Povjesničar Maslinara Željko Krnčević za ovaj je broj otišao u Šibenik petnaestog stoljeća i otkrio u čemu se kuhalo i čuvalo maslinovo ulje
Tražeći nove podatke i dolazeći do novih saznanja o maslinarstvu i uljarstvu, dođoh tako i do izvanrednog rada kolege Budeča koji na osnovi proučavanja izvora, posebice inventara i oporuka iz Šibenika 15. stoljeća, dolazi do niza izuzetnih podataka o životu todobnog stanovništva. Tako je, uza sve ostalo, zabilježio i ono što nas zanima, a vezano uz naše ulje i masline. Pa pročitajmo nekoliko redaka, zamišljajući gospođe i gospodu, ali i obično stanovništvo toga vremena u njihovom svakodnevnom životu. I Boljeslavu, i Jakova i Petra i Iliju…
Dvije pinjate
Pa krenimo od kuhanja i nekih naziva. Tako se za kuhanje hrane koristila i posuda, odnosno lonac, poznat pod nazivom pignata, ili što je do današnjih dana ostalo i kao pinjata. U ispravama koje su izučavane, spominju se dva tipa posuda, a koje su imale različitu namjenu u domaćinstvima. Riječ je, dvije vrste pinjata – o pignatama za kuhanje i pignatama za pohranu uglavnom ulja, a rjeđe vina.
Zbog velike sličnosti ova dva tipa pignata, zapisivači su redovito uz njih upisivali i njihovu namjenu. Pa kaže kolega Budeč: Od 70 pignata namijenjenih kuhanju, za njih čak 60 je navedeno da su namijenjeni „kužini“ dakle za kuhanje raznih vrsta jela od povrća i drugih namirnica i prokuhavanja vode, dok je ostalih 10 pignata, a za koje nije zabilježena namjena, nesumnjivo imalo istu namjenu i to iz razloga što su bile upisivane neposredno uz kotlove ili neke druge, također kuhinjske predmete.
Nasuprot tome, pignate koje su se koristile za pohranu vina ili češće ulja redovito su, u uredno i u logičkim cjelinama bilježenim inventarima dobara, bile navođene kao materijalni predmeti koji su stajali u konobama ili nekim drugim sobama u kućanstvu. Izgled pignata kao posuda ili lonaca teško je dokučiti prema podatcima navedenim u pisanim vrelima, a kao jedini materijal od kojeg su bile izrađivane spominje se zemlja. Inače, najviše pignata zabilježeno je u inventaru dobara domini presbiteri Jakova Vukaševića (čak devet).
Zanimljivi su i drugi podaci vezani uz naše maslinarstvo. Recimo, skale koje se spominju u inventarima i oporukama. Zasigurno je svako domaćinstvo kao dio kućnog inventara imalo i skale iliti ljestve potrebne za svakodnevne radnje. Ljestve se u onome što je pregledavano, spominju tri puta. Nalazimo ih u inventaru dobara Ruže, supruge pok. Martina Pihodovića iz sela Bahće, a koje su navedene kao le scale per oliue, dakle ljestve za branje maslina. Iako se u ovdje promatranom uzorku inventara dobara to ne navodi, ljestve su bile izrađene od drveta, a posjedovali su ih kako stanovnici grada tako i seljaci u cijelom distriktu.
Pored toga što su znatno olakšavale skupljanje plodova (maslina, voća), one su se mogle koristiti prilikom penjanja na kat neke građevine, osobito ukoliko nisu postojale stepenice, prilikom prijenosa robe i predmeta na viši kat domaćinstva, a u građevinarstvu su bile nezaobilazan alat, pa su time predstavljale važan čimbenik koji je olakšavao izvršenje poslova ili mobilnost ukućana i svih drugih kojima su trebale.
Prisjetimo se i sami čemu nam ljestve iliti skale trebaju i danas u svakodnevnici. Doduše, u posljednje vrijeme se baš u maslinarstvu malo koriste zahvaljujući novim načinima uzgoja maslina. No, svjedoci smo donedavnih viđanja skala na krovovima automobila ili na prikolicama, berbe na visinama i na žalost mnogih padova i ozljeda. Ali, toga je sve manje. A mi ajmo dalje u maslinarski vremeplov, i to u Šibenik druge polovice 15. stoljeća. Slike iz tog vremena nisu različite ni na ostalom dijelu uzmorja.
iz 72. broja časopisa Maslinar
izvor: Maslinar.com
