Blagovanje hrane na Uskrs oduvijek je imalo poseban značaj za vjernike s obzirom na to da dolazi nakon četrdesetodnevnog korizmenog posta. Oskudni korizmeni jelovnik ustupa mjesto raskošnim obrocima uskrsne trpeze spremanim danima prije, a osobiti značaj unutar narodne tradicije i pučke pobožnosti ima uskrsni doručak na kojem se u krugu obitelji blaguje blagoslovljena hrana. Obred blagoslova jela odvija se u crkvi na Veliku subotu ili na sam Uskrs ujutro te je stari običaj i pučka tradicija hrvatskoga naroda unutar koje nalazimo i brojne lokalne i regionalne specifičnosti.
U Konavlima se u starijoj tradiciji obred blagoslova jela vršio na jutarnjoj misi na Uskrs jer je crkveno bogoslužje Velike subote također bilo ujutro. Premještanjem liturgije Velike subote u noćne sate uoči Uskrsa, premjestio se i obred blagoslova hrane te uz obred blagoslova vatre i vode, i s njima povezanim običajima, postao dio Uskrsnog bdjenja kojim započinje uskrsno vrijeme.
Jela za blagoslov žene su spremale na Veliki petak i češće na Veliku subotu, a riječ je u prvom redu o tipičnim uskršnjim jelima: ukrašenim jajima i kruhu. Jaje kao simbol obnove života postao je prepoznatljivi uskrsni simbol te su se za najvažniji katolički i pučki blagdan ukrašavala. U Konavlima, kao i na cijelom dubrovačkom području, jaja su se tradicionalno ukrašavala voskom, to jest jaja su se pengala. Pčelinji vosak bi se u zdjelici na malenom plamenu otopio i brzim i spretnim potezima nanosio na jaje glavičastom iglicom ubodenom u drvce od loze. Pengana jaja bojala su se u broću ili u lučini, čime se postizala njihova prelijepa tamnocrvena boja, dok je na mjestima gdje je bio vosak ostajala prirodna boja jajeta.
Uz jaja kojih se stavilo onoliko koliko je članova famije i jedno za popa, i on bi iz svakog zavežnja uzo po jedno jaje za pjevače i ministrante, obavezno jelo blagoslova bio je obredni kruh. U starijoj tradiciji, dok su u kućama bila otvorena ognjišta, pekla se pogača od tijesta sličnog za kruh, ali uz dodatak nekoliko jaja i šećera, a s pojavom krušnih peći i peći na drva s pećnicama pekao se slatki kruh pinca ili pinica, specifičnog tvrdog i žutog tijesta koji se dugo pripremao. Pripremi obrednog kruha za blagoslov pridavala se posebna pažnja te je bilo obavezno na tijesto prije pečenja učiniti križ. Uz ova dva glavna jela na blagoslov se nosila i sol koja je simbol mudrosti i štitila je od propadanja te škatula šibica ili sumporina, kao simbol vatre i svjetla, a kojima se palila svijeća za uskrsnim objedom. U starijoj tradiciji umjesto šibica se nosio komadić drva koji je služio istoj svrsi, stvarnoj i simboličnoj. Uz navedene osnovne namirnice uskrsnog blagoslova, ponegdje se nosio i komadić sira, glavica luka, sjeme koje se planiralo sijati tu godinu, sliku nekog svog u svijetu ili bolesnog u famiji, a redovno su se nosila i jajašca dudovog svilca na krpici.
Blagoslovom hrane, osim što se obilježavao kraj korizmenog posta, izražavala se zahvalnost na dobrima i prizivalo se blagostanje. Sam obred blagoslova bio je svečani čin na kraju euharistije kad bi vjernici svoje blagoslove otkrili i poredali niza crkvu: Okrenuli bi škabele uzduž crkve, na njih se stavjao blagoslov u bijelom kanavcu. Ukrašenim košicima u kojima se nosio blagoslov prekriven ubručićkom ili vezeninom prethodilo je nošenje blagoslova u zavežnju od utijanog bijelog kanavca. Svećenik bi pažljivo, s osobitim blagoslovom blagoslovio jela, a žene bi blagoslov uredno posložile i spremile za uskrsni doručak.
Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje se na Uskrs blagovalo u krugu obitelji, a samom blagovanju prethodila je molitva i blagoslov krštenom vodom. Svi su ukućani blagovali blagoslovljenu hranu kojoj se pridavala posebna čudotvorna moć jednako kao i svim njenim ostacima: sva čejad bi šela i jela, to se čuvalo da ne bi jedna mrvica od pince đe pala nego na trpezu, pa na kanavac, pa zapalit na špaheru. Uz mrvice obrednog kruha obavezno su se spaljivale i ljuske od blagoslovljenih jaja. Uskrsni doručak zasigurno je jedan od posebnijih trenutaka pučke tradicije u kojem važnost hrane i jela, njihova priprema, blagoslov i blagovanje podržava tradiciju Uskrsa kao simboličkog početka i obnove života.
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
