Čitatelj nam je poslao prekrasne fotografije šijuna, pijavica ili kako vam drago, snimljenih upravo s južne strane otoka Mljeta.
Za njeno nastajanje potrebna je velika nestabilnost atmosfere, prisutnost kumulonimbusa i visoka relativna vlažnost zraka. Takve okolnosti javljaju se na području sudara ciklone i anticiklone, kada na različitim visinama pušu vjetrovi različita smjera, a temperaturna razlika im je barem petnaestak stupnjeva. Hladni vjetar s kopna natkrije topli vjetar nad morem, a između njih stvaraju se kružna strujanja zraka s horizontalnom osi. Pijavice najčešće nastaju za vrijeme jugozapadnog vjetra, lebića, ne jačeg od 10 čvorova. Ipak, sve ovo su samo preduvjeti iz kojih se može razviti pijavica, ali i ne mora, jer mehanizam njihova nastanka još uvijek nije potpuno razjašnjen.
Još 1749. godine Ruđer Bošković u svojoj raspravi “O vihoru koji je noću između 11. i 12. lipnja 1749. opustošio veliki dio Rima”, potaknut pijavicom koja je te noći s mora prešla preko Rima, navodi kako su scioni (šijuni), a kasnije ih spominje i grčkim nazivom sifoni, na Jadranu vrlo česti. Piše kako ih je u Dubrovniku još kao dječak i sam često promatrao. Za jednog nevremena koje je od jugozapada došlo s pučine na kopno kao strašna oluja uz munje, gromove, kišu i tuču, izbrojio je čak 13 pijavica, a često ih je vidio dvije, tri ili četiri u isto vrijeme.
