Čelnici liste Možemo! i Srđ je Grad za 10. izbornu jedinicu održali su jutros na placi u Gružu press konferenciju, a uoči večerašnjeg javnog razgovora u Hotelu Lapad s početkom u 20h, Zajedno s mladim stručnjacima Možemo! istaknuli su ne samo probleme stambene krize, već i konkretne načine njezina rješavanja.
Petra Marčinko istaknula je da je jedini način rješavanja stambene krize prethodne HDZ-ove vlade bilo upumpavanje javnog, proračunskog novca u privatni sektor nekretnina. Radilo se prvenstveno o subvencioniranju stambenih kredita što je, dokazano, dovelo do povećanja cijene stambenih nekretnina. „APN-ove subvencije od 2017. do danas tijekom svakog su ciklusa povećavale cijene nekretnina za 10 posto. U slučaju Dubrovnika, upozoravali smo da će do rasta cijene nekretnina doći i zbog „Programa 30×30“ kroz koji je u privatni sektor nekretnina prebačeno 900 tisuća eura iz proračuna Grada Dubrovnika. Loša stambena politika provodila se i kroz POS-ove stanove od kojih su mnogi u Dubrovniku završili kao apartmani. Sve ovo rezultiralo je time da smo, što se tiče stambene krize, europski prvaci u tri kategorije. Najstariji smo u Europi po prosječnoj dobi odlaska iz roditeljskog doma, u 35. godini. Drugu godinu za redom prvaci smo u Europi po stopi rasta cijene nekretnina, zbog čega mladi ljudi, obitelji i stručni kadrovi moraju, kako bi osigurali sebi krov nad glavom, ulaziti u značajno zaduživanje. Treće, prvaci smo po broju jedinica za kratkoročni najam, koje i ako uspijemo iznajmiti za stanovanje u Dubrovniku, često bez ugovora, te stanove moramo napustiti 1.4. jer počinje turistička sezona“.
Đuro Capor istaknuo je da se pitanjem stambene krize Srđ je Grad i Možemo! bave se sada već dugim nizom godina. “U Dubrovniku smo se borili za osnivanje javnog stambenog fonda i amandmanom izborili da se u Dubrovački proračun ugradi stavka otkup stanova u povijesnoj jezgri korištenjem prava prvotkupa. Sve do prosinca 2023. godine ovo se pravo prvotkupa stanova nije koristilo. Međutim nakon što smo kao grad Dubrovnik otkupili dva stana na gradskom vijeću su donesene odluke o prodaji dvije nekretnine s obrazloženjem da će se novac od te prodaje koristiti za adaptaciju derutnih stanova u vlasništvu grada u povijesnoj jezgri. Bojim se da se takvim politikama neće povećati stambeni fond. Pitanje stambene krize bila je jedna od okosnica programa Možemo! za prethodne parlamentarne izbore. Danas o priuštivom stanovanju govore sve stranke govore. Ono što je i dalje razlika koju naši politički suparnici ne razumiju da se stanovi koji su dio javnog fonda ne smiju prodavati, niti se neka buduća namjera prodaje treba iskazivati kroz ugrađivanje prava prvotkupa na stanove koji su u funkciji priuštivog stanovanja. Samo povećavanjem stambenog fonda bilo kroz izgradnju ili kupnju stanova možemo se nadati da će drugi veliki problem nedostatka liječnika u dubrovačkom zdravstvu biti riješen. Liječnici kojih nam preko stotinu nedostaje u dubrovačkom zdravstvu neće u Dubrovnik doći iz drugih dijelova Hrvatske dok god bi im polovica plaće odlazila na plaćanje stanarine”.
Igra Šain Kovačević nadovezala se na problem stambene krize na otocima i deficitarnih kadrova. “Problem stambene krize nije samo problem vezan za veća gradska središta, on je itekako aktualan u manjim sredinama i na otocima gdje se tradicionalno živi u obiteljskim kućama. Različitim mjerama cijenu izgradnje doveli smo do toga da mladi svoju zemlju rasprodaju, a investira se samo u kuće za odmor. Domovi zdravlja i škole na otocima, na Pelješcu, u Neretvi, sve su prazniji i ako prosvjetnim i zdravstvenim radnicima, koji su kičma našeg društva, ne omogućimo dostojanstven život, a prvenstveno stambeno pitanje, naše škole i domovi zdravlja će se zatvoriti. Kada je turistička sezona, svega ima. I helikopterske službe i liječnika u domovima zdravlja. Kada sezona završi, svi nas zaborave”.
Mauro Sirotnjak i Antonija Komazlić zatim su predstavili postignuća u Zagrebu te mjere programa Možemo! usmjerene na rješavanje stambene krize. „U Zagrebu smo u posljednje tri godine imali priliku krenuti u suočavanje s njima. Zabranili smo prodaju javnih stanova, osigurali financiranje za izgradnji javnih stanova u Podbrežju. Donijeli smo Odluku o najmu stanova koja je pravedna, a po kojoj se stanovi na korištenje dodjeljuju onima u najvećoj potrebi te koja rješava nered u tom sustavu. Porez na kratkoročni najam smo povećali na maksimum. Stoga ćemo stambenoj krizi nastaviti pristupati kroz cjelovite mjere koje će povećati priuštivost i sigurnost stanovanja za različite društvene skupine“.
Mjere programa Možemo! za rješavanje stambene krize obuhvaćaju, kako navode osiguranje veće stabilnosti i sigurnosti stanovanja u svim oblicima stambenih odnosa, posebice u najmu. Povećanje javnog stambenog fonda kupnjom ili gradnjom novih stambenih jedinica, izgradnju poticajnog okvira za razvoj neprofitnog stambenog sektora, osnaživanje lokalne samouprave za aktivno upravljanje stanovanjem te izgradnja studentskih i domova za starije.
Poštovani ja sam diplomirani ekonomist po struci koji nije ekonomiju nije završio u Dubrovniku pa sam radio tamo.Stvar je u neravnomjerno visini najma stana koji ne prati plaću za razliku od cijene najma stana koji se nudi u Splitu i Zagrebu gdje je veća ponuda. .Sada neka doktori sami odluče imaju radna mjesta koja ne moraju biti u Najveća dva grada što je opet u načinu i osobnog razloga za život Gdje je veća ponuda doktora medicine U Dubrovniku im nije uopće toliko loše zivjeti ..U biti sve se to svugdje svodi na isto ..Dubrovnik ima najveću cijenu parkinga i javnog prijevoza ..Mislim da je pretjerivanje i zahtjevan je od većine njih čak negdje i m se nudi u stan uz rad..
Pustimo se lječnika ako oni s tolikom plaćom nemogu plaćat najam stim da ne pdcjenjujem dali su dovoljno plaćeni za svoj rad, što je s medicinskim sestrama, čistačicama,profesorima,trgovcima i da nenabrajam koji rade za 3 do 5 puta manju plaću i dalje plaćaju najam kako god znaju uzimaju kredite kupuju staneve i grcaju.Nek se lječnici ne uvrijede ali kupit stan na nekoj lokaciji koja nije atraktivna sa svojom plaćom mogu jer ga kupuju med sestre kojimaje cjela skoro plaća u kreditu a ne pola, zato nepravimo socijalne slučajeve od samo jedne klase ljudi koja to nije,to da bi trebali zaradjivat više slažem se ali nepravimo od njih socijalne slučajeve jer mi smo većinom u kreditima za stan sa ouno manjim primanjima.