Zlato je u Kaliforniji prvi otkrio James Marshall 1848. godine u Sutter’s Millu blizu grada Colome. James je gradio pilanu za Johna Suttera kad je u rijeci pronašao sjajne ljuskice zlata. Rekao je Johnu Sutteru o otkriću i pokušali su ga zadržati u tajnosti. Međutim, ubrzo se pročulo i istraživači su žurili u Kaliforniju kako bi pronašli zlato. Već iste godine u Kaliforniju je uselilo 6 000 ljudi, a godinu nakon toga 90 000 ljudi iz čitavog svijeta. Počela je prava „Zlatna groznica“ koja će potrajati do kraja 19. stoljeća, a u njoj će sudjelovati i Konavljani.
Zlato je plemeniti metal, odnosno kemijski stabilan element koji uglavnom ne reagira s ostalim kemijskim elementima. Velikog je sjaja i žute do žuto-narančaste boje, čime je uz bakar i cezij jedini obojeni metal u elementarnom stanju. U prirodi je vrlo rijedak te ga prosječno na tonu rude ima tek nekoliko miligrama. U primarnim ležištima nalazi se uglavnom u oblicima zrnaca, ljuštura, pločica ili razgranatim žilama u eruptivnim stijenama. Sekundarna ležišta nastaju trošenjem i ispiranjem zlatonosnih stijena te raznošenjem zlata rijekom na pješčane obale. Uz nakupine zlata uglavnom se nalazi i srebro, a nešto rjeđe pirit, arsenopirit i bakar.
Ljudsku maštu često su zaokupljali predmeti velikog sjaja. Ako se tome pridoda iznimna rijetkost zlata u zemljinoj kori, ne čudi što ga ljudi vrlo rano počinju smatrati vrijednim materijalom. Prvi nalazi zlata datiraju još u prapovijesno razdoblje, ali se radi uglavnom o sekundarnim ležištima. Proći će nekoliko tisućljeća dok se zlato ne počne rudariti, odnosno nalaziti u primarnim ležištima.
Svoju upotrebu zlato je prvotno našlo u nakitu. Zlato je vrlo mekan metal, a zbog otpornosti na atmosferske čimbenike trajnije od ostalih metala. Ipak, zbog mekoće uglavnom se za nakit proizvode slitine od zlata i drugih metala (uglavnom srebra ili bakra), što daje nakitu drugačiju boju. Ipak, u antici od zlata se počinje kovati novac. Time je zlato postalo jedno od najvažnijih državnih resursa. Kroz povijest se može pratiti rast i pad imperija upravo povezanih sa zlatnim nalazištima. Bizantsko Carstvo, nakon gubitka dijela rudnika i presijecanja trgovačkih veza s donedavno susjednim državama u kojima su bili rudnici, počinje znatno slabiti. Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Veliki financirao je većinu svojih ratova upravo zahvaljujući pronalasku zlata u Ugarskoj, a slično su činili i španjolski kraljevi nakon što su iz Novog svijeta počele dolaziti velike količine zlata.
Zlato je tisućljećima utjecalo na povijest čovječanstva. Ipak, njegovim utjecajem nisu bili pogođeni samo vladari, nego i obični, mali ljudi. Pronalazak zlata za uglavnom siromašno i pothranjeno stanovništvo značio bi potpunu životnu promjenu. Mnogi su zbog toga bili spremni otputovati tisućama kilometara daleko i nerijetko stavljati vlastiti život na kocku. Priča o El Doradu, skrivenom gradu zlata, mnoge je Europljane nagnala na takvo putovanje.
Razvoj rudarskih metoda, prijevoza i brže širenje informacija doveli su do stvaranja zlatnih groznica u 19. stoljeću. Svijet je tada počeo prelaziti u ono što danas nazivamo globalno selo, pa se vijest o nalazu zlata vrlo brzo širila. Države su do tada shvatile da iskapanje zlata može biti izuzetno riskantan posao jer prvotni veći nalazi mogu krivo navesti na postojanje bogatih podzemnih ležišta. Zato su uglavnom davale privatnicima mogućnost iskapanja zlata i proširile vijest o nalazima kako bi što više ljudi pristiglo u uglavnom nenaseljena područja. Samim time države bi dobile nove porezne obveznike i s vrlo malo uloženoga postigle prosperitet.
Prva zlatna groznica koja je poprimila masovnije razmjere dogodila se dvadesetih godina 19. stoljeća kada je zlato nađeno u Georgiji u SAD-u. Najznačajnija po svojoj masovnosti bila je ona kalifornijska. Ipak, zlatna groznica nije bila ograničena samo na SAD. Pronalazak zlata u Australiji i Južnoafričkoj Republici iznimno su utjecali i na hrvatske iseljenike.
Nemoguće je sa sigurnošću utvrditi koliko se Konavljana bavilo rudarstvom. Razlog tome je i moguće mijenjanje zanimanja nakon što ne bi pronašli zlato. Doduše, čini se kako je upravo rudarstvo bila druga najrasprostranjenija privredna grana kojom su se prvi konavoski iseljenici bavili. To ne iznenađuje jer za rudarstvo nije bilo potrebno posebno školovanje, a onaj tko je imao sreće, brzo je mogao steći bogatstvo. Tako prije kalifornijske zlatne groznice Konavljane nalazimo u rudarskim naseljima Butte u Montani, Lead u Južnoj Dakoti te Globe i Bisbee u Arizoni. Nakon što je u Kaliforniji otkriveno zlato, Konavljani su masovno odlazili u rudarska naselja Sacramento, Amador City, Plymouth, Placerville, Sutter Creek, Jackson, Angels Camp, El Dorado, ali i mnoga druga manja naselja.
Australska zlatna groznica uglavnom je zaobišla Konavljane, a većina onih koji su se tamo naselili bili su pomorci. S druge strane, prisutan je velik broj Konavljana u Južnoj Americi koji se bave rudarstvom, ali je njihov put zbog nedostatka izvora manje poznat. Iduće veliko nalazište zlata bilo je u današnjoj Južnoafričkoj Republici, gdje je danas najveći zlatni rudnik. Tamo su Konavljani iz Dunava, Kune i Oboda nastanili naselja Boksburg, Johannesburg, Kimberley, Krugensdorp, Pretoria i Roodepoort. Neki od njih čak su sudjelovali u Burskim ratovima.
Kako je većina zlatnih nalazišta i rudnika bila na engleskom govornom području, tako bi konavoski iseljenici često u svojim pismima navodili kako rade u mini, što dolazi od engleske riječi mine za rudnik, a povezana je i s riječi mina, eksplozivna naprava koja se prvotno koristila upravo u rudnicima.
Mnogi Konavljani su se tako okušali na radu u mini, ali tek ih je manji dio stekao bogatstvo. Neki su od mine i poginuli u potrazi za zlatom, neki su se okrenuli drugim zanimanjima, a neki su se vratili u domovinu. Tako nam i jedno kazivanje govori: Pokonji prađed je triput išo u Ameriku. Radio je u mini i kad se prvi put vratio ogradio je kuću jer je dobro zaradio, drugi put nešto manje, a treći put je moro loži ćumur da plati za kartu amo. Nisu sve rudarske sudbine bile sretne, a oni koji su stradali, vjerojatno bi radije ostali siromašni i živi jer zlato nije amor, ali život to može biti.
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
