U Sponzi je večeras otvorena izložba fotografija Jakova Peručića “Oteto iz tmine”. Riječ je o fotografu s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, rođenom na Korčuli na koju se i vratio nakon dugog izbivanja, a negativi na staklu sasvim su slučajno spašeni iz njegove stare kuće te donirani Arhivskom sabirnom centru Korčula – Lastovo.
Na otvaranju se prisutnim obratila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak, a potom i Tonko Barčot iz Arhiva u Žrnovu, koji se prisjetio se te 2013. godine kada mu je Nikola Baždarić donio hrpu staklenih negativa.
– Odmah smo osjetili da je nešto veliko, ali nismo mogli procijeniti i nismo znali u početku što činiti s tim negativima. Nismo mi bili izuzetak u tome, općenito je u Hrvatskoj arhivistici smatrano da je fotografija zapis koji je na začelju naše pozornosti i da je ona prvenstveno muzejski eksponat – kazao je Barčot.
Peručićeva fotografija je ne samo prvorazredni dokument vremena za prijelaz 19. u 20. stoljeće u Čileu i Argentini, razdoblje Prvog svjetskog rata i Prve talijanske okupacije u gradu Korčuli (1918.–1921.), te uopće povijest svakodnevice početka 20. stoljeća, nego i važno otkriće za povijest hrvatske fotografije. Peručić je naime rođen na Korčuli u obitelji siromašnih klesara, zatim svoj život nastavlja u Čileu, kao bogati industrijalac, a potom se vraća na rodnu Korčulu iz koje bježi u Zadar.
-Bio je kicoš, volio je vanjštinu, bio je malo krut, nepovjerljiv, volio je biti viđen, ali u isto vrijeme bio je nježan. Čuvao je dostojanstvo ljudi kroz ove fotografije. Bio je i propagandist i dokumentarist. Portreti njegove sestre su vrhunac njegovih portreta, rekao je Tonko Barčot.
Maro Grbić, kustos izložbe kazao je kako mu je odmah bilo jasno kada je vidio fotografije da su jako kvalitetne.
– On nije bio obrazovan, jedva je završio jednu godinu građanske škole, ali imao je talenat koji je uspio ostvariti. Fotografije mu imaju dramaturgiju i senzibilitet. Ovdje u Sponzi imamo najboljeg Peručića – kazao je Grbić istaknuvši kako mu je želja predstaviti ove radove i u Čileu.
Tonči Baždarić ispričao je prisutnima kako je došao do Peručićevih fotografija.
– U jednom od svojih điravanja gradskim kaletama vidio sam kako se ispred jedne napuštene kuće nešto izbacuje. U toj hrpi sam vidio puno drvenih kutija na kojima piše AGFA i odmah sam znao da je nešto povezano s fotografijom. Pitao sam radnike ako će to baciti, mogu li ja uzeti. Oni su mi dopustili. Kada sam došao kući iznenadio sam se kada sam vidio koliko ima stakala, a među slikama sam našao i svoju nonu. Jakov Peručić je umro 1952. godine u Zadru, a ja sam ga nakon 60 godina pronašao i oživio – kazao je Tonči Baždarić.
Na izložbi je večeras bila izložena i restaurirana kamera iz doba Peručića, kakvom je on vjerojatno izrađivao svoje fotografije, a prisutni su mogli pogledati kako se s njome snima, a na kraju je s njom snimljena i skupna fotografija svih koji su na izložbu došli.
Povijesnu fotokameru iz Peručićeva vremena restaurirali su Mihovil Depolo i Kristian Nakić. Ovaj se velikoformatni fotografski aparat ubraja u malen broj onih povijesnih koji su osposobljeni za svoju primarnu namjenu – fotografiranje. Nakon Sponze, kamera putuje u Gradski muzej Korčula, na svoje konačno odredište, gdje će postati dijelom stalnog postava.
Izložba fotografija Jakova Peručića “Oteto iz tmine” bit će otvorena u Sponzi do 13. prosinca.
