Knjiga mladog psihologa Sandra Kraljevića “Kako preživjeti u suvremenoj džungli” predstavljena je večeras u sklopu Tjedna karijera u Stanici 50 sveučilišnog Kampusu. Osim autora, 29-godišnjeg magistra psihologije specijaliziranog za primjenjenu poslovnu psihologiju, ujedno i vlasnika tvrtke Mind Lab, na predstavljanju su sudjelovali i Josip Lopižić, klinički psiholog, predsjednik Hrvatskog psihološkog društva, ujedno i jedan od recenzenata ove knjige te klinička psihologinja, Vesna Raguž Staničić. Pisholozi su složi niti – jedna knjiga ne može riješiti problem s kojim se susrećete, ali vam može pomoći da ga osvijestite, a time i da promijenite vlastiti pristup i način na koji se nosite sa svakodnevnim situacijama.
Lopižić se na početku predstavljanja prisjetio trenutka kad mu je, kao skoro diplomiranom psihologu, pod ruku po prvi put došla knjiga samopomoći.
“Kupio sam je davnih dana u knjižari ispod Zvonika, a potom sam pročitao i još nekoliko knjiga istog autora. Moram priznati da je svaka bila sve banalnija i sve lošija. Stoga sam se odmakao od te literature. Većina današnjih knjiga ovakvog tipa nosi naslove tipa 8 koraka do sreće ili 12 knjiga do uspjeha. Kad su me nakladnici zamolili da napišem recenziju ostao sam ugodno iznenađen, kako jednostavnim načinom pisanja, tako i temama kojima se knjiga bavi. One su sve od reda aktualne, tiču se svakoga od nas i naše svakodnevice. Pogledajte samo današnje vijesti – korona virus i panika koja je oko toga nastala, migranti na granicama. Nije ni čudo da smo svi pod stresom. Ljudi su uglavnom zabrinuti jer ne raspolažu informacijama, ne znaju što se događa” kazao je Lopižić, a potom poručio svima koji su donijeli odluku da više ne kupuju knjige samopomoći da je promijene i nabave ovu knjigu.
“Štivo je usmjereno na glavne probleme današnjice – bespomoćnost, loše navike, depresiju, razne brige, agresivnost, teške ljude koji nas svakodnevno okružuju. Svi pretjerano radimo i brinemo se o našim poslovima i našim obiteljima. Još jedan od aktualnih problema je i digitalni svijet koji nas okružuje, što je također obrađeno. Reći ću vam samo jedan podatak – lani se par tisuća ljudi u svijetu liječilo od ovisnosti o internetu” rekao je Lopižić, a potom se dotaknuo i škole za život.
“Moja generacija je išla u pravu školu za život. Imali smo odlične gospodine i gospare za učitelje, svi smo završili odlične fakultete i svi smo danas uspješni ljudi, a danas se uvodi škola za život tako da se djeci kupuju tableti.” “Jedan od velikih pluseva knjige su vježbice koje su nalaze u svakom poglavlju. Radi se zapravo o prijedlozima autora koji su nastali na znanstvenim temeljima, odnosno na rezultatima kliničke prakse. Ne radi se o tipičnom američkom štivu, u kojem nam se sugerira da mislimo pozitivno i da će sve odjednom biti dobro. U ovoj knjizi nećete naći takve floskule. Ne možete očekivati da ćete nakon što pročitate ovu knjigu riješiti sve vaše probleme. Ona vas može potaknuti na razmišljanje da rješenje postoji. Nakon što to uvidite, možete pokušati sami, a ako to ne bude davalo rezultate uvijek se možete obratiti stručnjaku. Knjiga je zapravo smjerokaz prema promijeni i putokaz kako prekinuti s određenim obrascima ponašanja. “
“Uspoređujući ovo štivo s drugim knjigama iz polja samopomoći, ova knjiga djeluje blisko, kao da je pisana za ljude ovoga područja. Lijepo je strukturirana. Započinje s opisom određenog problema, potom autora daje ilustracije iz svog života ili iz svoje okoline, zatim daje prikaz relevantnih istraživanja, da bi na kraju predložio vježbe koje se baziraju na primijenjenoj psihologiji. Zasigurno, knjiga ne može riješiti ničije probleme, ali vam može pomoći da ih osvijestite” kazala je Raguž Staničić. “U ljudskoj je prirodi da nam je promjena strana, ne želimo to. Draži nam je naš komfor. Promjena je moguća, samo je potrebno osvijestiti da ne postoje nerješive situacije” zaključio je Lopižić, a potom je Kraljević pojasnio kako je knjiga nastala.
