Dubrovački MOST Dubrovnik izabrao je novog koordinatora, ali i ostao bez vijećničkog mandata u Gradskom vijeću. Zašto je došlo do izvanrednih izbora i smjene Mara Kristića? Na koje će se teme sada fokusirati? Kako se pripremaju za superizbornu 2024. godinu? Odgovorio nam je novi koordinator Josip Mikuš, doktor znanosti i profesor na Sveučilištu u Dubrovniku, po struci biolog i ekolog, koji je s nama podijelio i svoje stavove o pravu na prekid trudnoće, ali i o moliteljima za žensku čednost.
Na izvanrednim izborima Gradske koordinacije Mosta grada Dubrovnika izabrani ste za novog koordinatora. Članovi MOST-a nisu bili zadovoljni političkim djelovanjem dotadašnjeg koordinatora Mara Kristića. Možete li objasniti što je to on radio u političkom nastupu drugačije, nego što su to htjeli, očekivali ostali članovi MOST-a?
Gradska koordinacija Mosta grada Dubrovnika raspuštena je temeljem Odluke Predsjedništva Mosta od 19. siječnja 2023., nakon koje je imenovan povjerenik Mosta za Dubrovnik gosp. Milan Kapović koji je imao zadatak pripremiti Osnivačku skupštinu Gradske koordinacije Mosta grada Dubrovnika na kojoj će biti izabran gradski koordinator i četiri člana gradskog koordinacijskog tima. Predsjedništvo Mosta je takvu odluku donijelo na zahtjev više od jedne trećine članova dubrovačkog Mosta u kojemu su članovi pisanim putem iskazali nezadovoljstvo s neaktivnošću, neobavještavanjem i nekonzultiranjem od strane izabranog gradskog koordinatora i gradskog koordinacijskog tima u razdoblju od godine dana.
Tom prilikom istaknuto je da su članovi iz dubrovačke gradske koordinacije tijekom 2022. Predsjedništvu Mosta ukazivali na nedostatak aktivnosti koji utječe na rast i jačanje strukture Mosta, povezivanje među članstvom i prepoznatljivost Mosta među građanima Dubrovnika. Također su isticali kako članovi ne primaju obavijesti od izabranog koordinatora i koordinacijskog tima te da nije donesen niti plan rada organizacije tijekom 2022.
Predsjedništvo nije zaprimilo nikakav zahtjev od strane izabranog koordinatora za odobrenje kandidacijske liste za izbor članova vijeća gradskih kotara i mjesnih odbora na području grada Dubrovnika. Dakle, u konačnici, sve navedeno je utjecalo na donošenje spomenute Odluke o raspuštanju Gradske koordinacije Mosta grada Dubrovnika.
U izjavi poslije izbora rekli ste kako ćete politiku MOST-a na državnoj razini spustiti na našu lokalnu razinu. Možete li izdvojiti neke osnovne postavke te nacionalne politike i spuštanja iste na lokalnu razinu?
Most u svojoj političkoj deklaraciji, javno prezentiranoj 30. siječnja ove godine, kao svoje temeljne vrijednosti ističe slobodu, obitelj i pravednost. Na tim vrijednostima trebaju se zasnivati sve politike za koje se Most zalaže, od nacionalnih do onih lokalnih, pa i vrlo konkretnih, komunalnih koje, možda, na prvi pogled nemaju izravne veze s temeljnim proklamiranim vrijednostima.
Sloboda je temeljna vrijednost Mosta. Ako samo pogledate aktivnosti Mosta tijekom zadnjih dvije ili tri godine, vidjet ćete da nam je cilj zaštititi osobnu slobodu pojedinaca u trenutcima kad je ta sloboda ugrožena, pa čak i oduzeta, bilo pod krinkom epidemioloških mjera, bilo pod krinkom potrebe usuglašavanja s politikama „briselske centrale“ o čemu se stječe snažan dojam da aktualna vlast u Zagrebu vodi više računa nego o mišljenju, stavovima i potrebama državljana Republike Hrvatske. Kada tu vrijednost spustimo na lokalnu razinu onda možemo vidjeti različite prakse primjene propisa na županijskim, a pogotovo na gradskim razinama gdje se, na primjer, u pojedinim našim sredinama, pogotovo u onima u kojima na vlasti nije HDZ i njegovi koalicijski partneri, više poštivala sloboda i pravo građana na slobodno kretanje i rad.
