Modna dizajnerica Matija Vuica je svoju novu kolekciju raskošnih haljina snimila u lađama na svojoj Neretvi i tome je posvetila status na svom fb profilu koji prenosimo u cijelosti. Kolekciju je posvetila čvrstim neretvanskim ženama.
Moja dolina je po svemu izuzetna, nije slučajno stekla naziv “Mala Kalifornija”.
Uvijek se ispočetka divim koliko je bajkovita, plodonosna, koliko netaknutih bisera ljepote krije u svojoj raskošnoj delti. Često snimam uz Neretvu nastojeći ne remetiti njezin mir i sklad.
Dugo sam maštala da baš na vodi, u lađama napravim reviju, i evo, sad sam tu želju i ostvarila.
Stotinama godina lađe su u dolini rijeke Neretve služile uglavnom za transport razne robe, a upravo su žene te koje su vukle lađe – lancale rječnom obalom. Njima odajem čast i posvećujem ovu reviju na vodi, u jedinstvenom krajoliku pritoke Norin.
Napomena: lancanje – povlačenje lađa na dugačkom konopu krećući se pješice uz obalu.
Na najljepšoj vodenoj pisti, izmedu šaša, lopoča i vrba, na lađama “koje život znače”, tradicija se spojila s modernim, a žena uspravna, snažna, elegantna i glamurozna postaje kraljica.
U čvrstim rukama pobjedničkih lađara maratona – Udruga lađara Zagreb, moje Dive tiho su plovile u rakošnim haljinama, poput Vladarica Delte.
Kad poštuješ prirodu ona ti vraća stostruko. Što joj se više klanjaš, ona te više uzdiže. Zato sam odabrala ovu oazu ljepote koju ljudska ruka ničim nije poremetila.
Haljine koje sam odabrala dio su najnovije kolekcije podijeljene u 3 bloka: svilene u jakim bojama crvene, žute i fuksije, snažne crne s upečatljivim konstrukcijskim detaljima, te kristalne srebrno-bijele. Simbolika svatova i sprovoda, jedno i drugo su odraz poštivanja u malim sredinama. I jedni i drugi su se lađama prebacivali preko Neretve i njenih rukavaca. I sve te boje su se divno sjedinile s okruženjem, ali i istovremeno isticale na sasvim poseban, čaroban način. Baš kako sam zamišljala.
Posebna oglavlja od raznobojnih svila i košare pune svega što dolina daje, omaž su načinu kako su žene “u Neretvi” spretno nosile pletene košare na glavi, uvijek pune raznih plodova.
Cijela organizacija nije bila jednostavna, al kad si doma – nisi sam – zapisala je matija Vuica.
Fotografije: Marin Veraja
