Sam kraj obilježavanja manifestacije Mjeseca hrvatskoga jezika u Dubrovačkim knjižnicama obilježit će predavanje “Književni jezik fra Ambroza Markovića” dr. sc. Sanje Vulić, redovite profesorice na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Događanje će se upriličiti u četvrtak, 13. ožujka 2025. na trećem katu Znanstvene knjižnice s početkom u 18 sati.
U dubrovačkim kulturnim krugovima poznato je da je fra Ambroz Marković (1775.-1834.), rodom iz Rožata, bio prvi priređivač Gundulićeva Osmana za tisak. To prvo izdanje Osmana objavljeno je 1826. u Dubrovniku. Osim rukopisa Gundulićeva djela koje je u tom izdanju prvi put priređeno za tisak, to prvo izdanje još sadrži Markovićev predgovor, bilješke i rječnik, također Gundulićev životopis i životopis cara Osmana. Kao što je dobro poznato, Gundulićev rukopis Osmana nema 14. i 15. pjevanje, a Markoviću su za to prvo izdanje bile dostupne dvije rukopisne dopune.
Prva je bila Gjanluke Volantića, a druga Gundulićeva unuka Pijerka Sorkočevića (sina Franatice Sorkočevića). Prvotisak Osmana, sa spomenutom dopunom Pijerka Sorkočevića, Marković je objavio 1826. u Dubrovniku. Budući da se taj značajan događaj zbio samo nekoliko godina prije početka hrvatskoga narodnoga preporoda, ubrzo je pao u zaborav. Naime, Marković je Osmana objavio starim slovopisom koji se oslanja na talijanski slovopis. Zbog toga je u doba preporodnih gibanja u Hrvatskoj Markovićevo izdanje bilo većini nezanimljivo, a nakon što je 1844. objavljen Osman koji je priredio i dopunio Ivan Mažuranić, prvo je izdanje gotovo potpuno palo u zaborav.
Međutim, osim same činjenice da je riječ ne samo o prvotisku nego i o manje poznatoj dopuni 14. i 15. pjevanja, s jezikoslovnoga je aspekta ova knjiga zanimljiva i zbog tekstova koje je napisao Marković osobno, tj. zbog njegovih vlastitih jezičnih rješenja na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Budući da Markovićevi autorski tekstovi nisu književni nego stručni, oni pokazuju njegova jezična rješenja koja nisu u službi književnoumjetničkoga stila nego načelno neutralnoga stilskoga izričaja. Posebna će pozornost biti posvećena Markovićevim padežnim oblicima koji pokazuju da u trećem desetljeću 19. stoljeća stari padežni sustav (s neujednačenim množinskim oblicima u D, L i I množine) još nije bio u potpunosti nestao u pisanom jeziku, i to ne samo u književnim djelima. Isto se može reći za neka leksička rješenja iz starijih razdoblja.
