Nakon što je diplomirala na Fakultetu za ekonomiju i turizam u Dubrovniku, počela je aktivno tražiti posao. Slala je molbe i životopis bankama, osiguranjima, knjigovodstvenim servisima, pa se tako javila i na natječaj koji je raspisalo Ministarstvo unutarnjih poslova. Uspješno je prošla testiranja, preglede i provjere te krajem studenog 2007. ostala je zatečena telefonskim pozivom, kojim su je obavijestili kako je primljena na pripravnički staž u Službi kriminalističke policije u Odjelu za organizirani kriminal. Bili su to početci njezinog detektivskog rada, a danas ne može ni zamisliti da se bavi nekim drugim poslom. Predstavljamo vam Marijanu Zovkić, inspektoricu u Odjelu za gospodarski kriminal i korupciju Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.
-Bila sam uvjerena da ću, ako me prime, raditi u računovodstvu policije, jer na natječaju nije bilo opisano radno mjesto. Ni na kraj pameti nije mi bilo da ću raditi u Odjelu za organizirani kriminal. Kad sam rekla mužu i obitelji, svi su se začudili, a kad sam progooglala što to točno znači, nije mi bilo svejedno. Očekivala sam neki specijalni odjel, kao iz filmova, i pitala se: „Što ću ja tamo raditi?“ Iznenadila sam se koliko su ljudi u Odjelu bili normalni i pristupačni, priča mi majka dvoje djece, koja je ove godine povodom Dana policije primila i posebnu pohvalu načelnika Ivana Pavličevića za izniman trud.
Marijana je rođena u Dubrovniku, odrasla je u Mokošici u obitelji koja se bavi turizmom i ugostiteljstvom. Brat joj je profesionalni nogometaš, a ona je nakon srednje, završila i ekonomski fakultet. Tijekom studija osnovala je i vlastitu obitelj. I danas živi u Mokošici u kojoj joj je, kaže, najljepše.
-Tijekom studija sam konobarila, a nekako sam svoju budućnost zamišljala zatrpanu papirima u nekom knjigovodstvenom servisu. Danas znam da nešto tog tipa ne bih mogla raditi, iako se i danas moj posao velikim dijelom bazira upravo na pregledavanju knjigovodstvenih knjiga i računa. Pokušavam i često uspijevam otkriti ono što su knjigovođe pokušale sakriti.
Nakon pripravničkog rada u Odjelu za organizirani kriminal, Marijana s obzirom na njezinu struku i činjenicu da duže vrijeme nitko s ekonomskim fakultetom nije bio primljen u službu, prelazi u Odjel za gospodarski kriminal i korupciju u kojem radi sad već 11 godina. A o svom poslu kaže.
-Jako je zanimljivo. Osim pregledavanja hrpe papira, vodimo i obavijesne razgovore, pokrećemo istrage. Nikad nije dosadno jer je uvijek riječ o novim drugačijim slučajevima. Oni koji žele prikriti neku protuzakonitu radnju jako su kreativni, pa tako i mi stalno moramo napredovati i prilagođavati se. Posao jest i odgovoran i zahtjevan, ali za razliku od policajaca u drugim odjelima, naš dokazni postupak je vezan za puteve novca, objašnjava mi s entuzijazmom dok pijemo kavu nedaleko od Vile Palme.
Marijana nije baš oduševljena pojavljivanjem u medijima, ali je uz preporuku načelnika pristala na intervju. A zašto i ne bi, kad radi u odjelu koji se bavi kriminalitetom koji je u našoj državi, ali i u županiji najzastupljeniji. A čime se konkretno bavi Odjel za gospodarski kriminalitet?
-Služba kriminalističke policije ima pet odjela: opći, gospodarski, organizirani, kibernetički i droge. U našem odjelu nas ima pet, četiri inspektorice i rukovoditelj, svi smo završili ekonomski fakultet. Gospodarski je kriminalitet specifičan. Mi nemamo informatore, ne možemo hodati okolo i tražiti informacije. Bavimo se pronevjerama, mitom, zloupotrebom povjerenja u gospodarskom poslovanju, zlouporabom ovlasti, nezakonitom gradnjom u zaštićenim područjima, utajom poreza. Od Državnog odvjetništva dobivamo prijave, koje obrađujemo, a ponekad nam dođu ljudi sami prijaviti neko djelo. Često se tu radi o svađi poslodavca i zaposlenika, koji onda razotkriju neke nezakonite radnje primjerice neisplatu plaća, neplaćanje doprinosa, pronevjere odgovorne osobe u nekoj tvrtki ili pak potkradanje tvrtke od strane zaposlenika.