Most je pokazao da se jasno zauzima za to da se, i kao država i kao društvo, oslobodimo od korupcije i klijentelizma kojima smo okovani, i da težimo mijenjati nepotrebne i nepromišljene državne intervencije u slobodno tržište. Ključan gospodarski izazov s kojim se Hrvatska danas suočava su velika porezna opterećenja i ograničene tržišne slobode. To utječe na konkurentnost i rast gospodarstva, pa su plaće i mirovine niske. Radnici zaslužuju veće plaće i sigurnu mirovinu, a poslodavci jasniji i poticajniji zakonodavni okvir. Most smatra da su privatna inicijativa, slobodno tržišno natjecanje i neotuđivost privatnog vlasništva temeljne snage gospodarskog života. Iako postoje određeni pomaci u ostvarenju ovih vrijednosti, oni su nedostatni, i kao da se dodjeljuju ili poklanjanju radništvu na kapaljku.
Što se tiče obitelji, naš cilj je osigurati obiteljima pristojan život u Hrvatskoj, u kojoj djeca mogu rasti i odgajati se u slobodne, svjesne i odgovorne građanke i građane. Demografskim mjerama, u cilju revitalizacije, obnavlja se stanovništvo, a u središtu svih mjera kao osnovna jedinica koja omogućava ostvarenje istih nalazi se obitelj. Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Most zastupa politike kojima će se unaprijediti status, sigurnost i blagostanje obitelji s djecom kroz osiguranje infrastrukturnih i financijskih uvjeta za podizanje djece do kraja njihova školovanja. Tu svakako važno mjesto zauzima i stanogradnja, što posebno mi u Dubrovniku osjećamo kao veliki problem. Grad mora, pogotovo mladim obiteljima, omogućiti što povoljnije načine zasnivanja obiteljskog gnijezda, bilo kroz dodjelu bespovratnih sredstava za poticanje stambenog zbrinjavanja na području Grada, bilo kroz izgradnju ili korištenje gradskih stambenih jedinica pod određenim uvjetima.
Što se tiče poljoprivrede, nužno je u funkciju staviti neiskorišteni potencijal stotina tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta, kako bi imali siguran izvor prehrambenih proizvoda, što se pokazalo posebno potrebnim za vrijeme epidemije, ali i tijekom opsade Grada za vrijeme Domovinskog rata, a što je ključni resurs u budućnosti na globalnoj razini. Most je na zadnjim lokalnim izborima iznio prijedlog svojih rješenja za područje Grada, posebno kada je riječ o urbanoj permakulturi, međutim, unatoč već i prije toga na Gradskom vijeću usvojenom planu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem na području Dubrovnika, a koje se nalazi u vlasništvu RH, do raspisivanja javnog natječaja za dodjelu zemljišta sugrađanima nije došlo, niti se, općenito, ovom pitanju posvetilo puno pažnje.
Što se tiče novih tehnologija, digitalizacije i IT sektora nužno je stvoriti mogućnosti da se zadrže stručni ljudi kako bi ovaj sektor sadašnjosti i budućnosti bio jedan od nosivih stupova hrvatskog poduzetništva. To osobito vrijedi za Dubrovnik koji je nekada bio jedan od glavnih hrvatskih središta IT sektora, upravo zahvaljujući razvoju malog i srednjeg poduzetništva u ovoj gospodarsko-tehnološkoj grani. Zadatak politike mora biti zadržavanje radnika u IT sektoru i unapređenje obrazovne politike u STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) području, te digitalne i medijske pismenosti, kako bi se prilike digitalne transformacije maksimalno iskoristile, a društvo učinilo što otpornijim na njene izazove.
