Danas se slavi Tjelovo, blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili kako se u nas reče Korosante. Svetkovina je to u spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
U starome Dubrovniku procesija na Korosante osobito je bila svečana i važna, jer je nakon ‘oslobođenja’ Grada od pošasti kuge postalo obavezno biti na proslavi euharistije, a oni koji ne bi na procesiju došli, a ne bi se opravdali nečim važnim, morali bi se čim prije upisati kao dužnici Općine za svotu od pet perpera.
U dubrovačkoj okolici Korosante imaju posebnu važnost i posebne običaje, vezane uz plodnost mjesta u kojima se slavi – je li na moru ili na kopnu, vjernici su oduvijek ovaj blagdan obilježavali uz puno ‘luči’ najčešće svijeća i mirisno bilje, u Gradu kadulju, a u okolici cvjetovima.
U Gradu se Tjelovo posebno slavilo i kao dan kad je ‘Grad ozdravio’ i isti tako dan ‘kad su Turci odustali od svoje namjere prema Gradu’, pa je Dubrovnik u prošlosti često slavio zdravlje i slobodu kroz blagdan Tijelova.
Korosante – Od tal. corpo santo – lat. corpus sanctum. Dubrovački pisci prevode »aliti tijelo gospodinovo — tijelo slavno”
Proslava Tijelova u Dubrovniku uređena je zakonom iz 1422. i dopunjavana kasnijim odlukama vijeća. Povorka je bila složena nešto drukčije nego o svetome Vlahu, jer je u biti blagdana Tijelova bilo temeljno otajstvo kršćanske vjere, a svjetovni ceremonijal bio je sporedan.
Za nenadano oslobođenje od kuge na Tijelovo godine 1422. Dubrovački senat odredio je u znak zahvale i priznanja Bogu i sv. Vlahu da se tijelovska procesija obavlja s najvećim sjajem uz prisutnost Kneza i svih vijećnika s upaljenim dupljerima u ruci, koji će se kasnije razdijeliti u četiri dijela: jedan za nadbiskupa grada, drugi za Kaptol Sv. Marije, treći za crkvu Sv. Vlaha, a četvrti za redovnike dominikance i franjevce. Predviđene su i kazne za one koji ne bi došli, a ako bi tko izostao od Malog ili Velikog vijeća zbog bolesti i ne bi se opravdao, morao se čim prije upisati kao dužnik Općine za svotu od pet perpera.
8. lipnja 1465. odlučeno je da se posti uoči Tijelova i da se ,,onaj post mora održavati takovom brigom da uspomena tolikih dobročinstava i čudesa pređe na naše potomke za sva buduća vremena i da se i u buduće naš grad može pouzdati i postignuti još više pomoći po milosrđu Onoga, na čiju je čast i slavu rečeni blagdan odredila Crkva.
U vrijeme silnog straha nakon pada Bosne, tijelovska je procesija bila posvećena molbi za zaštitu grada. Vijećnici su izjavili da je Dubrovnik prije ostalih gradova pozvan slaviti taj blagdan, jer je svojim očima vidio da je kuga prestala upravo na taj dan. Vidio je i svoga neprijatelja, turskog cara Mehmeda, koji mu je spremao propast, mahnit za krvlju, ali je na blagdan Tijelova odustao od svoje namjere. Nakon toga su utihnuli glasi protiv Turaka.
IZVOR: Filip de Diversis: Opis slavnoga grada Dubrovnika – Zdenka Janeković-Romer
Svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Tijelova (svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove) u četvrtak, 3. lipnja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku slavit će se u 19 sati, a predslavit će ga apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić.
Nakon mise slijedi euharistijska procesija kroz Grad.
Samo misno slavlje izravno će se prenositi na YouTube kanalu Dubrovačke biskupije, a moći će se pratiti i u programu Libertas televizije i Dubrovačke televizije.
