U ovotjednom broju časopisa Maslinar, povjesničar Maslinara Željko Krnčević zavirio je u srednjovjekovni splitski statut koji je između ostalog propisivao i sadnju te njegu maslina.
Splitski statut
I Splićani imaju članke o maslinama i ulju u svojim starim pravnim aktima. Prvi gradski statut pod naslovom Capitularium dao je godine 1240. sastaviti splitski potestat Gargan de Arscindis iz Ankone koji je popisao dobre gradske običaje (consuetudo) i pridodao im druge pravne norme. Ovaj je statut poslužio kao okosnica onome koji je nastao 1312. godine i koji je uz izmjene trajao sve do pada Mletačke vladavine 1797. godine. Stvarno su naši gradovi i komune imali sređene akte o svim segmentima življenja.
Pročitajmo kako su Splićani u svom Statutu regulirali sadnju maslina: Dakle, O zasađivanju maslina, a ova je statutarna odredba napravljena od notara Stjepana i potvrđena u Velikom vijeću grada Splita 23. studenoga 1333. godine.
“Isto tako određeno je i naređeno da se svake godine u Velikom vijeću imenuju dva službenika zadužena za prijavljivanje svih i svakog onog tko ne bi zasađivao masline, i to šest sadnica maslina na svakom vritu (vinograda) prema statutarnim odredbama, a ti (službenici) moraju, svaki od njih, dobiti godišnje od komune 6 libara malih (denara). A ako ti službenici ne bi prijavili (prijestupnike), neka svaki od njih za kaznu plati dvadeset pet (libara) malih (denara). I neka se svake godine oglasi da onaj tko hoće nasaditi vinograd dođe i da je dužan doći da se zapiše kod službenika za to vrijeme određenih od strane tadašnjeg upravitelja grada Splita. A oni koji ne zasađuju masline ili ne dođu da se zapišu, neka po svakom vritu plate 40 malih solida, a uz to ostaju i dalje dužni zasaditi (ih). I isto tako svatko može u tim stvarima prijaviti (prekršitelje) prema statutarnim odredbama.”
Svijetli srednji vijek
U istome Statutu pronašli smo još jedan članak koji u nekim stvarima podsjeća na današnje vrijeme. Uvodi se obveza i kazna o dobrom paženju i gajenju posađenih sadnica. Kao da je i u ono vrijeme (14. stoljeće) bilo važno dobiti nekakav novac za sadnju maslina, a onda ih prepustiti same sebi. Zvuči li vam poznato?
“Godine 1335., dana 18. travnja, u vrijeme gore označenog gospodina Pantaleona Justinijana prihvaćeno je i utvrđeno da tko god bude nasađivao vinograd u splitskom polju, ili distriktu, ili na otoku Šolti mora zasaditi četiri sadnice maslina na svakam vritu. A svaka sadnica neka bude velika kao što je čovjekov lakat ili od prilike tako. Kazna je deset solida na svaku sadnicu koju ne zasadi kao što je rečeno. A uz to tko god bude nasađivao, dužan ih je dobro paziti i tako gajiti da one donesu plod pod (prijetnjom) kazne od deset solida za svaku sadnicu koju ne bude tako pazio.
Isto tako neka se nitko ne usudi posjeći koju sadnicu nečijih maslina niti njihove grane pod (prijetnjom) kazne od 5 malih libara i naknade štete oštećenom, a o (visini) štete treba vjerovati njegovoj izjavi datoj pod zakletvom. Nitko ne smije odsjeći koju sadnicu ni svojih vlastitih maslina bez dopuštenja gospodina kneza i tadašnje Kurije pod (prijetnjom) kazne od 5 libara.”
sponzorirani članak, IZBOR: Maslinar.com
