Na današnji dan, u petak 25. listopada 1991. godine; u 6:30 na prvom biltenu Radio Dubrovnika, govorilo se o kanonadi prethodne noći i nabrajalo mjesta gdje su padale granate. U 6.50 sati dat je znak prestanka opće opasnosti. Ipak, već ujutro vojni brodovi ponovo su se približili samom gradu, a artiljerija otvorila vatru na Dubac i Pobrežje. Nakon desanta na Kupare snage obrane povukle su se iz Župe dubrovačke i sa Brgata. Toga dana ustrojena je crta obrane: Sustjepan-Nuncijata-Lokvice-Srđ-prostor magistrale iznad Ploča-Orkanski visovi, prostor iznad Zlatnog potoka-prostor iznad h. Belveder, otok Lokrum, otok Šipan itd. Po povlačenju u grad, 24. listopada,inžinjerija je imala zadaću zapriječiti (minirati) cjelokupni prostor prve crte obrane Grada uključujući i obalni pojas s nekim otocima.
Na današnji dan, 1991. godine, zaključeno je prvo primirje koje taj naziv donekle i zaslužuje. U Cavtatu su vođeni razgovori između predstavnika Skupštine Općine Dubrovnik i JA uz posredovanje promatračke misije EZ-a. Glavna tema je bila prekid vatre. Komanda VPS Boka izdala je naređenje o prekidu vatre u 17 sati, kada je trebalo stupiti na snagu i potpisano primirje. U obavijesti stoji da se svi građani koji se žele evakuirati iz Dubrovnika trebaju prijaviti dubrovačkom Crvenom križu do 27. listopada.
Od toga dana Europa i svijet sve više su znali o opsadi Dubrovnika. Tako je s dopuštenjem vojnih vlasti u Dubrovnik 28. listopada pristigla nekolicina stranih novinara, a 29. listopada u naš grad je pristigla diplomatsko — vojna delegacija iz nekoliko europskih zemalja i SAD.
Obilazeći prvu crtu bojišnice, na današnji dan, 25. listopada 1991. godine, poginuo je sekretar općinskog Sekretarijata za narodnu obranu, jedan od najzaslužnijih organizatora obrane Grada, Miljenko Bratoš. Bio je sekretar Sekretarijata za poslove obrane i prvi čovjek u Gradu koji je procijenio da će doći do rata. Već tada sa skupinom dragovoljaca pripremao je skloništa, vodu, hranu, agregate, zalihe krvi. U tom smo segmentu bili relativno spremni za rat – kazao je o ulozi Miljenka Bratoša na početku rata general Nojko Marinović. Već u ožujku 1991. godine organizirao je postrojbe za motrenje pograničnih područja. Nešto kasnije je uz Aljošu Nikolića i Rudija Butkovića bio osnivač i Odreda naoružanih brodova te je organizirao vađenje neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava iz dubrovačkog podmorja kako bi se eksploziv iskoristio za izradu bombi, tzv. ‘televizija’ u tvornici TUP. Grad je bio u punoj blokadi i da ne bi tijekom noći došlo do ubacivanja specijalnih skupina agresora, postojale su tzv. ‘mrtve straže’, koja najprije puca, a onda zaustavlja. Pokojni Bratoš prošao je pored straže i rekao: vraćam se za 20 minuta. U međuvremenu se straža smijenila. Došla je druga postava, on se zadržao duže nego što je trebalo, i u povratku, misleći da je to ista straža, nije stao nego je produžio i stražar je pucao – prepričao je tragični događaj general Marinović.
Na Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca 2011. godine, Miljenko Bratoš je posmrtno odlikovan ordenom Reda bana Josipa Jelačića za osobite zasluge, a orden je primio njegov sin Hrvoje. U čast i sjećanje na Miljenka Bratoša, njegovo ime nosi i jedna ulica u Dubrovniku. Miljenko Bratoš ostao je poznat po svojoj misli vodilji: „Onaj tko zna plivat, i pored fundavanja pliva naprijed“.
izvor:Gradoplov
