U Londonu se mladi Dubrovčani ne osjećaju usamljeni. Prema riječima 24-godišnjeg Lucijana Selmanija u glavnom gradu Engleske živi cijela jedna generacija mlađih ljudi koji su čak išli na isti studij, ali različite smjerove. A njemu je velika potpora i snaga u “lošim” danima i brat Cvijeto koji je također tamo.
Ulaskom Hrvatske u europsku uniju otvorila su se mladim ljudima mnoga vrata kroz koja odlaze iz vlastitog zavičaja u novi svijet i okreću novu stranicu života – činjenica je koja svakoga od nas, ovisno u kojoj smo životnoj ulozi – navodi na svoj način razmišljanja. S jedne strane je lijepa mogućnost mladim ljudima da se ostvare u sredinama u kojima se dokazuju vlastitim sposobnostima i znanjem, a s druge je gubitak čitavih generacija koje grade zajednice u kojima žive izvan svog zavičaja.
No, neke se stvari teško mogu promijeniti i zaustaviti, pa veseli svaki uspjeh mladih Dubrovčana koji postignu na svom životnom putu.
BBC EARTH EXPERIENCE Na green carpetu novog muzeja u Londonu i naš mladi sugrađanin Lucijan Selmani
Moje ime je vezano uz svjetlo, latinski lux, a Englezima ga baš i nije lako izgovoriti, pa se često zbune u pokušaju. Više puta sam doživio i jako zanimljive i smiješne izgovore – odgovara na naše pitanje kako ga u Londonu zovu, jer Lucijan i nije baš strancu zgodno za izgovorit.
Dakle, 24 godine i radno mjesto u novom atraktivnom muzeju koji slavi prirodu i bioraznolikost – jesi li se tome nadao kad si predao zamolbu i kako je tekao taj proces u Londonu, koliko je bilo prijavljenih i jesi li i u jednom trenutku promislio da nemaš šanse jer si stranac?
-Pa iskreno, kad sam vidio oglas i odradio prijavu, duboko u sebi sam imao neki osjećaj kako je ovo prilika sa pozitivnim ishodom. Dosta dugo sam čekao odgovor koji je na kraju potvrdio moju intuiciju. Nakon intervjua koji je prošao jako dobro, prelijepe sam vijesti dobio upravo na dan feste našeg parca. Ne znam točno koliko je bilo prijavljenih, ali znajući o čemu se radi i koliko se o ovome po britanskim medijima govorilo, vjerujem da je lista bila duga. Niti u jednom trenutku nisam pomislio da posao neću dobiti jer sam stranac, dapače, ovdje se gleda iskustvo i želja za napredovanjem, a ne neke druge činjenice.
Kako se zove tvoje radno mjesto? Što ti je posao?
-Na projektu BBC Earth Expierience sam zaposlen kao Service Engineer. Pošto se radi o immersive experience muzeju, moja je glavna zadaća nadgledati, popraviti, zamijeniti ili nabaviti odgovarajuću audio-vizualnu opremu. Ovdje se radi o preko 50 projektora, 80 zvučnika, 30 LED televizija i software instalacija koje projiciraju sadržaje za posjetitelje na doista spektakularan i jedinstven način.
Tvoja diploma i titula koju si stekao s čime bi se mogla usporediti u Hrvatskoj – naime, imamo li mi kod nas taj smjer, čime si se tijekom studija bavio, koliko je tvoja edukacija trajala i jesi li se tijekom studija trebao opredijeliti za nešto specifično?
-Kod nas, nažalost, ne postoje fakulteti koji pružaju ovakvu vrstu nabrazbe. Jedino za što sam čuo je MPA, a to je, koliko znam, godina predavanja o audio inženjerstvu, što je dobra baza za neku daljnju edukaciju. Tijekom studija u UK sam se educirao u raznovrsnim programima vezanim uz rad s glazbenom opremom, mikrofonima, izgradnjom recording studija, snimanjem, miksanjem, pa sve do live eventova. Školovanje je trajalo 3 godine. Super je što su nam prvu godinu isplanirali tako da prođemo kroz sve predmete i da tek onda biramo kroz druge dvije ono što nas najviše privlači.
Je li ti bilo teško priviknut se na život u Londonu, vide li se razlike od vremena kad si pošao, pa kada je Velika Britanija izašla iz EU – je li ti to nešto iskompliciralo život, osobito sada kada putuješ doma ili u zemlje EU?
-Svaki početak je težak, pa tako i moj. Najveća mi je prepreka bila ona socijalna, naći nekoga s nekim jednakim interesima, otvorenosti i međusobnim razumijevanjem. Hrvatska i UK su dva društva s nekim različitim pravilima koja se trebaju svladati ako hoćeš unutar njih funkcionirati. Grubo je bilo i što je moja generacija upala u pandemiju, pa smo bili prisiljeni više biti u kućama nego vanka.
Razlika je vidljiva u UK prije i nakon Brexita. Što se tiče putovanja, tu problema srećom nema. Pooštrila se procedura kako bi se zadovoljili uvjeti za nastavak života unutar UK. Ali, na primjer, pošta, jako teško da više mama i none mogu poslati nešto domaće, a da se za to ne treba izdvojiti više novca i vremena nego prije.
