Na Fb stranici Medicinske škole Dubrovnik učenici i profesori opraštaju se od tragično preminule Katarine Đerek.
-Sinoć, 9.travnja 2024., izgubljena su dva mlada života, dva svjetla ugašena… Hodnicima naše škole danas vlada tišina, bol, nevjerica i bespomoćnost. U mislima smo s obitelji učenice Katarine Đerek.
Katarina, u vjeri da nas čuješ, želimo ti reći kako ćeš zauvijek živjeti u našim srcima, pamtit ćemo naše snove i s vremenom, suze će prerasti u osmijeh na spomen tvog imena…
Počivala u miru Božjem!, napisali su iz škole te citirali pjesmu Mary Elizabeth Frye.
NEMOJ PLAKATI NA GROBU MOM
Nemoj plakati na grobu mom:
Nema me; ne spavam na mjestu tom.
Ja sam tisuću vjetrova s brijega,
I dijamant što svijetli sred snijega.
Ja sam u suncu zreloga ploda
I laka jesenja, kišna voda.
I kad te tiho jutro razbudi,
Ja sam tek onaj uzlet ludi
Najtiših ptica, u kružnom letu.
Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.
Nad grobom ne plači, jer nije kraj.
Nemoj; tamo ne počivam ja.
Mary Elizabeth Frye
