U Lazaretima je danas predstavljena studija o protupotresnoj otpornosti bloka zgrada između Zlatarske i Kovačke ulice, koju je izradio tim stručnjaka Zavoda za tehniku i mehaniku Građevinskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskogcentra za potresno inženjerstvo u sastavu: Mario Uroš, Marija Demšić, Josip Atalić, Petra Gidak, Marta Šavor Novak, Ivan Duvnjak, Maja Baniček, Romano Jeftić Rundek, Ante Pilipović i Jakov Oreb.
Pred mnogobrojnim zainteresiranima, među kojima su bili i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te gradonačelnik Mato Franković, rezultate istraživanja predstavio je Mario Uroš, izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu, inače Dubrovčanin, koji je među ostalim, sudjelovao u timu koji za spašavanje, nakon potresa u Albaniji, Zagrebu i Petrinji.
Protupotresna obnova blokova zgrada u povijesnoj jezgri provodi se od 80-ih godina prošlog stoljeća, a nakon osnivanja Zavoda za obnovu Dubrovnika i potresa u Crnoj Gori 1979.
-Mi možemo napraviti ovo što radimo, ali bi trebali to raditi jačim intenzitetom. Ova studije i ovakve studije nam doprinose da naši radovi, odluke i projekti obnove budu znanstveno utemeljeni. U posljednjih 40-ak godina obnovili smo 45 blokova, odnosno 206 objekata u povijesnoj jezgri.
Zavod ima iskustva u protupotresnoj obnovi, ali je svaki objekt nova priča kojoj se treba pristupati s puno pažnje. Mi radimo prvu fazu protupotresne obnove na način da ljude ne iseljavamo. Za kvalitetnu, kompletnu i cjelovitu obnovu, koju smo imali u godinama neposredno nakon potresa, potrebno je iseliti stanare. Danas nemamo te uvjete. Radimo ojačavanje vanjskih zidova, ugradnju prednapetih natega, formiranje prstena koji drži to sve na okupu i vjerujemo da time doprinosimo boljoj protupotresnoj otpornosti.
Ubrzanje sanacije ovisi najviše o financijama, ali i uvjetima rada. Opterećenost povijesne jezgre posjetiteljima onemogućava radove tijekom cijele godine, a naši izvođači su pak još ograničeni i nedostatkom kvalitetne radne snage. Trenutno su u tijeku radovi na blokovima zgrada od Nalješkovićeve do Antuninske. Potrebna su nam nova istraživanja i ovakve studije, nove tehnologije i materijali, rekla je uvodno ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić i zahvalila cijelom timu koji je bez rezerve i bez naknade napravio ovo istraživanje.
Protupotresna obnova čuva živote
Rezultate istraživanja prisutnima je predstavio Mario Uroš, koji je istaknuo kako je najvažnije osvijestiti kod građana spoznaju da je protupotresna obnova važna i za njih i za njihove nekretnine, jer je riječ o zahvatu koji čuva živote.
-Najveći problem koji vidim u protupotresnoj obnovi u Dubrovniku je što inženjeri i graditelji ne mogu ući u privatne prostore. Obnavlja se izvana s time da se uopće ne zna što je unutra i što se događa s unutrašnjim zidovima i zategama, koje su važni dio konstrukcije i stabilnosti zgrade. Kad bi nas ljudi dobrovoljno pustili u svoje kuće, stanove i prostore, malim intervencijama od dan, dva mogla bi se značajno povećati sigurnost zgrade i cijelog bloka, istaknuo je Uroš.
U ovoj studiji koja se sastoji od 360 stranica detaljno je proučena i istražena statika bloka zgrada koji se proteže od Sponze preko Straduna do Kovačke ulice. Napravljena je procjena ugroženosti te zgrade u slučaju potresa te mjere kojima bi se njezina sigurnost u slučaju potresa mogla povećati.
Tim se služio podatcima koje su sami sakupili istraživanjima i promatranjima, ali i svim prethodnim istraživanjima koja postoje u Zavodu i dubrovačkom arhivu, kao i podatcima sakupljenim nakon potresa u Crnoj Gori 1979. te u Stonu 1996.
Zaključak studije je kako je sadašnja obnova dobra inicijativa, no kako bi trebala uključiti i zahvate u unutrašnjosti zgrada, a posebno se istaknulo kako konzervatorske smjernice u obnovi treba revidirati u smislu dozvole korištenja suvremenih materijala, koji bi povećali otpornost zgrada, a ne bi bili vidljivi. Nadalje naglašeno je kako veliku štetu stabilnosti zgrada nanose nestručne nadogradnje, kao i nestručno izvedene instalacije te bušenje kamenih zidova zbog primjerice otvaranja novih vrata u prizemlju ili prozora.
