Pred mnogobrojnom publikom, od kojih je dio morao ostati ispred vrata Art radionice Lazareti, večeras je predstavljena zbirka poezije Sanina Karamehmedovića „Terca na tišinu“, koja je započela glazbom. Tibor Karamehmedović i Šimun Končić izveli su ovu pjesmu, koja je grupu Silente vinula u visine hrvatske estrade.
Uz autora, knjigu su predstavili novinarka i glavna urednica Dubrovnikneta Lidija Crnčević te moderator rasprave Žarko Dragojević.
Pjesme iz zbirke čitala je glumica Izmira Mima Brautović te članovi dramske grupe Privatne gimnazije.
Sanin Karamehmedović, autor i osnivač dubrovačke grupe Silente, objavio je u prosincu 2022. prvu zbirku s ukupno 40 pjesama. Uz već uglazbljene pjesme iz repertoara grupe Silente, po izboru autora te u njihovoj originalnoj verziji, bez studijskih ispravaka, skraćivanja ili produljivanja, u knjizi se nalaze i neuglazbljene, publici nepoznate pjesme. Pjesme prate i osobni komentari autora, ali i priče o bendu s kojim je višestruki dobitnik glazbenih, kulturnih i umjetničkih priznanja.
– Avantura je ovo u kojoj uživam već dugo i nadam se da ću još dugo vremena uživati. Počela je već u osnovnoj školi, imam neke pjesme koje je sačuvala moja baka. No, pošteno je krenulo otkad sam s tatom pošao u Zagreb i kad mi je kupio prvu gitaru. Tu je krenula nezaustavljiva motivacija za bavljenje tim poslom i pisanjem pjesama, tu je krenula ta komunikacija s Tiborom: ja njemu dam tekst, a on ga uglazbi. To je ta mašina koja je krenula 2004. i ne znam kako je ugasiti, rekao je uvodno Sanin.
-Prve sam pjesme pisao za Tibora i za Doris, one su u prvom poglavlju knjige. To su tuđi glasovi, tu najmanje ima mene. One su unaprijed napisane da budu pjevane. Ja se nadam da će i ove druge pjesme nekad biti uglazbljene. To je moja želja da se moje pjesme pjevaju. Ovo je prvi put da nekome predstavljam svoje pjesme bez glazbe. Glazba usmjerava emocije i pronalazi ih. Jako mi je drago da ste došli u ovolikom broju, pod dojmom sam. Hvala Vam puno, kazao je na početku Sanin Karamehmedović.
Lidija Crnčević kazala je da se iznenadila kad je Sanin nazvao.
-Rekla sam mu kako sam ja davno završila i zaboravila komparativnu književnost, a Sanin mi je odgovorio da to treba biti zabavno i površno, ne treba biti ozbiljno. Fascinirali su me uvijek njegovi iskreni odgovori na pitanja.
-Deset godina sam svima kroz intervjue objašnjavao, kako sam ja tekstopisac, a ne književnik. Nakon deset godina držim svoju knjigu u ruci i mislim se: “Lažove jedan”. Uvijek ću ostati hibrid glazbenika i tekstopisca. Nadam se da ovo nije moja posljednja knjiga, ni zbirka, dodao je pjesnik.
Iako je Crnčević istakla njegovu iskrenost u odgovaranju na pitanja kroz intervjue, Sanin je kazao kako on puno laže, što je izazvalo smijeh publike.
Crnčević je podsjetila kako ga je jednom pitala zašto ne piše angažiranu poeziju.
Odgovorio je kako je u svojoj poeziji sebičan i piše o odnosima dvoje ljudi, svojim iskustvima, te kako nikad nije osjetio potrebu da komentira situaciju u društvu i događaje izvan onog „moje i tvoje“.
Dragojević ga je pitao što misli o različitim interpretacijama njegovih tekstova, a on je odgovorio kako bi sebe kao autora izbacio iz interpretacije.
