Dana 18. kolovoza 2024. stupila je na snagu Uredba o obnovi prirode, koja ima cilj značajno obnoviti ekosustav u Europskoj uniji. Prema ovoj Uredbi, do 2030. planira se obnoviti najmanje 20 % kopnenih i morskih područja EU-a, dok se do 2050. godine očekuje obnova svih ekosustava koji zahtijevaju sanaciju. Uredba postavlja pravno obvezujuće ciljeve za obnovu različitih vrsta ekosustava, uključujući kopnene, morske, slatkovodne i urbane sredine. Ova inicijativa je ključna u borbi protiv klimatskih promjena, smanjenju rizika od prirodnih katastrofa te ispunjavanju međunarodnih obveza Europske unije u zaštiti okoliša i prirode, izvijestili su iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Obnova kopnenih i morskih ekosustava
Uredbom se uvode mjere za obnovu narušenih ekosustava u svim državama članicama Europske unije. Poseban naglasak stavljen je na postizanje ciljeva EU-a u ublažavanju i prilagodbi klimatskim promjenama te na poboljšanje sigurnosti opskrbe hranom. Ova Uredba obuhvaća širok raspon ekosustava, uključujući kopnene, obalne, slatkovodne, šumske, poljoprivredne i urbane ekosustave.
Do 2030. države članice dat će prednost područjima mreže Natura 2000 pri provedbi mjera obnove.
Kad je riječ o staništima za koja se smatra da su u lošem stanju, države članice poduzet će mjere za obnovu:
- najmanje 30 % staništa do 2030.
- najmanje 60 % staništa do 2040.
- najmanje 90 % staništa do 2050.
Osim toga, države članice moraju poduzeti mjere kako bi spriječile pogoršanje stanja na područjima koja su već obnovljena ili koja se nalaze u dobrom stanju. Ove mjere ključne su za dugoročno očuvanje bioraznolikosti i održivost prirodnih resursa unutar Europske unije.
Zaštita oprašivača
Posljednjih desetljeća u Europi je došlo do značajnog smanjenja brojnosti i raznolikosti divljih oprašivača, što predstavlja ozbiljan ekološki problem s dalekosežnim posljedicama za bioraznolikost i poljoprivredu. Kako bi se ovaj trend zaustavio, Uredbom o obnovi prirode uvode se posebni zahtjevi kojima se države članice obvezuju poduzeti mjere za zaustavljanje smanjenja populacija oprašivača najkasnije do 2030. godine.
Obveze specifične za ekosustave
Uredbom o obnovi prirode utvrđuju se specifični zahtjevi za očuvanje i poboljšanje bioraznolikosti u različitim vrstama ekosustava, uključujući poljoprivredne, šumske i urbane ekosustave. Države članice EU-a obvezne su predložiti i provesti mjere koje će pratiti poboljšanje bioraznolikosti, koristeći odgovarajuće pokazatelje za svaku vrstu ekosustava.
Za poljoprivredne ekosustave, nužno je pratiti dva od tri sljedeća pokazatelja: indeks populacije travnjačkih leptira, udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti te zaliha organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima. Za šumske ekosustave predviđeno je povećanje indeksa čestih vrsta ptica šumskih staništa, uz obvezu primjene šest od sedam dodatnih pokazatelja (stojeće mrtvo drvo, ležeće mrtvo drvo, udio šuma raznodobne strukture, povezanost šuma, zaliha organskog ugljika, udio šuma u kojima prevladavaju zavičajne vrste drveća i raznolikost vrsta drveća). Za urbane ekosustave države članice moraju osigurati da do kraja 2030. godine ne dođe do neto gubitka zelenih površina u urbanim područjima, kao ni do smanjenja prekrivenosti krošnjama stabala.
Također, države članice će uspostaviti mjere za obnovu isušenih tresetišta, osigurati sadnju najmanje tri milijarde dodatnih stabala na razini Europske unije do 2030. te uklanjanjem umjetnih prepreka u vodotocima kako bi se najmanje 25.000 km rijeka pretvorilo u rijeke slobodnog toka do 2030.
Sljedeći koraci
Države članice, pa tako i Republika Hrvatska, moraju izraditi nacionalne planove obnove u roku od dvije godine, definirajući prioritete za obnovu na nacionalnoj razini. Ti planovi trebaju biti izrađeni na participativni način, uključivanjem svih relevantnih dionika, a napredak u njihovoj provedbi će se pratiti te će o njima izvještavati Europska komisija primjenom pokazatelja bioraznolikosti na razini Europske unije.