Dubrovnik je trusno područje na kojem su dosad zabilježeni najjači potresi u Hrvatskoj
-Prvi korak u procjeni potresnog rizika je potresna opasnost, o kojoj u Dubrovniku ne moramo puno govoriti, kazao je Uroš te nabrojio potrese koji su zatresli tijekom stoljeća naše područje i nanijeli veliku štetu, kao što je Velika trešnja 1667, čija se jakost procjenjuje na 7.2 s 3 000 smrtno stradalih; Potres u Crnoj Gori 1979. jakosti 6,9 u kojem je oštećena 1071 građevina te 1996. u Stonu jakosti 6, a u kojem je oštećeno čak 1 400 građevina od čega je njih 474 bilo potpuno neupotrebljivo. Naglasio je da je sastav tla u Stonu je sličan sastavu tla u povijesnoj jezgri odnosno u njezinom najugroženijem dijelu, blokovima zgrada oko Straduna.
-Potresi u Zagrebu i Petrinju uništili su mnoga kulturna dobra i sad je pred nama velik posao obnove, a protupotresnom obnovom, prije potresa, sve se to moglo spriječiti i tako smanjiti štetu. U Dubrovniku ima oko 10 tipova različitih zgrada i za svaki tip bi trebalo napraviti ovakvo istraživanja, mi smo radili na ovoj adresi i ovom tipu kuće te se ovo istraživanje može upotrijebiti za protupotresnu obnovu ovog tipa gradnje, kazao je Mario Uroš.
Istraživanje stabilnosti bloka broj 17
– Krenuli smo s proučavanjem nadogradnji i konstrukcije. Ustanovili smo da je kameno ziđe izvrsne kvalitete, da je presjek zida ispunjen vapnenim mortom, što je jako dobro. Dakle ta je zgrada u svom izvornom stanju bila izuzetno otporna na potrese. Pravilan tlocrt je ono što utječe na stabilnost zgrade, a na žalost raznim nadogradnjama i kasnijim intervencijama to se remeti. I to ne vrijedi samo za povijesne zgrade, već za sve, i novogradnje. Drveni podovi, i ogrednici stropa su dobar detalj, ali pregledom smo ustanovili da drveni podovi nisu spojeni sa zidom zategama, kojima su prije bili spojeni. Danas su zatege samo vidljivi ukrasi na fasadama, ali uglavnom nemaju svoju izvornu funkciju, a one su od velike važnosti za stabilnost konstrukcije.
Zgrada koja je otporna na potrese trebala bi prilikom umjerenih potresa pokazivati oštećenja u prizemlju, a ne na katovima i na krovu, kao što se to dogodilo u Zagrebu i Petrinji.
Naše projekcije za zgradu na Stradunu pokazuju da je prizemlje stabilno, a najveća oštećenja, već sad u stanju mirovanja, se pokazuju na prvom katu oko otvora, prozora. Treba napomenuti kako krovna rešetka pomaže održati stabilnost krova, no ona bi se mogla i ojačati armirano-betonskim serklažom, koji se ne bi vidio izvana, a značajno bi doprinio stabilnosti zgrade, no trenutno taj materijala nije dozvoljen u obnovi zgrada u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Što je po mom mišljenju loše jer smatram da bi se suvremeni materijali trebali koristiti u protupotresnoj obnovi na način da se ne vide, a značajno povećavaju kvalitetu izvedbe i sigurnost prostora, na posljetku mogu i spasiti živote onih koji se u tim prostorima nalaze, istaknuo je Uroš.
-Mi smo detaljno istraživali na ovom primjeru materijale gradnje, sastav zida, zatege, i ustanovili da nema spoja između zatega i podnih greda. Poučavali smo i oštećenja zidova od ambijentalnih vibracija. Vizualnim pregledom smo ustanovili vertikalne pukotine i nepravilne strukture na zidovima te nejednoliko slijeganje. Problem je bio s dimnjakom koji se više ne koristi, a uzidan je uz fasadu i nije ojačan, ostala je u zidu rupa, a vanjski pokazatelji pokazuju inicijalni mehanizam otkazivanja. Kod potresa u Zagrebu i Petrinji pokazalo se da takvi neodržavani dimnjaci te nekonstrukcijki elementi na krovištima rade najviše štete pri umjerenom potresu, pa su tako mnoge zgrade, koje nisu srušene, pretrpjele najveću štetu zbog dimnjaka koji su se urušili, probili krovište, a onda i druge katove te oštetili zgrade. Jednostavnim rješenjima to se moglo izbjeći.
Same pukotine u zidovima nisu veliki problem, no kad dođe d spajanja pukotina u sustav to narušava statiku zidova. Problem je što zidovi na ovoj zgradi nisu dobro spojeni, a ovi vanjski sanacijom se mogu spojiti, no zbog nemogućnosti obavljanja radova u unutrašnjim prostorima, središnji vertikalni zidovi nisu spojeni s vanjskima i prilikom potresa može doći do razdvajanja zidova. Na prvom katu zgrade uočili smo nepravilnosti oko otvora, objasnio je dr. Mario Uroš.
