Ako ste u zadnje dvije godine radili PCR test na COVID-19, vaš je bris vrlo vjerojatno prošao kroz njezine „ruke“. Ona je mlada 34-godišnja specijalistica kliničke mikrobiologije, koja se, nakon srednje škole, za taj posao školovala punih 12 godina. Od početka pandemije prekovremene sate ne stigne ni prebrojati, a rijetko slobodno vrijeme provodi u prirodi trčeći, vozeći biciklu i planinareći. Osim toga govori i piše engleski francuski i njemački. Usprkos brojnim ponudama za rad u inozemstvu, odlučila je ostati tu, u našem Gradu. Predstavljamo vam Mariju Krilanović.
Marija je odrasla u Čilipima, gdje je završila osnovnu školu. Nakon gimnazije u Dubrovniku, završila je studije medicine u Splitu, pa godinu dana staža u OB Dubrovnik. Potom i pet godina specijalizacije kliničke mikrobiologije u Zagrebu na KBC Zagreb, Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević i Zavodu za javno zdravstvo Andrija Štampar. Godine 2019. položila je specijalistički ispit i zaposlila se u Službi za mikrobiologiju u Zavodu za javno zdravstvo DNŽ.
A čime se zapravo bavi mikrobiologija ?
– Klinička mikrobiologija je grana medicine koja se bavi otkrivanjem mikroorganizama- bakterija, virusa, parazita i gljivica koji izazivaju infekciju u čovjeka. Neki mikroorganizmi izazivaju infekciju ćim dođemo s njima u dodir, dok drugi to čine iznimni rijetko. Izazov za mikrobiologa nije samo dokazati prisutnost nekog mikroorganizma, već i kliničku značajnost. Dvije su strategije u borbi protiv mikroorganizama uzročnika infekcije: prva je sprječavanje bolesti (različite higijenske mjere i cijepljenje) , a druga je specifično liječenje antimikrobnim lijekovima. Velika raznolikost mikroorganizmama neprekidna je prijetnja postupcima prevencije i liječenja te je područje kliničke mikrobiologije vrlo dinamično. I da sad opet mogu birati, opet bi isto izabrala jer osim rada u laboratoriju, jako puno je komunikacije s liječnicima kliničarima, mi pomažemo pri određivanju dijagnoze, ali i pri određivanju liječenja.
Prekomjerna upotreba antibiotika dovodi do otpornosti bakterija
Iako je posljednje dvije godine pandemija koronavirusa ono čime se primarno bavi, Marija nam je naglasila kako je otpornost bakterija na antibiotike jedan od većih problema u zdravstvu i naglasila kako antibiotike treba uzimati samo po preporuci i uputama liječnika.
– Antimikrobna rezistencija je sposobnost mikroorganizama da razviju otpornost na lijekove koji su se do tada koristili u liječenju. To je veliki izazov današnje medicine i predstavlja jedan od prioriteta javnog zdravstva. U svijetu su se već pojavile bakterije otporne na sve postojeće antibiotike, a već više od 30 godina niti jedan novi antibiotik nije otkriven. Nekoliko velikih korporacija posljednjih je godina najavilo povlačenje iz istraživanja i razvoja antibiotika. Takva su istraživanja dugotrajna. Proces je neizvjestan i skup, a novi lijekovi moraju se po pravilu oprezno upotrebljavati kako bi se zadržava njihova djelotvornost.
Stoga je upravljanje upotrebom antibiotika kao i sprječavanje i kontrola infekcija iznimno važno da bi postojeći antibiotici i dalje bili djelotvorni.
Svaki pojedinac može pomoći u sprječavanju širenja otpornosti, tako da ih uzima isključivo po preporuci liječnika i pridržava se uputa. Ne smije se prekidati uzimanje antibiotika bez dogovora s liječnikom. Također treba posebno napomenuti kako antibiotici ne djeluju na virusne prehlade.
Stoga je upravljanje upotrebom antibiotika kao i sprječavanje i kontrola infekcija iznimno važno da bi postojeći antibiotici i dalje bili djelotvorni.
Pandemija je podigla kvalitetu usluge mikrobiologije
Kako dubrovačka bolnica nema vlastiti mikrobiološki laboratorij, tako je ovaj od Zavoda, u kojem rade svega dvije liječnice Marija i njezina šefica dr. Vodnica – Matucci na usluzi bolnici i cijeloj županiji, osim Korčule koja ima svoj laboratorij. Na početku pandemije uzorci testova slali su se u Zagreb na kliniku Fran Mihaljević. Vozili su ih Dubrovački vatrogasci. Međutim kako je pandemija napredovala, postajalo je jasno kako je to dugoročno neodrživo pa je i ovaj dubrovački laboratorij napredovao i ne samo po pitanju COVID testova.
