Mostovi ovješenog tipa, s bitnim nosećim elementima od čelika, izgrađeni preko mora, izloženi su pojačanoj koroziji, pa proces redovitog održavanja treba početi odmah, a ne kad se pojave prvi znaci korozivnog i zamornog dotrajavanja – piše Željko Marušić s autoportala.
Djecu treba učiti da zube peru od malena, dok su još potpuno zdravi. Ako se to zanemari, nastaju oštećenja (karijes) te se postupak održavanja otežava i komplicira, uz smanjenje trajnosti zubi. To je posebice važno kod složenih građevinskih konstrukcija, poput mortova. Svjedočimo o velikim problemima (organizacijskih, financijskih, prometnih…), kojima smo suočeni zbog zakašnjele sanacije zagrebačkih mostova.
Dugogodišnje zanemarivanje održavanja za posljedicu ima znatno otežavanje postupaka sanacije i povećanje troškova, a time se zasigurno neće moći riješiti sve posljedice degradacije noseće strukture mosta. Srećom, mostovi su građevinske konstrukcije koje se rade s najvećim faktorom sigurnosti, a stariji zagrebački mostovi nisu ovješenog tipa s atmosferskim utjecajima izravno izloženom čeličnom konstrukcijom, a usto izgrađeni su preko rijeke, a ne preko mora, gdje je velik utjecaj soli na koroziju i degradaciju čelične noseće strukture.
Koliko je praćenje i održavanje stanja mostova važno, pokazuju slučajevi rušenja mosta u Genovi 2018. i aktualno rušenje mosta ovješenog tipa u Indiji, pri čemu je poginulo najmanje 80 osoba. To je posebno važno analizirati, jer se srušio četiri dana nakon što je bio šest mjeseci zatvoren zbog obnavljanja.
To potvrđuje kako je unutarnju degradaciju, zbog korozije i zamora materijala, posljedice dugotrajnog zanemarivanja održavanja ponekad nemoguće sanirati te se most ne može kvalitetno obnoviti već ga treba srušiti i ponovno izgraditi. No, to se u Indiji, očito iz političkih razloga – odluku je donijela politika, a ne struka ili politički postavljeni “stručnjaci”.
Slučaj Pelješkog mosta posebice je zanimljiv jer je čelična noseća konstrukcija izravno izložena atmosferskim utjecajima s velikim udjelom soli, a nalazi se na seizmički ugroženom području. Proces održavanja mosta trebalo je pripremati paralelno s izgradnjom mosta i trebao je početi odmah nakon izgradnje, odnosno puštanja u promet. Najbolji je primjer Golden Gate, viseći most u San Franciscu, koji poput Pelješkog mosta ima dva ista negativna utjecaja na trajnost: korozivni utjecaj morske soli i veliku seizmičku ugroženost. Taj je most poznat i po najboljem i najsustavnijem održavanju, koje je počelo odmah nakon otvaranja 1937. i traje neprekidno do danas. Provodi se po temeljitom i školski jednostavnom principu.
Most ukupne dužine 2737 m (Pelješki most 2404 m), najvećeg raspona 1280 m (Pelješki most 285 m) i visine plovnog otvora 67 m (Pelješki most 55 m), održava se neprestano u ciklusima redovitog i povremenog izvanrednog održavanja. Svaki ciklus temeljitog redovitog održavanja počinje sa strane San Francisca i izvodi se prema suprotnoj strani tjesnaca Golden Gate, u okrugu Marin Transit i traje 24 mjeseca. Kad završi, počinje ispočetka, dakle redovito održavanje provodi se neprestano., U 85-godišnjoj povijesti mosta provedena su četiri postupka izvanrednog održavanja, odnosno konstrukcijskih sanacija i unapređenja, posljednja nakon velikog potresa 1989.
Dakle, euforija oko otvaranja Pelješkog mosta je završena, vrijeme je za početak poslova redovitog održavanja. Već kasnimo, ali naravno, nije kasno. Pravodobnim i redovitim održavanjem korozivna i zamorna oštećenja uočavaju se i saniraju u najranijoj fazi, uz najmanje troškove održavanja te bez posljedica da dugotrajnu postojanost i sigurnost noseće konstrukcije. Redovito održavanje Pelješkog mosta, sustavno i stručno, kojeg treba započeti čim prije, smanjuje potrebu, a može i ukloniti potrebu za budućim skupim i neizvjesnim izvanrednim održavanjima i popravcima.