Turizam je, to ne treba niti isticati, izuzetno važna gospodarska grana ne samo u Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, već i na nacionalnoj razini, o kojoj ovise brojne naše obitelji. Međutim, upravo zbog toga, ovakav monokulturni razvoj ne smije biti jedina opcija u ukupnom planiranju gospodarskog razvoja, a pogotovo ne održivog razvoja našega kraja. Nismo do kraja iskoristili sve kapacitete koje omogućuje turistički razvoj, ne zato jer bi nam trebali veći smještajni kapaciteti, već zato jer nismo na odgovarajući način povezali raznolike djelatnosti koje na našem tržištu postoje. Tu prije svega mislim na plasman poljoprivrednih, ali i proizvoda drugih gospodarskih djelatnosti, upravo kroz turističku i ugostiteljsku ponudu, koja je bolje riješena na razini manjih OPG-ova i ugostiteljskih objekata, a puno lošije na razini hrvatskih poljoprivrednih proizvođača i velikih hotelskih kuća. S druge strane, nigdje nisam vidio viziju razvoja Dubrovnika i dubrovačkog kraja, odnosno Dubrovačko-neretvanske županije u sljedećih 20, 30 ili 50 godina, pogotovo ponuđena alternativna razvojna rješenja ukoliko turizam, kao glavna gospodarska grana pretrpi štetu zbog potencijalnih prirodnih ili društvenih promjena ili poremećaja. Na takve događaje ozbiljna i odgovorna uprava mora imati moguće odgovore i ponuditi vizionarska rješenja. Doduše, to nije nešto što se može iznjedriti preko noći, ali mi već više od 30 godina živimo u stvarnosti neovisne, slobodne i demokratske hrvatske države, što je dovoljno vremena da je jedan takav opsežni projekt mogao biti ne samo započet, već i dobrim dijelom ostvaren. Postoji li i ako postoji, gdje je?
Iako do lokalnih izbora imaju još gotovo dvije godine, Viktorija Knežević već je istaknula svoju kandidaturu za gradonačelnicu. Sljedeće godine su i parlamentarni izbori. Stranke se pripremaju. Ima li MOST već svog kandidata za lokalne izbore? Imate li Vi ambiciju postati gradonačelnik Dubrovnika? Ili, možda kandidaturu za županijsku razinu budući ste županijski vijećnik?
Da, pred nama je takozvana superizborna godina i kao ozbiljna politička opcija djelovat ćemo na svim razinama osmišljavanjem i nuđenjem svojih vizija i rješenja za gospodarski i društveni razvoj, ali i za životno važna pitanja koja muče naše sugrađane. Međutim, konkretno o idućim parlamentarnim i lokalnim izborima nismo još unutar stranke razgovarali te smatram da bi bilo neodgovorno iznositi osobna razmišljanja bez prethodne rasprave među članstvom.
Kad je riječ o brzoj cesti koja bi trebala spajati Osojnik i Dubac, preko Rijeke dubrovačke. Kakav je Vaš stav o tom projektu?
Planiranu izgradnju dijela takozvane brze ceste, jer predviđenom izvedbom ona to po definiciji i nije, Osojnik – Zračna luka Dubrovnik (Čilipi), koji bi trebao prolaziti kroz područje Rijeke dubrovačke, zaštićeno još 19. prosinca 1964. u kategoriji značajnog krajobraza, kao i preko izvora rijeke Omble, te iznad ili u neposrednoj blizini drugih izvora pitkih voda Rijeke dubrovačke, smatramo štetnom, neprihvatljivom i prometno nepotrebnom za stanovnike Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, te se stoga, zbog opasnosti i ugroze koju ona predstavlja za očuvanje Rijeke dubrovačke kao zaštićenog krajobraza, za zaštitu prirode i okoliša u cjelini, uključujući tu i graditeljsko naslijeđe, te još važnije za zaštitu izvorišta rijeke Omble, te drugih izvora pitkih voda Rijeke dubrovačke, te za kvalitetu života stanovništva Rijeke dubrovačke, pridružujemo stavu stanovnika Rijeke dubrovačke koji se protive toj izgradnji. Uostalom, na inicijativu Mosta Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo je 25. veljače 2021. „Deklaraciju protiv projekta izgradnje dijela brze ceste Osojnik – Zračna luka Čilipi koji bi trebao prolaziti kroz područje značajnog krajobraza Rijeke dubrovačke i preko izvora rijeke Omble“.
