U Lazaretima su se jutros uz obitelj okupili brojni prijatelji i kolege nedavno preminulog novinara, urednika i ratnog reportera Antuna Masle.
Vidno potresen u ime prijatelja i kolega od Nina se oprostio glavni urednik Slobodne Dalmacije Jadran Kapor.
-Čuli ste pjesmu Soldiers of Fortune. Pjesma je to koja opisuje najveći dio Ninovog života. Dragi Nino nisam išao za tim, ali sad razumijem zašto si u petak pričao o Lazaretima i Zelenoj naranči, mjestima koja si baš ti pretvorio u kultna okupljališta naše mladosti. Danas je u điru Revelin, a malo ljudi zna da si i tamo organizirao koncerte još sredinom 70-ih godina. Recimo koncert Buldoždera, grupe koja je svojim eksperimentalnim rokom išla kontra struje onog vremena. Kažem kontra struje jer znaš da smo i ovo danas zamislili i planirali nekako drukčije. Ali si nas ti odlučio okupiti u Lazaretima, gdje je sve počelo, gdje si stekao većinu prijatelja u čije se ime danas od tebe moram oprostit.
Vjeruj mi teško mi se oprostit i u svoje, a kamoli u njihovo ime. Da sam u subotu znao, ne bih gubio vrijeme na naše redakcijske teme i ne bih se šalio na račun svega što si prošao. Rekao bih ti koliko te volim, rekao bih ti da znam što si sve za mene učinio i da sam cijelog života pokušavao izravnat taj račun, a sad si otišao.
Konko, Marko, Rajko, Luči, Tomo, Zdravko, svi do jednog koji su danas ovdje, voljeli bi te danas zagrlit i objasnit koliko si nam značio. A htio bi te još nešto pitat, koje me Marija jučer podsjetila. Kako to da si karijeru u Dubrovačkom vjesniku počeo baš kao sportski novinar. Ti kojemu je najveće sportsko dostignuće skok kroz bolnički prozor kad si bježao iz crnogorskog zatvora.
Dragi prijatelju, drage kolegice i kolege, Nino je bio novinar kakvi smo svi mi htjeli bit jednom u životu, ali nam je nedostajalo ono što je on imao. Znao je s ljudima, znao je pogodit temu, znao je objasnit i predvidjeti kretanja u svijetu i bio je spreman s mlađima podijeliti znanje, a znao se i pomaknut da mlađi kolega dobije priliku.
Pamtimo ga mirnog i staloženog i u najtežim trenutcima, a usred svake frke Masle bi podigao kažiprst i onako pola sebi u bradu, a pola ostalome puku, izvalio nešto urnebesno, pri čemu su mu se samo oči smijale. Znali smo se nasmijati i na njegov račun. Bio je majstor teorije zavjere, ali to je samo zato što, kako je kolega Tomo objasnio, što mi oko njega nismo bili dovoljno inteligentni da bi imali svoju teoriju.
Šalili smo se na račun njegovog običaja da se slika pored imena gradova na svjetskim ratištima na kojima je bio. Novinske arhive svjedoče da je obišao sve, a mi smo se zafrkavali da se slikava tuda naokolo, vozika se motorom i mijenja table.
Masle je bio novinar koji se nije šetao uz rub svjetskih žarišta. Uvijek je išao tamo gdje gori, gdje se stvari događaju. Bio je novinar, bio je faca, naš kolega i prijatelj. Nino hvala ti na svakoj sekundi koju sam s tobom proveo. Volim te i fališ nam – kroz suze je izgovorio Jadran Kapor.
Od Antuna Masle oprostio se i gradonačelnik Mato Franković.
-Vjerujem da svatko od Vas danas ovdje ima neku osobnu priču s njim. Ja sam ga upoznao par godina prije nego što sam postao gradonačelnik. Bio je svjetski kalibar u novinarstvu, a tako jednostavan. Nije bio pomodar, nego klasičar, često vidjevši ono što mi nismo, odnosno ono što ćemo tek vidjeti kroz par godina. Pa i u svojoj bolesti uvijek je znao pronaći snagu za smijeh i radost, neka nova promišljanja i neke nove teorije zavjere. To je bio Nino, poseban na svaki način.
Čitajući naše poruke prije dan, dva, gdje meni Nino prije dvije i po godine piše da će neke stvari trebati mijenjati, kako ćemo se morati okrenuti zelenim tehnologijama obnovljivim izvorima energije „jer Mato, dolazi teško vrijeme u kojem će sve poskupiti i ništa neće biti jednostavno i lako“.