– Testiranje mora biti što bliže pacijentima, a ne da uzorci satima ili danima putuju u neki centralni laboratorij. Zahvaljujući nabavi PCR uređaja, i uređaja za serološko testiranja u Dubrovniku se mogu raditi određene pretrage koje su se prije slale u Zagreb. Pretrage koje uskoro uvodimo su dijagnostike HPV virusa, Varicella-Zoster virusa, Citomegalovirusa, Herpes simplex virusa, parazita Toxoplasma gondi. Brza dijagnostika je osnova kliničke mikrobiologije jer što se prije pravilno usmjeri liječenje, to su i bolji rezultati. Meni kao liječniku koji radi u laboratoriju je u interesu da ono što radim utječe na kliničke odluke kroz terapiju, prekid terapije ili promjenu vrste terapije. Primjerice kod kliničke slike sepse i meningitisa, obrada uzoraka krvi i likvora je hitna pretraga i tu je svaka minuta važna. Identifikacija patogena i određivanje antibiotika spašava život.
Posljednjih mjesec dana broj novozaraženih je sve veći i veći, uspjevate li odraditi toliki broj testiranja?
-Dijagnostika SARS-CoV-2 je preuzela dominaciju nad ostalim pretragama. Prosjek je 400 testiranja dnevno, a zadnjih tjedana i više. To je ogroman posao i imam samo riječi pohvale za sve djelatnike laboratorija. Za testiranje nije potrebno naručivanje, a rezultati testiranja dobiju se isti dan, kad se uzorci prime u laboratorij. To je visoki standard kojim se možemo ponositi. Također u dijagnostici SARS-CoV- 2 radimo i serološka testiranja na IgG, IgM i neutralizacijska protutijala. Idealno bi bilo da imamo još jednu liječnicu, jer nas je pandemija uistinu iscrpila. Tako se može raditi godinu, dvije, četiri, ali dugoročno je to neodrživo.
Možete li nam ukratko opisati tijek PCR testiranja?
– Nakon uzimanja uzorka iz nosa, trebamo izolirati genski materijal tzv. RNK. To radi jedan aparat. Zatim izolirani RNK s određenim reagensima stavljamo u PCR uređaj, koji u jednoj „turi“ radi s 96 uzoraka. PCR metoda radi na principu umnažanja RNK, čak milijun puta u kratkom vremenu, na količinu potrebnu za analizu. Kad dobijemo rezultate slijedi interpretacija. Od primitka uzorka do rezultata potrebno je približno 4 sata. Ova nam je pandemija pokazala kako su uz opremu, ipak u medicini najvažniji ljudi i da u ljude trebamo najviše ulagati. Mali broj dobro obrazovanih i sposobnih zdravstvenih djelatnika održao je naš zdravstveni sustav u pogonu.
Otpor prema cijepljenju
Kako tumačite veliki otpor dijela građana prema cjepivu?
– Cijelo naše školovanje, koje nas je osposobilo za skrb o zdravlju ljudi, izraslo je na dubokom korijenu znanosti. Naučili smo sve svoje zdravstvene odluke donositi na temelju znanstveno utemeljenih činjenica. Cijepljenje je provjereno najučinkovitija i najjeftinija metoda za sprječavanje širenja zaraznih i smrtonosnih bolesti. Sustav uvođenja novih cjepiva je transparentan i nikad bolji u povijesti. Paradoksalno je da je otpor prisutan za najnovija cjepiva koja su najsigurnija i koja su prošla najbolja klinička istraživanja. Cjepivo, kao i svaki lijek može imati nuspojave, no dobrobiti cijepljenja protiv COVID-19 nemjerljivo višestruko nadmašuju rizik eventualne nuspojave. Bismo li se mi liječnici cijepili u tako velikom postupku da smatramo da time činimo sebi bilo kakvu štete?
Svjetska znanstvena organizacija je otpor prema cijepljenu proglasila jednim od deset najvećih problema medicine. To ima za posljedicu nepovjerenja u znanost, prema liječenju, prema liječnicima, a to može imati velike i jako loše posljedice na zdravlje ljudi.
A nuspojave cjepiva?