Struka može iznaći druga, prihvatljivija rješenja povezivanja Dubrovnika i Zračne luke koja bi bila u funkciji bolje i brže protočnosti prometa, ali i minimalnog negativnog utjecaja na prirodu i okoliš, i kvalitetu života stanovništva. Trebali bismo znati pokazati i u praksi pravo značenje toliko popularne paradigme održivog razvoja koja se provlači kroz sve dokumente na svim razinama od institucija Europske unije do gradova i općina. Loše projekte je bolje zaustaviti, odnosno promijeniti i unaprijediti, prije nego je krenula njihova realizacija, nego doslovno „uvaliti“ sljedeće naraštaje u probleme u pokušajima „ispravljanja krivih Drina“.
Što su po Vašem mišljenju trenutno najveći problemi u funkcioniranju grada i što biste Vi, da se nalazite na poziciji vlasti, napravili kako bi te probleme riješili?
Brojni su problemi i poteškoće s kojima se, kao građani, svakodnevno susrećemo, ovisno o specifičnostima svojih obiteljskih i poslovnih situacija, te gradskih kvartova u kojima živimo ili radimo. Jedne probleme, godinama neriješene, imaju, na primjer, stanovnici Montovjerne ili Gruža, dok se s drugim problemima nose naši sugrađani u Mokošici ili Komolcu. U osnovi većine problema stoji korupcijsko-klijentelistički pristup te nedovoljno jasno i transparentno upravljanje javnim poslovima, što se ogleda i u izbjegavanju otvorenih i javnosti dostupnih istupa obnašatelja vlasti pred svim medijima u realnom vremenu. Neki javni službenici doslovce bježe pred predstavnicima medija, skrivaju se ili ulaze/izlaze na neke sporedne izlaze svojih ureda.
Postoje, međutim, neke neuralgične točke koje veliki broj sugrađana ili skoro svi mi osjećamo u svojoj svakodnevici a rješenja kojih bi trebali osmisliti i provoditi gradska uprava i gradska poduzeća. Ovdje bih spomenuo dva problema, od kojih jedan tišti i vozače i pješake, a drugi, osim nas ljudi, ugrožava i prirodu i okoliš.
S prometnim problemima Dubrovnik živi otkada je krenuo, očito, nedovoljno dobro, a možda niti uopće dobro planiran, razvoj grada u novim gradskim područjima, tamo još pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, tu smo gdje jesmo i potrebno je iznaći rješenja koja bi na što bezbolniji način riješila problem prometa i parkiranja na području Grada. Moguća rješenja vidim u ukopavanju, tj. izgradnji tunela i podzemnih prometnica i prečaca, te izgradnji podzemnih garaža. U tom smislu, planirana zabrana prometovanja od Ilijine glavice prema Pločama iza Grada, odnosno staroj gradskoj jezgri, a koja bi se odnosila i na građane Dubrovnika, nije dobro rješenje.
Veliki problem u našem Grada predstavlja i uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, odnosno razvrstavanje, odlaganje, recikliranje i iskorištavanje otpada, u čemu zaostajemo za brojnim hrvatskim gradovima i općinama. Sa stopom od 10,7 % odvajanja od ukupne količine sakupljenog otpada u 2021. Dubrovnik je na začelju popisa hrvatskih gradova. Od nas je, među većim urbanim centrima, lošiji jedino Zadar. Jednako loša situacija je i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u cjelini, koja je, poslije Ličko-senjske i Zadarske, treća najlošija županija po pitanju odvajanja otpada u Republici Hrvatskoj.
