Duboko u delti Neretve, točnije kraj Čapljine, zbog smanjenog dotoka slatke vode u zadnja dva desetljeća uhvaćena je morska raža. Ukoliko se izgradi i nova HE Dabar te se ogromna količina slatke vode iz sliva Neretve preusmjeri u Trebišnjicu, dolina Neretve vrlo će vjerojatno postati slana pustinja. Upozoravaju na to godinama nevladine udruge s obje strane granice. Udruge su podržavali i župan Dobroslavić i sadašnja ministrica poljoprivrede Marija Vučković. No, nakon što je na Staru godinu Republika Srpska potpisala ugovor o izgradnji HE Dabar iz Vlade reakcije zasad nema.
Kraj Čapljine uhvaćena morska raža
Znanstvenici iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u znanstvenom radu upozoravaju kako je intenzivniji prodor slane vode u rijeku u posljednja dva desetljeća stvorio pogodne uvjete za masovno prodiranje eurihalnih organizama visoko u rijeku Neretvu, što može ugroziti lokalne slatkovodne zajednice. A što će tek biti kad se izgradi još jedna hidroelektrana u gornjem toku rijeke?
Neki organizmi prilagođeni su za život u uvjetima promjenjive slanosti mora (eurihalini organizmi). Tako npr. obilaskom slapa Skradinski buk možemo vidjeti morske ribe poput cipla, lubina i orade. Postoje i organizmi koji takve promjene slanosti ne mogu tolerirati (stenohalini organizmi). Nije za očekivati da će se modropjega raža – Raja miraletus (na slici) pojaviti u uvjetima vrlo niske slanosti, no nama je poznat njezin nalaz u blizini Čapljine, duboko u delti Neretve. Sve izražajniji dotok morske vode (što zovemo slani klin) u deltu nikako ne može imati pozitivan utjecaj na tamošnje, zaštićene slatkovodne ekosustave.Osim raže, poznavatelji ribolova iz tog područja već neko vrijeme znaju da se na području #Metkovića sve češće znaju uloviti lignja i hobotnica, ali i mnoge druge vrste organizama koje tu nisu uobičajene. Pojavu tih morskih vrsta i moguće uzroke njihovog sve češćeg prodora u deltu opisali smo u radu koji je izašao u novom broju našeg časopisa Acta Adriatica. Molimo vas da nam dojavite svaki neobični nalaz morskih organizama na tom području, napisali su na FB stranici Instituta 27. prosinca 2021., a povodom neobičnog i dosad nezabilježenog ulova morske raže u Neretvi kraj Čapljine.
Što će se pak dogoditi kad se izgradi još jedna hidroelektrana u Gornjem toku Neretve?
Zadnjeg dana prošle godine Vlada Republike Srpske je potpisala ugovor s Kinezima o financiranju i izgradnji hidroelektrane Dabar. Projekt je vrijedan 190 milijuna američkih dolara, a hidroelektranu će graditi kineska tvrtka China Energy Gezhouba Group, dok će je kreditirat kineska državna banka Eskim, na osnovu garancija RS.
Projekt je ovo koji datira još iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, a njegovom realizacijom dotok vode slivu Neretve smanjio bi se za oko dvije milijarde kubika vode, što bi imalo katastrofalne posljedice za poljoprivrednu proizvodnju u neretvanskoj dolini.
Oboje su tada podržali građansku inicijativu, koja se protivila izgradnji novih hidroelektrana prema projektu Gornji horizonti. Danas pak iz Ministarstva poljoprivrede, ali ni iz Vlade nema reakcija na najavu početka gradnje, a ako je suditi po Pelješkom mostu, kineske su građevinske kompanije visoko učinkovite, pa bi ova elektrana mogla početi raditi i prije nego što se itko nada.
Republici Srpskoj, očito, nije bitno što će se događati u okolišu, a posljedice preusmjeravanja vode, koja je stoljećima tekla u sliv rijeke Neretve u Trebišnjicu i u more, bit će trajne.
Rijeka Trebišnjica, nekada najveća rijeka ponornica u Europi, danas je betonirana u dužini od 65 kilometara, i nema dovoljno hidropetencijala. Nasilno prevođenje dodatnih dvije milijarde kubika vode godišnje iz sliva rijeke Neretve, od plodne neretvanske doline moglo bi napraviti slanu pustinju.
