Prometni redari Darijo Jovanović, Boris Popović, Giuseppe Pranzo, Kristijan Tomić, Vlaho Lise, Maroje Jakšić, Marko Beletić, Antun Gverović, Dario Mage i Hrvoje Krkić, proteklih su mjeseci brojnim vozačima olakšali život i uštedjeli “hrpu” živaca i vremena.
Od rujna, otkad su počeli regulirati promet u najfrekventnijim gradskim urama, od 13 do 17 sati, na “zagušenim” raskrižjima, i po kiši i po žezi, postali su najveći prijatelji svima onima koji su dotad znali čekati u nepomičnim kolonama i gužvama unedogled.
Uz njih je sve postalo lakše, dobro znaju svi oni koji su u svakodnevnim obavezama kroz grad “osuđeni” na vožnju i auto, a predstavljali su pravi “spas” nakon nekoliko prometnih kolapsa kad je u krugu grada sav promet jednostavno – stajao, te se na izlazak prema istoku ili zapadu znalo čekati satima.
Zbog takvih iskustava, na radarskoj kontroli je jedno od najčešćih pitanja koje se postavljalo glasilo – jesu li redari na Ilijinoj glavici i na Domu zdravlja. Potvrdni odgovori su za svakoga značili olakšanje i poprilično optimističan ulazak u auto.
Pa, ako je to za njih i značilo bolove leđa, koljena i “svake kosti”, jer to im nije bio jedini posao tog dana, već nastavak jutarnjih obaveza, možda će im biti lakše ukoliko im se i javno zahvalimo za svaki njihov pokret kojim su ubrzavali i olakšavali promet kroz grad. Pa će im lakše pasti i ovi zadnji dani u kojima je promet značajno smanjen pa često na raskrižjima stoje i bez velikog razloga, što izaziva i neposluh vozača i podsmijeh. Do 1. studenog kad završavaju s tim dijelom svog posla, još im stignemo mahnuti ili kratko zatrubit iz naših auta.
Svojim su angažmanom proteklih mjeseca stvarno napravili puno i zato i zaslužuju medijsku pažnju. Bravo momci!
