Napustio nas je naš dragi sugrađanin i veliki kazališni redatelj Joško Juvančić – Jupa. Nakon određenih zdravstvenih problema, preminuo je danas u dubrovačkoj općoj bolnici, u 85. godini života. Zauvijek je otišao velikan dubrovačke i hrvatske kulture.
Joško Juvančić rodio se u Dubrovniku 26. siječnja 1936. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu i Akademiji dramske umjetnosti 1963. u Zagrebu. Nakon završene Akademije najprije postaje asistent Branka Gavelle, a zatim i Koste Spaića, što će uvelike odrediti njegovu budućnost kazališnog pedagoga.
Od 1960. zaposlen na Akademiji, od 1967. je profesor režije. Režirao je u više hrvatskih kazališta: zagrebačkome HNK-u, Dramskome kazalištu “Gavella”, kazalištu Komedija, Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku te često na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bio ravnatelj dramskoga programa od 1986. do 2001.
Režirajući u duhu poetskoga realizma, sa sluhom za zahtjeve klasičnoga (W. Shakespeare, San Ivanjske noći, 1971.; Hamlet, 1994.), ali i, rjeđe, suvremenijega repertoara (T. Stoppard, Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, 1970.), svoj je redateljski profil gradio postavama starije hrvatske dramatike (M. Držić, Plakir iliti Grižula, 1967. i Dundo Maroje, 1975; Ecce homo, 1985.; M. Vetranović, Kako bratja prodaše Jozefa, 1990.) i modernističkih komada (L. Pirandello, Tako je ako vam se čini, 1977; M. Krleža, Vučjak, 1977.). Osobito se izdvajaju njegove režije Dubrovačke trilogije I. Vojnovića 1979. i 1999. Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2000. Dobio je nagradu „Dubravko Dujšin“ 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja), a u 2016. godini dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.
U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara 2011. godine predstavljena je monografija “Joško Juvančić Jupa”.
Obitelji Juvančić izražavamo sućut u ime cijele redakcije Dubrovnikneta.
