Na današnji dan, prije 111 godina, iz remize u Gružu krenuo je prvi električni tramvaj. Električni tramvaj u Dubrovniku prometovao je od 1910. do 1970. Vozio je na relaciji Pile – Gruž i na trasi Pile – Lapad, koja je naknadno izgrađena 1928.
Gradnjom uskotračne pruge Brod – Bosanski Brod – Doboj – Sarajevo te Sarajevo – Metković (Ploče), kao i pruge Gabela – Zelenika (s odvojkom prema Dubrovniku), Dubrovnik dobiva na značaju u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.
Izgradnja pruge je potakla i ideju o povezivanju Gruža i Pila, a s obzirom na to da je Gruž u to vrijeme bio luka ali i periferija grada. Prva pretpostavka za ostvarenje ove ideje bila je izgradnja i početak rada elektrane u Dubrovniku 1. lipnja 1901. Već 1905. je osnovan Odbor za gradnju električnog tramvaja. Dubrovački tramvaj u pogon je pušten 22. prosinca 1910. List Crvena Hrvatska o tom je događaju izvijestio.
“…Svečani čin imao je u remisi u Gružu započeti na 10 ura, ipak dosta prije svijet se sjati pred remisom, a ko nije mogao doći u Gruž ostao je čekati na Pilama. Remisa je bila lijepo iskićena sa zastavama, a glavni vagon sa cvijećem, i na 10 ura pozvanici su bili na odregjenom mjestu. Jedna muzika došla je u Gruž, a druga ostala je na Pilama, da dočeka svirajući.
‘Ko da se i dan radovao’ ovom rijetkom godu – mnogi primijetiše jer poslije ružnih, kišovitih vremena osvanuo dan nije mogao biti bolji i ugodniji. Tačno na 10 ura započme svečanost: presvij. g. biskup dr. Josip Marčelić izvrši blagoslov, po starom nam milom Dubrovačkom običaju, a poslije toga svi uzvanici ugjoše u lijepo uregjenu remisu, gdje presv. biskup održi vrlo krasni govor, a nakon ovoga uzeše riječ; predsjednik odbora Luko markiz Bona, načelnik g. Dr. Pero Čingrija i kot. poglavar namj. Savj. g. Mato Škarić. Svi su govori bili prožeti ushićenjem, ljubavljem, zanosnim čestitanjem, bodrenjem na opću nam svima jednaku korist, na dobrobit našeg slavnog grada…
Govornici bijehu dobrodušno pozdravljeni: živjeli!, a tada zasvira muzika “Lijepa naša domovino”… Dogje i čas odlaska. Svi se ukrcaše u 5 onih krasnih, elegantnih vagona, te odjuriše do štacije državne željeznice na kraj Gruža, a odnud uputiše se put Pila, uz sviranje muzike. Kad stigoše na Pile dočeka ih sviranjem druga mijesna muzika i silno mnoštvo svijeta, da je izgledalo ko da nije bio radni dan, već blagdan, jer su Pile bile dupkom pune, kao rijetko tada, ta svak je pohitio da prisustvuje prvom dolasku, da vidi ostvarenu opću želju…”
List Prava Crvena Hrvatska/ N. Kapetanić, B. Lasić – Dubrovački tramvaj
