Na današnji dan je prije 140 godina bio rođen dubrovački biskup Josip Marija Carević.
Carević je rođen 16. veljače 1883. godine u Metkoviću kamo mu se iz rodnoga Stona radi službe bio doselio otac. Klasičnu gimnaziju je kao pitomac sjemeništa završio u Splitu 1903. godine te je potom kao nadareni kandidat poslan u Rim na studij. Postigavši dvostruki doktorat (iz teologije i iz filozofije) na Papinskome učilištu Gregoriani završio je studij 1908. godine i iste je godine u Rimu zaređen za svećenika proslavivši svoju mladu misu 1. studenoga 1908. u bazilici Santa Maria Maggiore.
Potom se vratio u Split gdje je obavljao razne dužnosti i razvio svoju društveno angažiranu djelatnost. Godine 1924. imenovan je kanonikom-teologom splitskoga kaptola. Nakon smrti biskupa Josipa Marčelića (1928.) imenovan je dubrovačkim biskupom 13. travnja 1929. godine, zaređen je u Zagrebu 4. kolovoza, a na Malu Gospu svečano je ušao u Dubrovnik gdje je ustoličen.
Dubrovačkom biskupijom je upravljao 11 godina, do travnja 1940. godine kada je na vlastiti zahtjev umirovljen.
U Dubrovniku je u upravljanju biskupijom bio uspješan i teško je nabrojiti sve čime se bavio. Osnovao je Biskupsku pinakoteku u Biskupskoj palači, kupio i uredio sjemenišni ljetnikovac u Zatonu, preuredio i reorganizirao sjemenište, poticao karitativnu djelatnost, pokrenuo povratak biskupijske imovine koju je bila zaposjela austrijska vojska (zgrada bivšega Collegiuma Ragusinuma, samostan sv. Klare, imanja na Mljetu…), organizirao Euharistijski kongres u Dubrovniku (1937.), itd.
Danas je možda najpoznatiji po tome što je inicirao i 1935. godine dovršio izgradnju monumentalnoga spomen-križa na Srđu 1935. godine. Napisao je veći broj članka i biskupskih poslanica, a posebno se bavio socijalnim naukom Crkve.
Nakon umirovljenja živio je kod sestre u Zagrebu te se u teškim ratnim vremenima stavio na raspolaganje zagrebačkome nadbiskupu Alojziju Stepincu. Pred kraj rata otišao je na ispomoć u selo Strmec u župi Veliko trgovišće u Hrvatskome zagorju gdje je rado bogoslužio u baroknoj kapelici Majke Božje Strmečke.
Ondje ga je u obližnjoj šumi krajem travnja ili početkom svibnja 1945. godine jedna grupa partizana nakon mučenja pogubila pod nikad razjašnjenim okolnostima. Točno mjesto biskupove mučeničke smrti i ukopa nisu, nažalost, ni do danas utvrđeni. No iznad njegova Dubrovnika i danas stoji križ koji je dao podignuti i za koji je živio i umro.
Izvor: Dubrovačka biskupija