Na današnji dan 13. veljače 1992., u još uvijek okruženom Gradu, temeljem zapovijedi ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, ustrojena je 163. brigada Hrvatske vojske. Za nositelja osnivanja brigade određeno je Zapovjedništvo 6. Operativne zone Split, a njena popuna je izvršena pripadnicima dotadašnje 1. bojne 116. brigade HV i 75. samostalnog bataljuna, te neraspoređenim vojnim obveznicima koji su se vodili u evidenciji Ureda za obranu Dubrovnika.
Prvi zapovjednik bio je pukovnik Ivan Varenina kojeg je naslijedio brigadir Veselko Gabričević, a potom brigadir Željko Toplovec i pukovnik Ante Elez.
Postrojba je sudjelovala u obrani Grada u potpunom okruženju, a imala je dvije pješačke bojne, TRD, PZO, od travnja 1992. i oklopnu satniju, inženjerijske, sanitetske, logističke i postrojbe veze. Do početka svibnja 1992. brojila je više od 1600 pripadnika, od čega je u 1. bojni bilo 430, a u 2. bojni 412 branitelja.
U večernjim satima 26. svibnja 1992., koristeći povlačenje jedinica JA s prilaza Dubrovniku, 163. brigada izlazi iz Grada i prelazi u napadna djelovanja. Prva bojna do 9,30 sati 27. svibnja zauzima Brgat i Župu dubrovačku, a Druga bojna ulazi u Osojnik.
Na taj način, kao najspremnija od pričuvnih postrojbi na Južnom bojištu, priključuje se 1. i 4. gardijskoj brigadi u izvođenju napadnih djelovanja tijekom operacije oslobađanja juga Hrvatske.
Neposredno po osnutku 163. brigade HV, u njen sastav ulazi i dotad samostalni „Primorski vod“, čime simbolično i stvarno postaje u punom smislu „dubrovačka“. Za sudjelovanje u oslobađanja Konavala, 23. kolovoza 1992. formira se i BG „Konavle” koja ubrzo prerasta u Konavosku bojnu (3. bojna 163. brigade).
Početkom 1993. brigada preuzima zonu odgovornosti od gardijskih brigada koje napuštaju Južno bojište, a nešto kasnije iste godine, pod zapovjedništvom brigadira Željka Topoloveca, postaje jedna od najbrojnijih i najopremljenijih pričuvnih brigada Hrvatske vojske.
Dolaskom novih količina naoružanja osnivaju se MTRD, LTRD PZO, Oklopno mehanizirana bojna i 39. inženjerijsko pontonirska bojna, a brigada broji oko 3500 pripadnika.
Izrasla iz prvih oružanih postrojbi ZNG i dubrovačkih dragovoljaca, tijekom Domovinskog rata postala je jedan od simbola uspješne herojske obrane Grada 1991. i konačne pobjede, a kroz nju je tijekom Domovinskog rata prošlo više od 6 500 Dubrovčana.
Tekst i slike: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik
