U suradnji Dubrovnikneta i časopisa Maslinar.com donosimo članak o rezidbi maslina.
Kad govorimo o rezidbi maslina, kao agrotehničkom zahvatu kojim reguliramo rast i rodnost, bitno je razlikovati rezidbu u suho, koja se provodi krajem zime ili početkom proljeća kada prestane opasnost od niskih temperatura, te rezidbu u zeleno, koja se provodi u proljetno-ljetnom periodu. Rezidba u zeleno služi uklanjanju vodopija (vertikalnih izboja koji crpe vodu i hraniva), izbojaka iz panja, oštećenih i zaraženih grana te korekciji zahvata koje smo proveli tijekom rezidbe u suho.
Veliki troškovi
Da bismo kvalitetno orezali stablo potrebno je poznavati osnove fiziologije biljke, odnosno rasta i rodnosti koje su opisane u znanstvenoj i stručnoj literaturi, ali vlastite spoznaje i iskustvo su najveće bogatstvo koje možemo steći kroz višegodišnju praksu.
U ukupnim godišnjim troškovima maslinarske proizvodnje, ako rezidbu provodimo svake godine, 20-30 posto otpada na rezidbu. Ovaj udio troškova ovisi o načinu rezidbe, uzgojnom obliku, starosti stabla i bujnosti sorte, ali se ne smanjuje ispod 17 posto. S obzirom da je rezidba zahvat koji iziskuje značajna materijalna sredstva, te je za nju potrebno znanje i iskustvo osobe koja ju provodi, znanstvena aktivnost je usmjerena na istraživanja primjene periodične rezidbe (svake dvije, tri ili četiri godine), razvoj novih uzgojnih oblika, primjenu rezidbe ovisno o bujnosti sorte te razvoj novih tehnologija mehanizirane rezidbe. Iako su troškovi rezidbe ako se rezidba provodi svake druge ili treće godine niži u odnosu na rezidbu stabala svake godine i iznose oko 7 posto ukupnih troškova proizvodnje, ovakav način utječe na slabiju fotosinetsku aktivnost u krošnji te time manju masu plodova i slabiju sintezu ulja u neorezanim stablima, no rezultati nekih znanstvenih istraživanja navode da nema značajnijih razlika u prinosima plodova i udjelu ulja među stablima koja su orezivana svake ili svake druge godine. S tehničke strane dvogodišnja ili trogodišnja rezidba zbog gustoće krošnje otežava i produljuje berbu plodova ako se berba provodi ručno, dok kod mehanizirane berbe tresačima ovo ne predstavlja problem.
Donošenje odluke o učestalosti rezidbe treba se temeljiti na čimbenicima poput brzine rasta izbojaka, opterećenja prirodom, uzgojnog oblika, gustoće nasada, plodnosti tla i klime. Ako je rast aktivnih izbojaka dobar te stanje opskrbljenosti tla vodom i hranivima zadovoljavajuće, rezultati rezidbe svake druge godine bit će bolji u odnosu na uvjete gdje ovi čimbenici nisu odgovarajući.
Jačina rezidbe
U južnim područjima gdje ne postoji opasnost od niskih zimskih temperatura rezidba se može provoditi tijekom cijele zime, dok bi u sjevernijim krajevima uzgoja gdje postoji opasnost od niskih temperatura rezidba trebala biti obavljena krajem zime, a prije fenofaze cvjetanja.
Naime, orezivanje grana potiče kolanje sokova u biljci i vegetativni rast, pa ako nakon rezidbe nastupe niske temperature, može doći do značajnijih oštećenja uslijed smrzavanja biljnog tkiva. Kasnija rezidba nakon započete fenofaze cvatnje, nepovoljno utječe na gospodarenje hranivima u biljci jer je nakon pune cvatnje već započelo premještanje hraniva i ugljikohidrata u dijelove krošnje koje kasnijom rezidbom uklanjamo i time djelujemo na slabljenje vegetativnog rasta.
Jačinu, odnosno intenzitet rezidbe vrlo je teško odrediti, no prema navodima nekih znanstvenika rezidba je slabija ako se odstrani oko 17 posto, srednja 25-33 posto i jaka 50 posto drvne mase. Mlađa stabla treba slabije orezati, a kod starijih stabala rezidba može biti jača, no ako stablo ne želimo pomladiti, odnosno regenerirati, treba biti oprezan da ne bismo rezidbom uklonili previše lisne mase.
Ako rezidbom uklonimo veći dio listova, stablu će trebati dulje vremena da formira novu lisnu masu te će zaliha hraniva biti usmjerena u vegetativni rast (formiranje izboja i listova) umjesto u generativni rast (razvoj cvjetova i plodova), koji je cilj maslinarske proizvodnje. Preslaba pak rezidba utječe na veću gustoću u samoj krošnji koja smanjuje prodiranje sunčeve svjetlosti i sintezu ugljikohidrata u procesu fotosinteze te nakupljanje ulja u plodovima, a povećana vlažnost zraka stvara optimalne uvjete za razvoj bolesti i pojavu štetnika poput maslinovog medića (Saissetia oleae).
Što s ostacima?
U našim se maslinicima ostaci nakon rezidbe najčešće spaljuju i tako uništava vrijedan materijal koji se može usitniti i u kombinaciji s drugim organskim ostacima iz poljoprivredne proizvodnje kompostirati te vratiti biljci dio hraniva potrebnih za njezin uravnotežen rast i razvoj ili koristiti kao organski pokrov (mulch).
Prema rezultatima španjolskih znanstvenika, 38 posto rezidbenih ostataka promjera < 8 mm raspada se u toku šest mjeseci nakon primjene te utječe na povećanje organske tvari u tlu. Kompostiranjem ili malčiranjem rezidbenih ostataka masliniku vraćamo dio hraniva koja bismo rezidbom uklonili s površine ili spaljivanjem uništili vrijednu organsku tvar. Spaljivanje kao mjera primjenjuje se u fitosanitarne svrhe, odnosno kada je populacija štetnika visoka te ako je zamijećena prisutnost bolesti u masliniku.
Osim što se kao organsko gnojivo nakon kompostiranja može primijeniti u masliniku, ostaci od rezidbe se mogu iskoristiti kao biogorivo. Rezultati najnovijih istraživanja talijanskih znanstvenika pokazuju da peleti koji se koriste za zagrijavanje peći imaju bolja fizikalna, kemijska i mehanička svojstva, ako su proizvedeni od 75 posto usitnjenih ostataka nakon rezidbe i 25 posto komine iz dvofazne prerade ili 50 posto usitnjenih rezidbenih ostataka i 50 posto komine iz trofazne prerade. U cilju smanjenja onečišćenja te korištenja ekološki prihvatljivih i obnovljivih izvora energije provode se istraživanja kako bi se proces ovakvog načina gospodarenja rezidbenim ostacima optimizirao.
sponzorirani članak, IZVOR: Maslinar.com