Kad je riječ o zloporabi položaja i ovlasti u javnim službama često su nam poticaj za istragu medijski članci. Vi novinari nešto pročačkate i natuknete, ali često to ne možete provjeriti. Mi se onda uhvatimo posla i provjerimo navode. Ako otkrijemo da tu nešto ima u dogovoru s državnim odvjetništvom pokrećemo istragu o čijem napretku svaki mjesec moramo izvijestiti DORH. Inače odlično surađujemo i s općinskim i sa županijskim državnim odvjetništvom, ali i s USKOK-om. Porezna i Carinska uprava ključan su nam izvor informacija za istragu.
O konkretnim slučajevima na kojima sam radila, ja osobno i naš odjel, nemam ovlasti javno govoriti, ali mogu reći da nemamo praznog hoda. Na stolu su slučajevi na kojima radimo, a svima su nam pune ladice predmeta, koji čekaju obradu. Kad jedan predmet zaključimo i pošaljemo DORH-u, vadimo drugi i tako unedogled. Svaki slučaj nosi neke nove izazove, nove situacije i nove ljude. Nikad nije dosadno.
Njihovi predmeti, kad se završi s obradom nose se u ured Državnog odvjetništva, koji dalje procesuira kaznenu prijavu. Često je riječ o brojnim kutijama prepunim papira, dokaza, potvrda… A kako teče obrada predmeta?
-Pa prvo dobijemo prijavu ili imamo neku sumnju, onda prikupljamo papirologiju od knjigovodstva, od porezne, carine…Zatim obavljamo obavijesne razgovore iz kojih se jako puno može saznati. Nekad netko nije potpisao ono na čemu stoji navodni njegov potpis. Ponekad nam netko otkrije i nešto novo što dotad nismo znali. Na osnovu svega toga složimo priču. Onda radimo izračune, kako bi dokazali pretpostavke nezakonite radnje. Kad predamo obrađeni predmet Odvjetništvu, jedan od dva primjerka, ide na neovisnu kontrolu, koja uglavnom potvrdi naše izračune i tek nakon toga, kreće procesuiranje. Da bi neki predmet došao do suda, ako je riječ o kompliciranim radnjama, a često jest, prođe dosta vremena u njegovoj obradi. Državni odvjetnici, mislim, dobiju ospice, kad im stigne predmet s gospodarskog kriminaliteta, jer to su najmanje dvije kutije papira koje treba pročitati i pregledati i na osnovu njih donijeti odluku.
Često se događa da policija odradi svoj istražni posao, podigne se kaznena prijava, a onda na sudu dolazi do otezanja postupka, greške u proceduri, ponovljenih suđenja. Kako se osjećate, kad nakon predanog rada od mjesec, dva, tri uspijete dokazati kazneno djelo, a osumnjičenik tek nakon dugih godina dobije pravomoćnu presudu i često blagu kaznu, što smo mogli svi vidjeti u brojnim primjerima, koje su mediji pratili zadnjih desetljeća.
– Naš posao završava kaznenom prijavom. Mi odradimo svoj posao,ali nemamo utjecaja na daljnji put tog predmeta, diplomatski odgovara Marijana.
Njezina obitelj navikla se na njezin neobičan posao, a u dubrovačkoj, i policiji općenito, sve je više i više žena.
-Nikad nisam imala problema s kolegama, premda se policijski posao doživljava, kao „muški“. U nas nema razlike u obavljanju poslova. Kad se rade neke velike akcije, diže se cijela krim služba pa tako i odjel gospodarskog. Nema razlike između žena i muškaraca, svi rade isto.
Pohvalu, koju joj je dodijelio načelnik Pavličević, dobila na prijedlog rukovoditelja njezinog odjela, ali i šefa kriminalističke službe policije.
-U zadnjih godinu dana imali smo dosta slučajeva, a oni su smatrali kako taj rezultat nije bio dio uobičajenog posla, smatrali su da sam uložila izvanredni trud i pokazala inicijativu. Meni ta pohvala puno znači, najviše za motivaciju. Svakome je drago kad netko cijeni njegov trud.
