Nakon 19 godina, naš sugrađanin Marin Njirić, magistar inženjer strojarstva, koji je između ostalog pet godina proveo radeći i kao konstruktor u odjelu razvoja Rimac Grupe, proizvođača najpoznatijeg hrvatskog automobila Nevere, odlučio se vratiti u svoj Grad. A kreativan, kakav jest, iz obične prepirke s nećacima izradio je sasvim posebne proizvode u kojima je spojio svoje inženjersko znanje, kreativnost i ljubav prema brodovima.
Odnedavno je na tržištu moguće kupiti komplet za sastavljanje dubrovačke Skale, broda koji povezuje Grad i Lokrum, a model je izradio upravo naš Marin.
-Prije dvije godine u kolovozu, dok smo svi bili u lock downu, moj mali nećak me nazvao i tražio da riješim veliku debatu između njega i sestre. Zanimalo ih je volim li ja djecu. On je tvrdio da volim, jer poput djeteta uživam u zajedničkoj igri LEGO kockicama kad sam u Gradu. U tom trenutku znao sam što složiti i pokloniti nećaku za Božić, nešto što nitko drugi nema.
Od ideje do završnog proizvoda prošlo je neko vrijeme, no sad je dubrovačka Skala dostupna na tržištu i svako je dijete prema Marinovim uputama može i sastaviti, a mogla bi postati i unikatni suvenir iz Grada.
– Znao sam da postoji LEGO program za digitalno slaganje kockica, ali se dotad nikada nisam stigao baviti njime. Ukratko, unutar tri dana sam složio prvu verziju Skale, koju sam onda više mjeseci prilagođavao nečemu što bi se moglo složiti uživo. Moram zahvaliti prijatelju i brodomaketaru Toniju Kursaru koji mi je pomogao oko detalja. Prošla je cijela godina s pauzama u radu dok nisam nabavio sve potrebne kockice, da bih napokon lani za Božić imao gotovu Skalu za pod bor. Gotovi dizajn i upute za slaganje stavio sam na prodaju, a ovog ljeta me kontaktirala tvrtka iz Kine, MedievalBrick, sa jednom drugačijom ponudom. Danas, dvije godine od prvog dizajna na računalu, Skalu od pravih kockica je moguće kupiti i imati u svome domu kao igračku ili ukras na polici.
Kinezi proizvode LEGO kockice?
– Da i ne. To nisu LEGO kockice, ali su identične i kompatibilne njima. Ovo nije krađa, jer LEGO Grupa više ne drži patent na kockice što je naravno otvorilo vrata svim drugim proizvođačima da uđu na tržište. Ono što LEGO Grupa još uvijek ima je trademark na minifigurice, njih nipošto ne smijete proizvoditi i prodavati. MedievalBrick, tvrtka koja prodaje moj dizajn, prvo mi je poslala kutiju kockica na probu i iz prve ruke sam se uvjerio da je kvaliteta fantastična, te smo ubrzo dogovorili suradnju.
Nakon Skale, Marin je složio još jedan manji gusarski brod koji je također dostupan na tržištu, a trenutno je u fazi izrade još jednog modela.
– Brodić Kosmeč se pokazao kao pravi mali hit u svijetu. Ljudi su oduševljeni jer je malen, a ipak ima sve što brod treba. Sada trenutno privodim kraju dizajn za kojeg mi je inspiracija bio austrijski ratni brod Triton koji je potonuo ispred Lokruma 1859. To je jedrenjak vrste brik i mnogo je veći od Kosmeča. Upravo sam u fazi nabavljanja kockica i testiranja dizajna, nakon čega se nadam da će i on završiti u prodaji kao komplet. Sve ovisi o tome koliko će se dizajn svidjeti ljudima.
Zašto baš brodovi?
– LEGO dizajneri se uglavnom opredijele za uže područje slaganja. Jedni slažu automobile, drugi slažu vlakove, a mnogi od njih odlučuju se za dvorce koji su ipak najpopularniji. Svatko nađe ono što je srcu drago. Meni su opet bili presudni nećaci s kojima bih tada znao gledati gusarske filmove i onda danima razmišljati kako bi bilo cool složiti upravo jedan takav brod od kockica. A i djeca se njima vesele, pa me to dodatno motivira da ih napravim što boljim i čvršćim, jer ipak čemu sav trud ako brod neće preživjeti malo njihove igre.
Marin se nakon dugih 19 godine života u Zagrebu te rada u različitim tvrtkama, od čega posljednjih pet u kreativnom timu Rimac automobila, odlučio vratiti doma. Zašto?
