Fran Mišković, student je treće godine preddiplomskog studija inženjerskog smjera Matematike na zagrebačkom PMF-u. Ove godine dobio je i nagradu za izvrsnost na iznimno teškom studiju. Već radi za jednu multinacionalnu kompaniju i to na razvoju umjetne inteligencije. Uz to i piše te svira sa svojim rock bendom. Ovaj mladi Dubrovčanin objasnio nam je što ga to fascinira u matematici, koja je mnogima bauk.
Fran se rodio u Dubrovniku 2001. Odrastao je u Lapadu, gdje sam išao i u osnovnu školu. Završio je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Dubrovniku. Sad studira studij Matematike, inženjerski smjer na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. A Zašto se odlučio baš za matematiku?
-Moje zanimanje za matematiku počelo je dosta rano. Sjećam se da su me već u vrtiću zanimali negativni brojevi te sam znao kako ih zbrajati i oduzimati. U četvrtom razredu osnovne škole starija sestra mi je objasnila što su korijeni i od tada sam se baš jako zainteresirao za matematiku i već tada odlučio koju ću srednju školu upisati. Matematikom sam se od tada bavio često i u slobodno vrijeme. Ubrzo me zainteresirala i fizika pa sam pri upisu na fakultet razmišljao o strojarstvu i matematici kao mogućim izborima. Na kraju sam ipak shvatio da sam više privržen matematici i to se pokazalo kao dobra odluka.
Na maturi je postigao izvrsne rezultate iz svih predmeta, a osobito iz fizike i matematike. Kako se pripremao?
-Dodatnu nastavu sam pohađao u Udruzi za promicanje prirodnih znanosti, ali to nisu bile pripreme za maturu, već obrađivanje naprednijeg matematičkog gradiva. Za maturu sam se pripremao samostalno rješavajući mature od prethodnih godina. Zaključno, u Dubrovniku su tada bile jako male mogućnosti za neko dodatno obrazovanje i uglavnom se svodilo na vlastiti rad, posebice onoga što se tiče natjecanja.
PMF, a osobito smjer Matematike i Fizike, glasi kao jedan od najtežih fakulteta. Je li i Vama to zahtjevno? Koliko sati dnevno provedete na predavanjima, vježbama u učenju?
-Studij matematike mi nije pretjerano težak. Postoje koncepti za koje treba vremena da ih mozak procesuira i potrebno je što redovitije slušati predavanja, ali sve se može kad se hoće. Posebno je važna volja i interes za učenjem novih stvari. Ovaj studij nije vremenski zahtjevan. Sada, na trećoj godini, imamo tek 20ak sati predavanja i vježbi tjedno. Moj prethodni odgovor može biti subjektivan, no objektivni pokazatelj težine fakulteta je da je samo cca 25% generacije dosad položilo sve ispite.
Osim što je iznimno uspješan student, Fran već radi u struci za jednu internacionalnu kompaniju.
-Zaposlen sam u jednoj internacionalnoj kompaniji kao dio tima koji se bavi matematičkim pristupom u istraživanju umjetne inteligencije. Naime, nakon prve godine studija sudjelovao sam na Međunarodnom natjecanju iz matematike za studente i osvojio srebrnu nagradu. Ta kompanija bila je sponzor natjecanja pa su njeni predstavnici iduće godine posjetili Zagreb da se upoznaju s najboljim studentima. Nakon višekratnih provjera znanja i sposobnosti putem intervjua, ponudili su mi poslovnu suradnju. Nakon toga je uslijedio odabir mjesta zaposlenja, obzirom da ova kompanija ima svoje podružnice u više europskih gradova. Iz nekoliko međusobno povoljnih razloga odabir je pao na Varšavu, gdje sam proveo dva mjeseca prošlog ljeta. Naš tim je postigao vrlo dobre rezultate i za posljedicu je imao nastavak suradnje na daljinu. I danas uspješni surađujemo.
Mladi Dubrovčanin Fran Mišković dobio nagradu kao jedan od najboljih studenata matematike na PMF-u
Je li naporno studirati matematiku? Kako se nosite sa stresom?
-Iako matematiku većina ljudi smatra napornom i dosadnom, u svijetu matematičara stanje je sasvim suprotno. Istina, matematika ima dosta grana i područja i nemoguće je da se sve svakome sviđa, ali dosad su mi se uglavnom svi kolegiji svidjeli. Stres se javlja tek pred kolokvijske tjedne, ali ja ga se uglavnom riješim uživanjem u glazbi.