Tko je to mogao mislit prije 2,5 godine? On je to vidio i to je njegova veličina. Vidio je ono što drugi nisu. Svoju je inspiraciju crpio iz Lučija gdje je mogao vidjeti kako diše Grad. Bio mi je godinama tihi saveznik i savjetnik, a jednom mi je čak rekao: „kad me jednom Ana pusti na miru ja ću bit tvoj savjetnik“.
Poseban je bio naš Nino i ne bih danas volio da ovdje danas previše plačemo. Više bi volio da se nasmijemo i kasnije popijemo jednu u Lučija i idemo dalje. Adio Nino, vidimo se. Neka ti je laka zemlja – kazao je na komemoraciji Franković.
Obitelji i prijateljima obratila se Ana Hanžeković Krznarić, vlasnica Hanza Medije.
-Draga Marija, neopisiv je ovo gubitak na koji se čovjek nikad ne navikne i nikad ne otupi. No jedno je sigurno Vi kao obitelj, a mi kao suradnici možemo biti ponosni jer smo živjeli i radili s takvim čovjekom. Antun Masle ostavio je neizbrisiv trag kao uzor i inspiracija i kao profesionalac. I danas se sjećam rasprave za obiteljskim stolom u travnju 1999. kad je zarobljen na granici s Crnom Gorom.
U svom je vremenu bio poseban u načinu, hrabar u egzekuciji i činio je razliku. Lakoća kojom je radio i isporučivao na oko je bila jednostavna, ali je sve oko sebe naučio da kad on nešto radi uslijedit će vrhunski novinarski ili upravljački proizvod. Za života je postao jedno od najvećih novinskih imena Hrvatske. Jedan je od onih rijetkih koji je i sam završavao na naslovnicama javljajući se iz Bagdada, Afganistana i New Yorka. Najdublji trag je ostavio kao reporter u zlatno doba novinarstva i novina. Uvijek prvi na mjestu događaja, u ratnom vihoru diljem svijeta. Bio je vrhunski analitičar, reporter i komentator, ali prije svega bio je dobar čovjek. Ulijevao je povjerenje svojim urednicima, a i svojim čitateljima. Dragi Masle bila mi je čast surađivati s tobom, bilo je lako uz tebe učiti i raditi.
Ostat ćeš s nama kroz sjećanja, kroz trajnu vrijednost novinarstva koju si zapisaozabilježio i ostavio u snimci, kroz generacije koje ćeš inspirirati i poticati da budu bolji za neke nove veličine, koje će činiti razliku i baš kao i ti ostaviti neizbrisiv trag života. Nedostajat ćeš, hvala ti na svemu do nekog novog susreta, istaknula je Hanžeković.
Antun Masle novinarski bard svjetskog kalibra bio je glavni urednik Dubrovačkog vjesnika legendarni ratni reporter i novinar. U bogatoj novinarskoj karijeri radio je u Globusu, Jutarnjem listu, Slobodnoj Dalmaciji. Surađivao je s Glorijom i Arenom. Radio je kao urednik dnevnih vijesti Nove TV, a potom i kao zamjenik glavnog urednika Dubrovačkog vjesnika i urednik portal. Na čelu Dubrovačkog vjesnika bio je od 2017. godine.
Rođen je 24. studenog 19 56. godine u Baru. Prve novinarske korake napravio je u omladinskom tisku da bi se zatim kao sportski novinar zaposlio u Dubrovačkom vjesniku.
Godine 1988. prelazi u Slobodnu Dalmaciju, najprije kao sportski novinar, a onda i kao izvanredan ratni reporter s dubrovačkoga ratišta.
U drugoj polovini 90-ih godina izvještava o događanjima u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu. Piše reportaže o ruskim vojnicima zarobljenim u Čečeniji, izvještava o sukobima u Albaniji. Nakon napada na njujorške blizance 11. rujna 2001., kao prvi hrvatski novinar izvještava sa „ground zero“ početkom koalicijske intervencije na Irak, početkom 2003. godine u toj zemlji provodi dulje vrijeme kao ratni izvjestitelj te šalje reportaže za izdanja EPH. Više puta izvještavao je iz Izraela i Palestine u kriznim situacijama. Antun Masle, ratni reporter svjetskog formata ostavio je svoj trag u povijesti i našim srcima.
Na kraju komemoracije Jadran Kapor zahvalio je svima koji su se danas zbog Nina okupili u Lazaretima te obavijestio sve kako će se sprovod Antuna Masle odviti u krugu obitelji i najbližih prijatelja.