– Posljednjih pet godina života u Zagrebu je bila ista rutina. U 7 ujutro kreneš na posao, dnevno provedeš u vožnji sat-dva, vratiš se doma kasno navečer i idući dan ponovo sve ispočetka. Međutim, prednost Zagreba je šira ponuda poslovnih prilika. Raditi u Rimcu je bilo iskustvo za sebe. Ono što se zna iz medija nije ni pola priče koja se odvija unutar zidova. Toliko je talentiranih ljudi na jednom mjestu u isto vrijeme, toliko je ideja. Bilo je zadovoljstvo biti dio toga, ali mi se cijelo vrijeme činilo da sam zarobljen u začaranom krugu rutine i da mi treba promjena. Nisam požalio, u Gradu mi je svakako bolja kvaliteta svakodnevnog života, gdje čak i krajem listopada mogu plivati svoje jutarnje ture na Banjama. Kad sam došao, svi su me pitali fali li mi Zagreb, ali iskreno uopće mi ne fali. Odživio sam ga, odradio sam ga i sada želim nešto drugo.
Nakon ovih redaka, možda ste i Vi pomislili da je Marin u duši dijete, koje se igra legićima. Možda i jest, ali svakako nije bez plana i ideje o svojoj budućnosti i poslu.
– Paralelno uz rad u Rimcu radio sam i kao vanjski suradnik (asistent) na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Podučavao sam studente prve godine računalnu i inženjersku grafiku, te oblikovanje pomoću računala. To je bio fantastičan posao. Studenti prve godine su divni. Dođu praznih glava i uglavnom željni znanja. Vježbe bih držao u poslijepodnevnim terminima, od 16 do 20 sati, dva puta tjedno. Tek sam tu otkrio koliko volim raditi s mladima i prenositi znanje. To je bilo još jedno iskustvo koje me je ponukalo da se vratim u Grad i pokušam nešto svoje. Međutim, kao inženjeru jasno mi je bilo da mi za pokretanje poslovne ideje nedostaju osnovna znanja o poduzetništvu, pa sam uz posao upisao dvogodišnje školovanje i stekao MBA diplomu pri Cotrugli poslovnoj školi.
I što je onda tvoja poduzetnička ideja?
– Pokrećem tečaj edukacije slaganja kockica na računalu za djecu uzrasta od 9 do 14 godina starosti. Problem pravih kockica je što su skupe, nikada ih nemamo dovoljno, a ako ih imamo onda ih nemamo gdje držati jer uvijek nekome smetaju. Zašto računalo? Računalo ima beskonačan broj kockica i beskonačan prostor za slaganje gdje je jedini limit naša mašta. Većina obiteljskih domova posjeduje računalo, a program za slaganje je besplatan i djecu treba samo naučiti kako se on koristi. Izradio sam tečaj koji je osmišljen da traje šest tjedana, jedanput tjedno blok sat, nakon kojeg djeca imaju potrebna znanja da na računalu slože što god zamisle, svoju kuću, dvorac, brod… Testirao sam ga na nećacima i bili su oduševljeni. Ako već moraju provoditi vrijeme ispred ekrana, a danas je to nezaobilazno, zar nije bolje da to vrijeme provode razvijajući kreativnost i vještine 3D modeliranja?
Zašto smatraš da je 3D projektiranje tako bitna vještina?
– Kao inženjer koji je radio niz godina u odjelu razvoja, rekao bih da je 3D modeliranje osnova. S razvojem 3D printera i ostalih tehnologija, poznavanje CAD alata postaje sve traženija vještina jer se sve što koristimo prvo konstruira na računalu, počevši od automobila poput Nevere, mobitela pa sve do novih LEGO setova. Nevjerojatno, ali unatoč rapidnom razvoju tehnologije, na fakultetu bih u grupi nekada imao studente koji još nisu znali pravilno držati miš, a od kojih se očekivalo da do kraja semestra usvoje napredna znanja modeliranja na računalu. Za djecu je ova edukacija izvrstan ulaz u svijet 3D modeliranja, jer se kroz slaganje kockica gradi temelj za napredna znanja kasnije, a onda ih samo jedan korak dijeli od pravog 3D modeliranja. I djeca i odrasli danas provode većinu vremena ispred ekrana, ali je razlika u tome da li se to vrijeme koristi za razvoj znanja i vještina, ili samo bezumno „blejanje“ u sadržaj na dlanu ruke.
Marin je ujedno i član Hrvatskog LEGO kluba Kockice, koji okuplja sve zainteresirane, i djecu i odrasle. Više puta godišnje organiziraju i izložbe članova, koje nažalost još nisu došle do Dubrovnika, ali naš sugrađanin radi i na tome. Osim toga, Marin piše i za poznati LEGO blog Classic-Pirates.com koji pokriva kreacije iz vremena jedrenjaka, gusara i Napoleonovih ratova.
A tko zna čime će nas još naš Marin iznenaditi. Priča se da razmišlja o gradnji dubrovačkog galijuna. Jedva čekamo!