Što je Vama osobno u matematici zanimljivo? Zašto mislite da je ona važna? Gdje se sve matematika u praksi može upotrijebiti?
-Moram priznati da mi je to teško objasniti bez zalaženja u matematičke dubine. Ipak, osnovna ideja je da uz matematiku možemo predvidjeti i objasniti razne pojave. Pritom mislim i na matematiku samu, a primjena je nezamislivo velika. Svatko tko se ozbiljno bavi znanosti, bilo kojom vrstom tehnike i tehnologije ili konkretno izvođenjem bilo kakvih radova, koristi matematiku koja sve čini preciznijim i efikasnijim. Bez matematike nema ni računala, ni mobitela, ni umjetne inteligencije. Ona je u tom području osnova na kojoj se sve gradi. Sve tehničke znanosti su bazirane na matematičkim otkrićima u njenom višestoljetnom izučavanju.
Kako komentirate slab interes osnovnoškolaca i srednjoškolaca za matematiku i ne baš najbolje rezultate na maturi?
-Za početak, dosta ljudi jednostavno nije predodređeno za matematiku pa ni visoko obrazovanje. No, veliki je problem i da je potrebno mnogo uvoda da se matematika učenicima pokaže kao važna i praktična. U srednjoj školi se ona pak ne predaje dovoljno kreativno i učenici polagano izgube interes. Uz to, nedovoljan je fokus na razumijevanju i mnogi se provuku rješavanjem zadataka „napamet“. Naravno, mnogi nastavnici se trude, ali je sustav tu prevelika zapreka. Iz svega toga jasno je zašto je na maturi prag prolaznosti svega 25%.
U slobodno vrijeme Fran čita neobaveznu stručnu literaturu, povijest, etnologiju i geneaologiju Dubrovačkog područja. Također, amaterski se bavi pisanjem kraćih književnih uradaka. Kada ima viška vremena, bavi se i glazbom. Svira akustičnu gitaru, a pjeva u bendu, kojeg čini njih pet prijatelja iz gimnazije.
– Sviramo uglavnom rock. Nažalost, zbog raznih okolnosti ne stignemo se češće okupljati. Zadnji nastup smo imali prošlo ljeto.
Nedostaje li mu Dubrovnik?
-U Dubrovnik navraćam kad god stignem i tu provedem dobar dio ljetnih praznika. Tamo je moja obitelj, prijatelji, ali ne smije se zaboraviti ni more, ni lijepa mediteranska klima.
Gdje vidite svoju budućnost, karijeru, život?
-To je teško reći, ali u svakom slučaju planiram raditi u struci i stalno proširivati vlastita znanja. Zasad mi je u planu upisati diplomski studij Teorijska matematika na PMF-u.
Jeste li razmišljali o odlasku u inozemstvo?
-To je otvorena opcija, ali trenutno imam želju ostati u Hrvatskoj. I ovdje za matematičare ima dosta mogućnosti.
Jeste li razmišljali o predavanju u školi?
-O tome nisam razmišljao, taj posao dosta je podcijenjen i potplaćen, a kako se nisam opredijelio za taj nastavnički smjer, zamišljam svoju karijeru sličnijom onime čime se trenutno bavim.
Smatrate li da bi se matematika u našim školama trebala predavati na drugačiji način ili…
-Od svojih bivših nastavnika čujem da je posljednja reforma školstva u potpunosti iskrivila način na koji se matematika predavala. Naravno, ni u „moje vrijeme“ taj problem nije bio dobro riješen. Ne bih ovdje naširoko izlagao svoje ideje, ali mislim da bi se primjerice u matematičke smjerove matematika mogla podijeliti na 2 predmeta. Također, postoje razlike od grada do grada u broju tjednih sati, što posebno utječe na matematička usmjerenja. Smatram da bi se takve stvari trebale regulirati na nacionalnoj razini i time bi matura i natjecanja više dobili na smislu. Uz to, dodatna nastava previše ovisi o tome koliko nastavnici imaju volje i slobodnog vremena.
I za kraj ovaj svestrani mladi čovjek, na kojeg Dubrovnik treba biti ponosan ima i poruku za sve mlade.
-Želim poručiti svim mladima da se trude i budu uporni u ostvarivanju svojih ciljeva. Neka pritom ne zanemare matematiku jer u matematici sve piše, ali to treba znati i pročitati!