“Dogodile se to skroz spontano. Suradnju mi je zapravo predložila Sandra Pocrnić Mlakar također psihologinja, ali i voditeljica nakladničke kuće koja je knjigu i izdala. Nakon inicijalnog dogovora, jedno jutro sam joj poslao e-mail u kojoj sam skicirao knjigu s osam tema umjesto jedne i to je bilo to. Moram priznati da je bilo izazovno ući u dubinu svih osam, a da pri tome niti jednu ne zakinem. Trudio sam se da budu ravnomjerno zastupljene. Imao sam osjećaj da paralelno pišem osam diplomskih radova.”
Kraljević je na knjizi radio 2 i pol mjeseca, od čega je samo mjesec dana istraživao literaturu, a potom je mjesec dana pisao, s tim da je stranice dovršavao između ostalih obaveza.
“Cilj mi je bio približiti dosege psihologije širem čitateljstvu, ali i popularizirati psihologiju kao znanost. Tijekom istraživanja došao sam i do nekih zanimljivih statističkih podataka, čime sam i razlomio knjigu. Tako je po svjetskoj statistici tri do tri i pol posto populacije depresivno, a oko četiri posto pati do anksioznosti, s time da postoji tendencija rasta. Hrvatska još uvijek nema takve podatke, ali sam iz HALMED-ove statistike uspio izvući da je konzumacija antidepresiva i anksiolitika u Hrvatskoj u porastu” zaključio je Kraljević, a okupljenima je poručio da im ova knjiga može biti svojevrstan priručnik. “Ne mora se čitati kao roman. Može se obrađivati poglavlje po poglavlje. Recimo nešto vam se dogodi i onda se sjetite da je Sandro o tome pisao i pročitate poglavlje koje se time bave.”
Okupljene na današnjem predstavljanju ponajviše je zanimalo kako se i zašto Kraljević odlučio otići u poduzetničke vode.
“Oduvijek sam znao da želim imati vlastiti posao, ali i da želim biti psiholog. Dogodilo se da sam u te vode ušao puno ranije nego što sam planirao. Uvijek sam mislio da će to biti nakon 35. godine života. U poduzetničkim sam vodama već dvije i pol godine. Nitko mi ne visi na glavom, sam organiziram posao kako meni odgovara. Moram reći da je danas tendencija da psiholozi rade kao privatnici, a prostora za naš rad ima u svim područjima ljudskog funkcioniranja. Često na edukacijama koje vodim kažem da se psiholozi bave oni što vas nisu naučili u školi, a trebali su.”
Autor je s okupljenima podijelio i iskustvo rada u internacionalnoj kompaniji.
“Pozvali su me na razgovor i ponudili mi posao. To je bilo u četvrtak, u petak se radilo skraćeno, a ja sam u ponedjeljak došao direktoru i rekao mu da dajem otkaz jer sam shvatio da taj posao nije bio za mene. U toj se firmi i dan danas priča da je bio jedna lik koji je otkaz dao nakon samo jednog dana” kazao je Kraljević.
Posljednje pitanje postavio je učenik gimnazije kojeg je zanimalo zašto je Kraljević ostao u Hrvatskoj.
” Ispratio sam petero prijatelja u inozemstvo. Naravno, zarađuju bolje od mene, ali rade po cijele dane. Jako puno vremena im odlazi na putovanja na i s posla. Oni si ne mogu priuštiti da usred dana otiđu popiti kavu s nekim. Nemaju kad niti s kim održavati bliske socijalne kontakte. Upravo je to razlog zašto sam ostao, jer kako god bilo, mi u Hrvatskoj još uvijek imamo kvalitetniji i lagodniji život” zaključio je mladi psiholog.