Dakako da lošoj situaciji sa zbrinjavanjem otpada u Gradu doprinose i potpuno promašeni i prekoračeni ciljevi u gospodarenju otpadom u našoj županiji, gdje krajnji rok planirane izgradnje, danas zastarjelog i po prirodu i ljudsko zdravlje opasnog Centra za gospodarenjem otpadom u Lučinom razdolju, kasni sada već pune četiri godine (u pregovorima za pristupanje Europskoj uniji u sklopu Poglavlja 27. – Okoliš, Republika Hrvatska je preuzela obvezu sve CGO-e sagraditi i sva odlagališta sanirati do kraja 2018.!), s čim je povezano i zatvaranje i sanacija dubrovačkog odlagališta otpada Grabovica. Ali to, nažalost, niti ne čudi, budući da se radi o istoj vlasti na gradskoj i županijskoj razini koja, iz ciklusa u ciklus, umjesto da postiže uspjehe u recikliranju otpada, samo reciklira stare planove i postavlja nove rokove. I naravno da će jednog dana reći: evo, uradili smo što smo obećali. Pa i geološke promjene se događaju prirodnim protokom vremena. Treba samo biti dovoljno strpljiv i, vjerojatno, pokušati dostići biblijsku životnu dob.
MOST na nacionalnoj razini nastupa s poprilično konzervativnim stavovima, što u Dubrovniku s Marom Kristićem na čelu nije bio slučaj. Hoće li s Vašim dolaskom na čelo MOST Dubrovnik krenuti u tom smjeru? I smatrate li da je MOST konzervativna stranka?
Ne znam na koje to konzervativne stavove Mosta na nacionalnoj razini mislite, ali osobno Most ne smatram konzervativnom strankom. Već spomenutom deklaracijom, kao i Statutom, Most sebe određuje kao modernu građansku stranku desnog centra s posebnim fokusom na borbu protiv korupcije, reformu izbornog zakona, teritorijalni preustroj, veće ekonomske slobode te povećanje političke participacije. Ako su to konzervativni stavovi, neka naši sugrađani sami procijene jesu li ti stavovi vrijedni zalaganja i aktivnog društvenog angažmana.
Kakav je Vaš stav o pravu na izbor prekida trudnoće?
Po tom pitanju imam potpuno biološki, znanstveno utemeljen stav. Život svake nove jedinke koja nastaje spolnim načinom razmnožavanja započinje trenutkom oplodnje, dakle, stapanjem ženske i muške spolne stanice. Oplođena jajna stanica ili zigota predstavlja cjelovitu biološku unikatnost s potpunim materijalnim i informacijskim osnovom za razvoj i rođenje novog bića, nove jedinke. Ona to i jest – potpuni i jedinstveni novi životni oblik, prema karakteristikama vrste kojoj pripada. Dakle, ljudska oplođena jajna stanica je novi čovjek. Prekid takvog života s očitom namjerom da ga se zaustavi i spriječi u razvoju predstavlja eliminaciju te jedinke. Pored izvanrednih dosega u razvoju ljudske vrste, naša civilizacija je razvila i zanimljiva i u mnogo čemu neobična mjerila koja se ne bi u svemu mogla nazvati dosljednima. Pa tako, na primjer, u svakodnevnom govoru, prekid života jedinke koja se koristi kao hrana bilo drugim životinjama ili ljudima, bez ustručavanja se naziva ubojstvom. Kao, uostalom, i svaki prekid nečijeg života koje počini netko s namjerom da taj život zaustavi. Međutim, smišljen je čitav spektar eufemizama kako bi se izbjegla ili ublažila neugoda koju, prirodno, izaziva atak na nečiji život, a koja se događa prilikom namjernog prekida života ljudskog ploda. Dakle, da budem jasan, za mene ne može postojati pravo na prekid prirodnog tijeka ljudskog života.
