Napustio nas je Danilo Mitrović, dubrovački Amerikanac kozmopolitskog šarma

Napustio nas je Danilo Mitrović, dubrovački Amerikanac koji je obožavao naš grad, a što je i dokazao kad ga je izabrao kao adresu stalnog boravka davne 1984. godine. Vijest da je preminuo rastužila je sve koji su ga poznavali kao iznimnog, uvijek nasmiješenog čovjeka koji je znao uživati u životu – volio je putovanja, dobre restorane, operu i klasičnu glazbu, likovnu umjetnost. Pamtit ćemo ga kao Amerikanca koji je najviše volio iz svog doma na Kapelici sići na Stradun popiti kavu, uvijek ljubazan, susretljiv, nasmiješen, s kaubojskim šeširom na glavi i maramom oko vrata. Bio je jedan od onih koji su ovom Gradu samom svojoj nazočnošću davali kozmopolitski šarm.

One koji su ga dobro poznavati, najviše je kod Danila oduševljavala njegova narav – u ljudima je uvijek vidio samo dobro, svoje stavove je komunicirao jasno i konkretno, ali uvažavajući tuđe mišljenje, tolerirajući različitosti, nikad nije bio ljut, “grintav”, trač nije bio prisutan ni na jednoj stranici njegova života, jednostavno – bio je čovjek koji se dojmio smirenošću, uz kojega si mogao puno toga naučiti u smislu čovječnosti, s kojim si mogao razgovarati o svemu.

Danilo Mitrović je u mirovinu pošao s mjesta inspektora Federal reserve bank of San Francisco, a prije tog posla proveo je nekoliko godina u američkoj vojsci. Kad je prvi put došao u Europu, a bilo je to davne 1957. odlučio je kako će, kad ode u mirovinu preseliti u grad koji ga je osvojio na prvu – Dubrovnik. Tako je i bilo. Dubrovnik je postao njegovim gradom življenja 1984. godine, a pravim domom mu je postao dvije godine kasnije kad je našao i kupio kuću na Kapelici iz koje je pucao nezaboravan pogled na Grad. Iz njegove kuće uvijek su se mogli čuti taktovi klasične glazbe i opere koju je obožavao još od mladosti, vremena kad je kao iznimno mlad dječak volontirao u Operi u San Franciscu. Strastveno je volio umjetnost, a i sam je bio talentirani samouki slikar koji je uz štafelaj provodio zimske dubrovačke mjesece, ukoliko nije bio na nekom od svojim putovanja. I u veoma poznim godinama putovao je po Europi, istinski uživajući u životu i svim uzbuđenjima koje on sa sobom donosi.

Jedan od najvećih užitaka bili su mu odlasci u dobre restorane, a svoje gurmanske osvrte pisao je za naš portal, dubrovniknet.hr, gdje je Dubrovačka trpeza by Franklin bila među najčitanijim rubrikama.

Naš Danilo nikad se nije žalio. Ni posljednjih godina nakon što je toliko oslabio da više nije mogao savladavati skaline do svog doma na Kapelici niti živjeti sam, pa je donio odluku da će pogled na Grad zamijeniti pogledom na Sniježnicu. Racionalno je donio odluku o odlasku u Dom umirovljenika na Grudi, gdje je i preminuo u 97. godini. Na pitanje kako je, uvijek je odgovarao da je dobro, pa i kad se razbolio i kad više nije mogao napuštati Dom. Takav je Danilo bio čovjek.

Adio dragi Danilo, bilo je lijepo poznavati Te.