopunjene brojnim zanimljivim izjavama i istupima te osobnim zapažanjima. Opis je posebno obogaćen opsežnim navođenjem sadržaja najznačajnijih dijelova razmatranih ultimatuma, prijedloga i postignutih sporazuma tijekom pregovora koji su, na raznim nivoima, vođeni s agresorom sve do njegovog potpunog vojnog poraza i napuštanja teritorija juga Hrvatske. Autor je preslike izvornika ovih dokumenata, kao zasebne priloge uvrstio u svoju knjigu.
Pored svjedočenja iz prve ruke o događajima u kojima je izravno sudjelovao, autor svoje djelo najvećim dijelom temelji na sačuvanim izvornim dnevničkim zapisima i opsežnoj osobnoj dokumentaciji te korištenju relevantne literature. Brojne podatke prikuplja i iz hrvatskih i agresorskih ratnih novinskih izdanja.
Posebno valja istaći njegov sveobuhvatan istraživački rad na zbirkama dokumenata i fotografija Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik, čijem je stalnom obogaćivanju novo prikupljenom građom i sam dao značajan doprinos. Naime, nakon višegodišnje uspješne suradnje na ostvarenju niza zajedničkih projekata posvećenih proučavanju Domovinskog rata, autor je svoju građu iz osobne arhive, kao i brojni branitelji i građani, poklonio našem Muzeju. Stoga je u potpunosti razumljivo da se pri pisanju ovih svjedočanstava oslonio na proučavanje bogatog muzejskog fundusa u kome se čuvaju, za predmet istraživanja, posebno važne arhive Kriznog štaba, Zapovjedništva obrane, Sekretarijata NO i lokalnih štabova Civilne zaštite.
Odabrane dokumente i fotografije, pronađene tom prigodom, objavio je u svom djelu, posložene kronološki unutar teksta i zasebnih tematskih cjelina, čime je dodatno obogatio njegov sadržaj te osnažio njegovu dokumentarnost, ali i iznova potvrdio svoju vjerodostojnost.
Ovakvim autorovim pristupom pisanju, kojim za provjeru točnosti opisa pojedinih događaja koristi prikupljene podatke iz izvorne dokumentarne građe i literature, osigurava mu potpunu objektivnost. Ujedno, oslobađa ga potrebe naknadnog memoarskog oblikovanja teksta, kojim se mnogi autori koriste kako bi, vođeni „naknadom pameću“, umanjili svoje počinjene pogreške ili prenaglasili zasluga i tako stvorili retuširanu sliku osobnog djelovanja u vremenu o kome pišu.
Autorova nesumnjiva postignuća u obradi središnjih i ujedno najzahtjevnijih tema njegove knjige: priprema za obranu, uspješne herojsko obrane Grada 1991. i pregovora s neprijateljem, na najbolji način svjedoče o velikom značenju njegovog rada za svako ozbiljnije znanstveno i stručno proučavanje ovog važnog razdoblja dubrovačke i hrvatske povijesti. Naime, ovi ključni događaji, nedovoljno istraženi i stručno obrađeni, opterećeni su brojnim prijeporima, a pogotovo i danas živim i raširenim povijesnim mitovima koji govore o nespremnosti Dubrovčana da brane svoj Grad, malobrojnosti branitelja ili o njegovom svjesnom žrtvovanju i pokušajima predaje neprijatelju od strane općinskog i hrvatskog političkog vodstva. Iznimno argumentirano i dokumentirano svjedočenje Nikole Obuljena, posebno o kontaktima i pregovorima s neprijateljem u kojima je bio jedan od najvažnijih sudionika, u potpunosti ih pobija i razotkriva njihovu potpunu neutemeljenost na stvarnim činjenicama.
Ovo djelo, kao pouzdan prvorazredan povijesni izvor, omogućit će budućim istraživačima utvrđivanje brojnih povijesnih činjenica i novih znanstveno utemeljenih spoznaja o događajima iz Domovinskog rata na dubrovačkom području, na putu do potpune istine koja će svjedočiti o nemjerljivom doprinosu Grada konačnoj pobjedi nad agresorom, te međunarodnom priznanju i stvaranju samostalne i suverene Republike Hrvatske. Istodobno, značajno će obogatiti hrvatsku historiografiju o Domovinskom ratu, a zasigurno će privući i pozornost najšire javnosti – zapisala je Varina Jurica Turk, ravnateljica Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik.