Tu se ne mogu nikako složiti s onima koji traže da takav nasilni čin bude čak upisan i u Ustav kao ljudsko pravo. Smatram da je to u suprotnosti s člankom 21. Ustava Republike Hrvatske koji kaže u prvom retku da „svako ljudsko biće ima pravo na život“. Naravno, svjestan sam prijepora i različitih stavova pojedinaca i društvenih skupina kada je riječ o ovom pitanju, kao i tvrdnji da čovjek nije samo biološki određen već i socijalno, pravno, filozofski, kulturno i politički. Razumijem objašnjenja koja idu za tim da čovjeka kao ljudsku jedinku, ljudsko biće definiraju razvojem određenih funkcionalnih osobina, organa, organskih sustava, osobnosti ili čak svjesnosti, pa onda i s tim povezanim pravnim statusom. Međutim, ne mogu i ne želim sebi, pa onda niti bilo kome drugome, pripisati, odnosno dopustiti ulogu koja mi ne pripada – da odlučim u kojemu to trenutku ljudski plod postaje ljudsko biće sa svojim pravima i obavezama a što bi ga onda učinilo pravno zaštićenom osobom. Zato potpuno jasno i nedvosmisleno pristajem uz, konačno, ono što je i znanstveni stav velike većine biologa – život ljudske jedinke, ljudskog bića započinje začećem i zbog toga ne podržavam pravo na pobačaj kao ljudsko pravo.
Međutim, u tome se ne iscrpljuje jednostavno rješenje ovog pitanja. Briga za zdravlje, pa tako i za reproduktivno zdravlje svakog ljudskog bića, pravo na jednaki pristup svim zdravstvenim uslugama, pravodobna i potpuna informiranost, obrazovanje i svjesnost o našim postupanjima u području spolnosti kroz odgojno-obrazovni proces i cjeloživotno učenje, kao i mogućnost dostojanstvenog i potpunog rasta, razvoja i života svake naše građanke i svakog našeg građanina, i ostvarenje uspješnog osobnog i obiteljskog života, moraju biti cilj svake politički i ljudski odgovorne vlasti. Na kraju, prije same posljedice dolaze naši postupci. Ako smo dobro upoznati sa svim do čega može dovesti neodgovorno ponašanje, a uzimajući u obzir da postoje brojna rješenja i načini kako spriječiti neželjene posljedice, onda se prostor takvih ponašanja i njihovih opravdanja bitno suzuje.
A medicinska i zdravstvena izuzeća uvijek postoje i postojat će, i moraju, također, biti uzeta u obzir, kao i ona duboko ljudska podrška svakome tko se nađe u životnoj situaciji na koju sam svojom slobodnom voljom nije mogao utjecati. Dakle, prekida trudnoće će uvijek biti, bili mi „za“ ili „protiv“. Jer nisu svi prekidi trudnoće posljedica namjere da se ljudski život prekine u svom normalnom razvoju. Zato će, vjerojatno, i u zakonu biti uvijek ostavljena mogućnost da se pod određenim okolnostima, i zbog određenih razloga, dopusti prekid trudnoće.
Što mislite o ljudima koji na Trgu bana Jelačića mole za žensku čednost? (I u Dubrovniku su u dva navrata organizirane takve molitve). Podržavate li takav oblik aktivizma?
Navedeni događaj, kako ga Vi nazivate aktivizam, spada u sferu ljudskih prava i sloboda, vrjednota zaštićenih i zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, kao slobode mišljenja i govora (članak 38.) i slobode savjesti i vjeroispovijedi i slobodnog javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja (članak 40.). O tome, naravno, imam i osobno mišljenje, odnosno osobni stav kao vjernik, ali mislim da taj moj osobni stav u ovom pitanju nije bitan, jer u prvom planu moraju biti ustavna prava, odnosno ljudska prava i slobode. Međutim, ako doista želite znati moje preferencije, skloniji sam molitvi u skrovitosti, na što nas prema evanđeljima upućuje sam Isus Krist, kao i molitvi u zajednici koja nije izložena javnim pogledima i komentarima.
