Grad je u listopadu 2023. napisao rješenje vlasnici privatnog posjeda da u roku od 30 dana sanira nakrivljeni zid koji se danas srušio na javnu i veoma frekventnu cestu.
Ona se žalila.
Nakon 8 mjeseci! Županija poništava rješenje Grada, uz obrazloženje da oni nisu za to nadležni.
Istodobno upućuje Državnom inspektoratu dopis o opasnosti od urušavanja zida, što je valjda trebalo značiti da očekuju njihov izlazak na teren.
I nakon toga u svim komunikacijskim kanalima gore spomenutih nastaje tajac.
Muk.
Dok se jutros gromoglasno cijeli zid i zemlja nisu srušili, zatrpali prometnicu iznad Banja, oštetivši pri tome četiri parkirana vozila.
Na svu sreću, u tom trenutku na cesti nije bilo vozila ni ljudi. Samo Bogu možemo zahvaliti da se nije ponovila užasna tragedija kojoj smo svjedočili prije tek malo više od mjesec dana kada je stijena sa Srđa spljoštila vozilo koje se kretalo magistralom iznad Grada i kada je poginuo jedan mladi čovjek koji je išao na posao. Drugi se oporavlja, ali će ga trauma tog iskustva pratiti cijeli život.
Danas nije bilo žrtava i ne treba događaj stavljati u pesimistični kontekst – što bi bilo da je bilo – ali, ipak nema čovjeka koji nije promislio da se u tom trenutku sam ili s djecom mogao potrefit u autu ispod te zemljane lavine koja se sručila na cestu. Teško je odagnati od sebe osjećaj nesigurnosti i nezaštićenosti, još teže misao kako se svaka od ovakvih scena može ponoviti već večeras ili sutra.
U čija planska rješenja, nakon svega, imati povjerenje? Kome se obratiti i vjerovati da će poduzeti sve da se ovakve stvari više ne ponove? Teško je naći adresu za to…
Jer, evo, ovo je samo još jedan primjer kako su duboke ladice u koje se pospremaju naše sudbine.
Grad je obavio svoj dio protokola, napisali su rješenje, poslali ga, dobili košaricu i sve prepustili dalje da se kotrlja birokratskim bespućima županijskih ureda i državnog inspektorata koji se, gle čuda!, tek nakon današnjeg užasa našao na mjestu gdje je trebao biti prije više mjeseci.
Razumljiva je bila potreba Grada da upozna javnost s onim što su poduzeli prije dvije godine, može biti razumljiva i frustracija što su uvijek prvi na tapetu za kritiku, no građanima koji sve češće iz svojih domova izlaze s „glavom u vreći“ to znači malo ili nimalo.
Dapače, nakon ovako objelodanjene kronike uzaludnog upozoravanja, koje je prethodilo današnjem odronu na jednoj od najprometnijih prometnica prema Gradu, kod građana se može samo povećati osjećaj nesigurnosti uslijed potpunog izostanka funkcioniranja sustava koji bi nas trebao zaštititi.
Osobno smatram kako ljudi žele živjeti, disati i razvijati se u sigurnom i uređenom društvenom ozračju.
U zajednici je to moguće samo ukoliko se provode dobro osmišljeni i funkcionalni mehanizmi djelovanja u određenim situacijama.
To što je riječ o privatnom posjedu i vlasniku, građane koji mogu izgubiti glavu zbog njihove neodgovornoti ne bi trebalo biti briga. Jer bi sustav morao imati alate kojima će takvima „stati na kraj“ prije nego netko pogine ili ostane invalid. Nedopustiva je nedodirljivost privatnog posjeda i privatnosti, ukoliko njihova ignorancija ugrožava moj i tvoj život.
Dakle, to što se s papirima i formalnim nadležnostima raznoraznih službi zadovoljavaju neke forme i protokoli koji ne daju apsolutno nikakvog rezultata niti rješenja, građane također ne bi trebalo biti briga.
Jer, previše se loših stvari počelo učestalo događati, a mi stalno slušamo o tome kako je svatko tko je trebao sve napravio kako je propisano, a ako i nije, nije do njega… Ukoliko „protokoli“ nisu dobri i ne daju rezultata, treba ih mijenjati. I u tome bi se trebalo ustrajati.
Prije mjesec dana imali smo groznu tragediju na magistrali, jutros se nešto slično moglo ponoviti, nad cijelom Hrvatskom, potresenom smrću mladog Korčulanina, lebdi neodgovoreno pitanje bi li se bio spasio da do bolnice nije putovao preko osam sati… a ovo su samo jako vidljivi i bolno utisnuti pečati nelogičnosti, tromosti i nefunkcioniranja sustava koji nas melju na različite načine i u mnogim segmentima svakodnevnog života. Kad padne kiša, problemi, čini se, lakše isplivaju na površinu.
Ako na sve ovo što se događa i što će se, ukoliko se ne promijeni, ponavljati i dalje, budemo samo nemoćno slijegali ramenima, mireći se s postojećim nefunkcionalnim sustavima, a onda zapravo i nismo zaslužili ništa bolje nego „da nas vrage odnose“.
Gospođo Crnčević…ovo je toliko nisko …čak i za Vas
Bezprezimena Majo, srami se.
Nisko je jer svojim nemarom oko “vaše imovine” ugrožavate živote i imovinu poštenih građana Grada?
Jeste li se upitali imaju li ti ljudi novca za sve potrebne sanacije ili mislite da ako nemaju novca moraju prodat kucu englezima i selit u mokosicu…mislite li da je grad umjesto sto čupa pa sadi najprije trebao pruziti pomoc u sanaciji opasnih mjesta…ili mislite da to nije duznost grada…Vi ocito mislite da je najbolje da svi gradski ljudi odu iz grada i grad prepuste bjelosvjetskim bogatasima….
Točno tako. Žalosno, ali tako je, jer zašto da netko pogine jer netko ne može održavati svoju imovinu?
Još je u mozgovima socijalizam. Ja bi imo, a nebi održavo. Ebga, neima više toga. Taki je taj kapitalizam. Sjedi i plači.
E vidiš moj dragi DU…treba malo dati građanima i dati a ne samo grabiti..
A ne javno objavljivati nečije podatke u svrhu skrivanja svog nerada
Dok se ne promijeni mindset odgovornosti prema vlastitoj imovini nema napretka. Samo vlastiti profit. Isti kokot ko kuća od muzeja za trpanje u vlastiti špag. I onda je kriva država, županija, Grad…..koje pizdarije pišu ovi iz komiteta…