– Smatram da je interpretacija pjesama uspješna, ako onaj tko je sluša i onaj tko je interpretira potpuno odvoji autora od pjesme. Mene treba nogirati van iz tog prostora, hitno! Ja sam stvarno samo onaj prvi potez, ali sve što se dalje događa, nema me u tome, dapače, treba me ukloniti u daljnjim interpretacijama. Nadam se da ljudi uživaju, ako je knjiga dobra, ja sam uspio, odgovorio je Karamehmedović.
Sanin je rekao kako je zbirka podijeljena na tri dijela. U prvom su pjesme koje izvodi Silente, a u drugom poglavlju pjesme su „svađalački“ nastrojene, dok treće poglavlje donosi najintimnije pjesme.
– Ja sam srednje dijete, ni najbolji ni najgori i uvijek sam patio zbog toga, mislio sam da je nezgodna pozicija. To se provlači u svim pjesmama srednjeg dijela pokušavam objasniti sve te situacije. Ne vjerujem u kompleksne situacije sredine, ali ne mogu pronaći drugu za sebe, što je nezgodna situacija.
Osvrnuo se i na 2013. godinu kad je Silente s „Tercom na tišinu“ postigao veliki uspjeh.
-Svima kažem da je „Terca“ bila uspjeh preko noći, koji je trajao 6 godina, iza nje je bilo sve lagano. Ljudi misle da slavim 10 godina “Terce”, ali zapravo slavim 10 godina treme na pozornici, kazao je te dodao kako mu je bend, u kojem je on tek “sporedni basist” kao štit od reakcija, koje uvijek prvi osjete Tibor i Doris.
Naglasio je i posebnu vezu s bratom Tiborom.
-To je jedna, bratsko-umjetnička veza, koja se ne može raščlaniti. Nemam nikakvu želju raditi s nikim drugim. On otpjeva ono što ja želim reći, ne može se to postići s nikim drugim nego s mojim bratom. Najbolji skladatelj na svijetu to ne bih mogao tako iskreno postići, rekao je Sanin i zaslužio dugi aplauz publike.
Zahvalio se izdavaču Rockmarku, a ispričao je i kako je svoju zbirku redovnim putem poslao na adrese svih hrvatskih izdavača i kako mu nitko nije odgovorio.
Lidija Crnčević pitala ga je kako komentira pohvalu i izjavu književnice Julijane Matanović, koja je rekla da bi Sančova zbirka poezije trebala ući u lektiru?
– Profesorica Matanović je uvijek govorila ljepše stvari od onih koje sam zaista zaslužio, ali neću se ograditi od pohvala. Ako ima malo istine u tome, to malo istine će biti dovoljno za mene. Kroatistiku sam upisao 2007. jer nisam upao na komparativnu književnost, ispalo je bolje. Profesorica Matanović bila je mentorica mog diplomskog rada. Nikad ne bih diplomirao da nije bilo nje. Uspio sam na kraju najviše zahvaljujući njoj i ova pohvala mi puno znači. Ja sam zapravo usmjereno načitan, kad sam bio dijete svirala je kazeta od Bijelog dugmeta, na stolu je bio Feral Tribune, na stalaži su bile zbirke bajki i to je bilo blago u mom djetinjstvu. Od svega toga počinjem. Da nije bilo toga ne bi bio lik kakav sam sada. U srednjoj školi nisam uopće učio, ali sam imao divnu profesoricu Hrvatskog jezika. Nisam to dosad govorio, ali značila su mi njezine pohvale, a bilo mi je neugodno čitati zadaćnice pred svima. Kad sad promišljam, puno mi to znači, ona je bila genijalna profesorica. Žao mi je što nisam više radio tada, trebalo mi je par godina da se probudim, a to je bilo na fakultetu, zaključio je Karamehmedović.
Sanin je zbirku pjesama posvetio svojoj supruzi Romani, a Crnčević je kazala kako je riječ o jednoj od najljepših posveta, koje je dosad pročitala.
Promocija je završila pjesmom, a onda se nastavilo ugodno druženje uz domjenak, dok je Sanin potpisivao knjige.
