Nezavisni vijećnik Maro Kristić je svojim priopćenjem pokrenuo pitanje o sve većem broju radnika iz trećih zemalja, pročitajte ga u nastavku:
U Dubrovniku boravi preko 8000 radnika iz trećih zemalja, od čega ih je više od 4000 iz egzotičnih zemalja. Je li moguće da ne vodimo računa tko i odakle dolazi, kako žive, kako utječu na našu sadašnjost i budućnost?
Došlo je krajnje vrijeme da se krenemo ozbiljno baviti temom koja je iznimno važna za Grad. Demografski izazovi i uvoz radnika spadaju među najvažnija pitanja na nacionalnoj razini, ali na poseban način ova tema postaje presudna za naš grad zbog njegove povijesti i izazova koja imamo u sadašnjosti, ali i posljedica koje će sigurno imati na našu budućnost.
Naš Grad je oduvijek bio otvoren prema svima. To je neizostavan dio našeg identiteta i tradicije koje moramo čuvati mi i baštiniti naša djeca. Istovremeno, dužni smo glasno otvoriti ovu temu i pristupiti joj ozbiljno, stručno i sustavno, što danas nitko u našoj zemlji ne radi. Dubrovnik će kao i u mnogo drugih stvari u ovome morati biti prvi.
Sve smo stariji i sve nas je manje što je dovelo do nedostatka radnika. Privatni, a polako i javni sektor reagiraju i snalaze se kako znaju i umiju. Realno, uskoro će čistaći ulica, vozači kamiona i autobusa, većina radnika u građevini i turizmu i brojni drugi uslužni djelatnici koje svakodnevno srećemo biti stranci. Na žalost radnicima iz okruženja, a koji su u prošlosti postepeno postajali naši sugrađani više nismo zanimljivi i ti su bazeni prazni te smo pred novim izazovom. Događa se da bez ikakvog plana, strategije, kontrole prema dostupnim podacima preko 8000 mahom niže kvalificiranih ljudi iz trećih zemalja kroz godinu žive i rade u Dubrovniku, od čega ih je preko 4000 iz egzotičnih zemalja, i taj trend raste. Odakle su došli? Zašto baš iz tih zemalja? Što znamo o njima i njihovoj kulturi? Kako i gdje žive dok su ovdje? Kako im je u Dubrovniku? Brinemo li se o njima i planiramo li njihovo obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, društveni život? Što sve ovo znači za sigurnost naših sugrađana? Toliko pitanja o kojima ne mislimo, a radi se o preko 15% stanovništva našeg grada.
Ne želim ovog puta potencirati pitanje o tome tko je kriv zbog toga što nam mladi odlaze i što postajemo nacija koja stari. Svi mi koji djelujemo u političkom prostoru, a prvenstveno oni koji se predstavljaju kao vlast, snose najveću odgovornost za to što svojim djelovanjem nisu uspjeli osigurati temelje za zdravo poduzetničko okruženje u kojem će ljudi moći pristojno živjeti od svog rada, a umjesto da se među narodom širi optimizam i vjera da vrijedi ostati i boriti se, sve je više onih koji suočeni s pljačkom i korupcijom na svakom koraku napuštaju Hrvatsku držeći u ruci kartu u jednom smjeru.
Moja namjera je za početak potaknuti raspravu o tome kako demografska slika Dubrovnika izgleda danas, kako će izgledati u bliskoj budućnosti, tko će ga naseljavati, što radimo kako bismo uopće zadržali svoje ljude, svoj identitet i elemente kulture i suvereniteta po kojima smo prepoznatljivi stoljećima te na koji način ćemo se sustavno baviti ljudima koji su značajna činjenica u našem gradu?
Ova pitanja su važnija od bilo kojeg pitanja o kojem se svakodnevno nadmudrujemo u lokalnom političkom prostoru.
Ponavljam, u Dubrovniku tijekom godine boravi i radi preko 4000 radnika iz egzotičnih zemalja, dakle zemalja koje nisu zemlje našeg okruženja, niti su to državljani zemalja koje su članice EU. Dio naše zajednice postaju ljudi potpuno drugačijih navika, kulture, vjerskih opredjeljenja, a baš nitko se sustavno ne bavi niti njihovom regrutacijom niti onim što je još važnije, integracijom u naše društvo.
Htjeli mi to priznati ili ne suočavamo se s ogromnim izazovom demografske, sociološke i sigurnosne prirode, kojeg ne doživljavamo dovoljno ozbiljno. Takvo ponašanje će dugoročno imati katastrofalne posljedice po Hrvatsku, no uvjeren sam kako mi u Dubrovniku to još uvijek možemo i moramo staviti pod kontrolu. Dužni smo pronaći način kako da istovremeno ostanemo svoji i uključivi kakvi smo oduvijek bili. Dubrovnik ima dovoljno materijalnih i intelektualnih resursa kojima se možemo suprotstaviti ovom izazovu. Samo mudra i promišljena politika, pažljivo biranje prioriteta i zajedništvo javnog i privatnog sektora te znanstvene zajednice mogu odgovoriti na ovako velike i složene izazove. Iako sam spreman, ne mislim da je dobro da ja kao pojedinac okupljam ljude koji bi trebali dati odgovor na ova pitanja. Očekujem od gradske uprave i nadam se da će oni pokazati odgovornost i volju i pokrenuti aktivnosti, otvoriti ozbiljnu i produktivnu raspravu i na koncu donijeti i provoditi odgovornu politiku o ovom iznimno važnom pitanju.
Gradski vijećnik
Maro Kristić
foto:ilustracija