Zapravo sva cjepiva, kao i lijekovi imaju nuspojave i nisu 100 posto učinkoviti, ali dobrobit cijepljenja premašuje nuspojave. Cijepljenjem se izbjegava teži oblik bolesti i smrtni ishod. Nitko od nas ne zna kako će reagirati na zarazu koronavirusom jer čini se da postoji i genska predispozicija za razvoj lakšeg ili težeg obilka. Prema tome najbolje je izbjeći taj rizik cijepljenjem, čije su nuspojave najčešće vrlo blage. Osobno sam kao posljedicu cijepljenja imala bol u ruci i osjećaj mučnine, što je zanemarivo, rekla bih čak nepostojeće, u odnosu na mogući razvoj težeg oblika. Nakon preboljenja težeg oblika COVID-a česte su posljedice dugotrajan umor, malaksalost, subjektivni osjećaj otežanog disanja, bol u grudima, poremećaj pamćenja i koncentarcije, bolovi u mišićima i zglobovima, kožni osip ili gubitak kose.
Omikron službeno potvrđen, ali i dalje prevladava delta
Mnogi se nadaju da je omikron zbog lakših simptoma kraj pandemije. Je li u našoj županiji potvrđen omikron ili?
– U prošli petak smo službeno dobili podatke iz Zagreba i službeno je potvrđen omikron, ali u nas je on tek 20 posto, još uvijek prevladava delta. Omikron se, prema sadašnjim podatcima zadržava u gornjim dišnim putovima ( sinusi, grlo) i čini se ima blaže simptome, ali se brže širi. Dok su alfa i delta imali teže simptome i napadali pluća. Svi se nadamo da je ovo kraj, ali to nitko ne može sigurno reći jer su virusi jako nepredvidljivi.
Ne trebamo živjeti u strahu, ali trebamo kontinuirano ulagati u znanje i mjere zaštitite, infrastrukturu za dijagnostiku i liječenje, a najviše u ljude. Treba utvrditi potrebu i povećati broj izvršitelja u sustavu radi optimalnog učinka, propisati kriterije vremensko-kadrovskih normativa u pružanju zdravstvenih usluga, stvoriti uvjete za donošenje zakona o radnim i materijalnim pravima liječnika.
Primjerice, u drugim zemljama nakon položenog specijalističkog ispita, mladi specijalisti nije dužan „odrađivati“ svoju specijalizaciju u istoj zdravstvenoj ustanovi, kako je to kod nas. U Njemačkoj konkretno, smatra se da je specijalizant svojim radom za vrijeme specijalizacije već otplatio taj „dug“.
Kod nas je to jako čudan sustav. Liječnike se, umjesto da ih se zadrži tako da im se ponude bolji uvjeti, zadržava moralno upitnim ugovorima. Umjesto da se radi na tome da se kod nas poboljšavaju uvjeti, mi često pribjegavamo restriktivnim mjerama.
Nedostatak liječnika
Dubrovniku nedostaje liječnika svih struka, kao i drugog medicinskog osoblja. Jesu li Vaši kolege iz drugih dijelova Hrvatske zainteresirani za život u Gradu?
– Puno mojih kolega bi se rado preselilo u Dubrovnik, ali je problem stambeno pitanje. Stanovi su skupi, najam je skup. Dubrovnik bi mogao privući ljude, a sad je pravo vrijeme. Kad sam ja počela specijalizaciju, prije 7 godina, obećavali su stanove za liječnike u Solitudu, još ih nema. Nadalje svi znaju da su liječnici u Dubrovniku preopterećeni, pa su i ti uvjeti na poslu razlog što se malo liječnika javlja za rad u našem gradu. Općenito gledajući visina plaće nije presudan čimbenik odlaska liječnika iz Hrvatske, ali naravno da smo upoznati koliko zarađuju liječnici u EU i vrlo je privlačno moći se visoko materijalno osigurati za život.
Mnogi liječnici odlaze u inozemstvo, jeste li Vi o tome razmišljali?
– Slagala bih kad bi rekla da nisam. Ipak sam odlučila živjeti ovdje. No već na fakultetu dolaze agenti iz bolnica iz cijele Europe i nude stipendije, specijalizacije, poslove. Na specijalizaciji su to i vrlo konkretne ponude. Nije samo riječ o visini plaće nego i o uvjetima rada, napredovanju, plaćenoj edukaciji. A mi smo svi dobro obrazovani, znamo strane jezike i vrlo nam je lako otići i snaći se u novoj sredini. Zato nije nimalo čudno da liječnici odlaze, ali je čudno da nitko ne radi ništa da ih zadrži ovdje.
Marija će nadamo se uskoro imati više slobodnog vremena za svoje opuštanje u prirodi, ali i za putovanja, koja obožava.
– Volim trčati, voziti biciklu, planinariti. Puno sjedim u zatvorenom na poslu, tako da mi je kretanje na otvorenom opuštanje. Nedavno sam otkrila i kickbox, kao dobru metodu izbacivanja stresa. Nažalost zbog posla ne stižem redovno trenirati.
Obožavam putovati i učiti strane jezike. Proputovala sam cijelu Europu, ali su mi francuski jezik i kultura među dražima.