Ima li u Londonu Dubrovčana, družite li se međusobno, tebi je možda bilo lakše jer je i brat s tobom…. zašto ste se odlučili baš za London? Je li ti u početku bilo stresno?
-U Londonu se nalazi cijela jedna generacijska ekipa koja je čak išla skupa na isti faks, ali na različite smjerove. Naravno tu je i moj braco Cvijeto, koji mi je uvijek jako velika moralna potpora kad su teški dani. Imamo sreće što smo jedan za drugoga tu. UK nam pruža priliku za ono čime smo se obojica htjeli baviti. Prilikom našeg upisa, prije Brexita, postojale su beneficije za europske student tzv. student loan, i to je bio jedan od razloga za izbor studiranja u UK. Stresno je bilo jer si na otoku, a ne vidiš more ha, ha. Šalim se, da, druga je sredina, ljudi i običaji, hrana nije istog okusa.
London je oduvijek bio kozmopolitski grad, je li zadržao tu posebnu draž koju je imao osobito za mlade ljude, onu neobjašnjivu vibru svjetskoga… i Britanci su se žalili kako nestaje ona njihova autentičnost zbog brojnih useljenika, ti imaš iskustvo i studentskog statusa i sada zaposleničkog…
-London je svakako bio i ostao kozmopolitski grad. Mislim da ga se može odvojiti od ostatka UK jer je on svijet za sebe. Ostatak UK nije tako kozmopolitski, što se vidjelo i po rezultatima Brexita. Moja iskustva s ljudima u Londonu su većinom pozitivna. London je definitivno mjesto gdje je moguće ostvariti svoje snove ako si jako uporan i to doista želiš. Ovdje možeš upoznati različite ljude, kulture i nacije, ali najbitnije je ostati dosljedan samome sebi.
London je uvijek bio skup grad, moraju li se studenti dosta toga odreći kad žive u Londonu ili su velike mogućnosti za svakoga? Što je skupo, što je pristupačno, kakve su stanarine?
-U Londonu je sve jako skupo i nije svakome sve pristupačno, premda postoji izvanredna ponuda doista svega. Teško je prebroditi jedan mjesec čak i ako si stalno zaposlen, a kamoli ako si student bez posla ili radiš na pola radnog vremena. Stanarine su najskuplje, a sve ovisi o tome gdje odlučiš živjeti. Ipak kad sve se zbroji, otprilike pola plaće sigurno se potroši na stan, režije i javni prijevoz.
Imaju li studenti ikakve pogodnosti u konzumaciji zabavnih i kulturnih sadržaja?
-London je grad u kojem postoji raznovrsna kulturna i zabavna ponuda. Kad si student velika je pogodnost studentska iskaznica s kojom se može ući u svaku kulturnu ustanovu besplatno, a postoje i aplikacije koja pružaju studentima velike popuste na hranu, piće, odjeću, putovanja i sl.
Ima li neki poseban trenutak u kojemu si prelomio da želiš ostati živjeti u Londonu i razmišljaš li o budućnosti?
-Da, to je bio Brexit. Tada se velik broj radnih ljudi iselio jer nisu na vrijeme odradili prijave za ostanak i život u UK. Naime, nakon što je izglasan Brexit, EU građanima je bio ponuđen posebni program u kojemu oni imaju pravo nastaviti živjeti, raditi i koristiti usluge javnog zdravstva narednih pet godina, s mogućnosti dobivanja statusa punopravnog UK građanina. Tad sam shvatio da mi se otvaraju vrata za uhititi puno lakše neki posao koji je unutar mog interesa. Ne gledam jako daleko u budućnost, ali u jednom periodu života ću se sigurno vratiti u Hrvatsku, a hoće li to biti Dubrovnik ili neki drugi grad, e to ću prepustiti sudbini.
Je li naš grad kad se dulje vremena živi u tako velikim gradovima, još manji kad se u njega vratiš? Mijenjaju li se i tvoje emocije prema Gradu?
-Moje se emocije prema Gradu sigurno nikad neće promijeniti. Dapače, tek kad sam došao studirati, a sad već i živjeti u Londonu, shvatio sam u kakvom gradu sam se rodio i odrastao. Naš Grad je savršene veličine, jedino što fali su neki programi za mlade, tj. nešto drukčije i da se to odvija učestalije.
Koliko je uzbuđenje raditi u novootvorenom BBCijevu muzeju – jesi upoznao neke ljude koji su ti baš onako, autoriteti u nečemu, kojima se diviš?
-Uzbuđenje je neopisivo, još se neke emocije nisu slegle ni nakon gotovo 2 mjeseca. Imao sam priliku upoznati se i surađivati s vrhunskim stručnim ljudima i tvrtkama koje se bave audio – video inženjerstvom. Osim suradnje i edukacije, mislim da su mi najvažniji u ovom projektu i ostvareni kontakti s međunarodnim stručnjacima, direktorima i tvrtkama. Tim s kojim radim, Moon Eye Productions, čine vrhunski stručnjaci iz područja audio-vizualnih live eventova.