Nestručne adaptacije i nadogradnje najčešći su uzrok slabljenja konstrukcije zgrada
Naglasio je kako u povijesnoj jezgri treba izbjegavati otvaranje vrata u prizemljima, a kod postavljanja instalacija i bušenja kamena treba biti jako oprezan.
-Čini Vam se da se ništa neće dogoditi, ako probušite jednu rupu za klimu, ali ako je ta rupa probušena u petama lukova, ona oslabljuje konstrukciju. Kad konstrukcija, zidovi unutrašnji i vanjski, podovi i krovište nisu spojeni kako treba dolazi do oštećenja na najvišim etažama na rubovima zgrada (kantunima) na peripetima, navojima i na krovištu. Zgrada se ne mora skroz srušiti da bi bila neprimjerena za život, zaključio je profesor.
Vraćanje u prvobitno stanje?
On se dotaknuo i teme vraćanja zgrada u prvobitno stanje, što je inače nastojanje konzervatorske struke, a ponekad teško ostvarivo za izvođače radova.
-Cilj protupotresne obnove je očuvanje života prije svega, a onda i manje ulaganje u obnovu kulturne baštine iza potresa. Kad bi se ove zgrade u Dubrovniku vratile u prvotno stanje, onako kako su bile izgrađene iza Velike trešnje 1667., one bi bile do 50 posto više otporne na potrese danas, ali treba znati da se u tih 300 -400 godina dogodilo puno nadogradnji, adaptacija, koje su narušile stabilnost konstrukcija. Današnja se obnova provodi po načelima minimalne intervencije i neinvazivnosti, s čime se slažem, ali često se kod adaptacija i obnove konstruktorima zadaju rokovi i nema vremena za detaljna istraživanja i proračune, a to je prvi korak u kvalitetnoj protupotresnoj obnovi zgrada u povijesnoj jezgri. Ovo naše istraživanje je vrlo kvalitetna podloga za obnovu zgrada slične tipologije.
Nova rješenja u protupotresnoj zaštiti su i sezmičke izolacije, koje više nisu ni toliko skupe, a problem u obnovi je korištenje izvornih materijala. To je sve uredu i uglavnom se može izvesti, ali je nekad jednostavno nemoguće. Novi materijali mogu značajno ojačati strukturu zgrade, a da ni malo ne narušavaju njezin izgled.
Preporuke stručnog tima na osnovi studije
Injektiranje zidova povećat će njihovu nosivost do 50 posto. Važno je injektirati zidove kompatibilnom smjesom, cementna smjesa to nije, jer je beton krut i na mjestima gdje se cementom popravljalo dolazi do pukotina i vlage.
Prednapete natege to su one željezne šipke na fasadama. Danas služe u većini kuća kao ukras, ali one su služile da drže međukatne konstrukcije uz zidove i tu im svrhu treba vratiti.
Serklažni prsteni koji obuhvaćaju cijelu zgradu na krovištu i tako drže i zidove na okupu i krov.
Armirano-betonske ploče – iako ni one konstrukcijski nisu loše rješenje uz uvjet da se kvalitetno povežu sa zidovima, ne treba na njima inzistirati. Ako je drveni pod dobro povezan sa zidovima, u slučaju potresa možda će biti i sigurniji od betona.
Spajanje unutrašnjih zidova s vanjskima i ostalim dijelovima konstrukcije – povećava otpornost zgrade
Osim ovih mjera za protupotresnu obnovu povijesne jezgre Uroš je savjetovao i pravovremenu procjenu rizika od potresa za važne zgrade u Gradu. Njegov tim je odradio takvu studiju za dubrovačku bolnicu, koja je u slučaju potresa od iznmne važnosti, a smatra da takvu procjenu treba napraviti i za primjerice zgradu Dubrovačkih vatrogasaca, Vodovoda i drugih službi koje bi u katastrofama trebale prve djelovati.
Ministrica najavila promjenu paradigme
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek istaknula je na kraju predstavljanja kako se ne smije čekati da se potres dogodi, nego da jedni druge trebamo uvažavati. Pri tom je mislila na konzervatorske smjernice i zahtjeve građevinarske struke za sigurnošću zgrada te je istaknula kako nakon potresa u Zagrebu i Petrinji i ogromne štete na kulturnom dobru treba biti spreman na promjenu paradigme
Istraživanje koje je u pisanom i digitalnom obliku sažeto na 360 stranica, ukoliko želite možete zatražiti u Zavodu za obnovu Dubrovnika jer je cilj da se javno dijeli onima koji žele znati više, a osobito onima kojima je gradnja, konstrukcija i stabilnost zgrada struka.
