Jasmin Deraković, profesor u vijećničkoj klupi: Nije pametno štedjeti na temeljima da bi kupili bolji kauč

Gimnazijski profesor kemije i biologije, Jasmin Deraković novo je lice u Gradskoj vijećnici kamo je dospio s liste DDS-a Pera Vićana. Rođen je 1984. godine u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju, studirao je i diplomirao na splitskom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, smjer biologija i kemija te stekao zvanje profesor biologije i kemije – magistar edukacije biologije i kemije. Prvi posao je bio nastavnik biologije, kemije i prirode u O.Š. Petar Hektorović u Starom Gradu na Hvaru, nakon čega se vraća u Dubrovnik gdje radi u Medicinskoj školi i Gimnaziji Dubrovnik. Radio je s učenicima na brojnim europskim projektima. Tečno govori engleski i njemački jezik, a služi se i – kineskim.

Ruku na srce, poštovani prof. Deraković, vaš politički angažman kroz DDS je mnoge iznenadio, a vaši učenici su komentirali – “najbolji ikad”. Pa krenimo od toga… zašto ste se odlučili angažirati na ovakav način u društvu i zbog čega?

Jako mi je teško izdvojiti specifični razlog jer razloga je mnogo. Želim sudjelovati u formiranju budućnosti svoga Grada, sugrađana i budućih generacija. Odlučio sam se uključiti u politiku jer želim, mogu i znam pomoći.

-Kako Vam je, kao prosvjetnom djelatniku izgledala prva sjednica Gradskog vijeća… je li vas u ijednom trenutku podsjetila na neke situacije kao da ste u razredu, a vijećnici kao učenici?

Sjednica je prošla očekivano, a najbitnije da je GV konstituirano i da može početi s radom. Jedina sličnost je činjenica da ne smijemo izgubiti fokus te trebamo poticati suradnju i timski rad radi općeg napretka društva.

– Je li Vam išta znači što ste izabrani za potpredsjednika Gradskog vijeća i kako uopće zamišljate svoj budući rad kroz to važno tijelo?

Mislim da je velika odgovornost i čast biti gradski vijećnik i obnašati poziciju dopredsjednika GV. Činit ću sve da opravdam pruženo povjerenje. Sve što radim u životu dajem sve od sebe i tako će biti i u radu GV. Dodatnu sigurnost i potporu dobivam od izuzetno kvalitetnog tima ljudi iz raznih područja djelovanja. Sličnosti nas spajaju, a različitosti obogaćuju. U ovom sazivu Gradskog vijeća neke stvari se mijenjaju i iskreno se nadam da će zaživjeti konsenzus i prihvaćanje prijedloga koji su dobri za Grad, bez obzira s koje strane dolazili.

– I, to bi bilo sve o politici… vratimo se onome – najbolji ikad. Kako Vas je put odveo u te divne, prosvjetne vode, u rad s učenicima? Jeste uvijek htjeli biti nastavnik ili je to bio splet nekih okolnosti?

Obično od prosvjetnih djelatnika čujete kako su oduvijek znali da će to biti put kojim će krenuti, ali u mom slučaju, iskreno govoreći, to baš i nije bio slučaj. Ja sam studirao biologiju i kemiju zbog ljubavi prema prirodi i prirodnim znanostima, a interes prema edukaciji sam postepeno razvijao, prvenstveno zbog par profesora metodike koji su u meni pobudili zanimanje. Prvi posao u prosvjeti je bio u osnovnoj školi na Hvaru, gdje sam u isto vrijeme radio kao botaničar na projektu Divlje cvijeće Europe i ljubav se rodila.

– Vaš je pristup djeci, kako čujem, dosta ležeran, ali ih dosta naučite, što je zapravo izuzetno bitno….takav pristup djeci poluči zasigurno bolji učinak… ali, je li se takav pristup može naučiti ili je profesor jednostavno “takav”.

Ja sam po prirodi dosta opuštena i vesela osoba. Ako djeca dolaze na nastavu pod stresom i u grču to nije dobro. Mislim da je izuzetno važno da se akteri nastavnog procesa osjećaju ugodno jer su učenici kreativniji i produktivniji. Najbitnije od svega je upoznati učenika s pravima i obvezama, kriterijima i postaviti jasne granice koje ni sami ne smijete prelaziti. Profesori bi se trebali odmaknuti od frontalnog načina rada gdje je profesor centralna figura i preuzeti ulogu moderatora koji nastavni proces usmjerava ka zaključivanju i povezivanju.

– Predavate kemiju i biologiju, koliko je to djeci zanimljivo i jesu li djeca u gimnaziji zainteresiranija za učenje od učenika u drugim školama, kakvo je vaše mišljenje o tome?

Mislim da je svaka tema zanimljiva onoliko koliko je predavač napravi zanimljivom. Tu pomaže, kao što ste već rekli, karakter, ali i priprema za svaki sat i svaki razred posebno. Predavao sam kemiju i biokemiju i u našoj Medicinskoj školi i nisam primijetio bitne razlike između učenika.

– Često se čuju kritike na račun mladih, ne volim generalizirati i ne pristajem na takve ocjene, što Vi, kao čovjek u svakodnevnom doticaju s tim mladim generacijama mislite da ih najviše tišti, ali i kako im možemo pomoći da svoje frustracije, nerijetko depresije i brojna pitanja, što uspješnije riješe i postanu zdravi mladi ljudi?

Mladi su dio društva i na njih se reflektiraju sva događanja. Mladi ljudi s kojima se ja susrećem su veoma osjetljiva skupina obzirom na razvojno razdoblje, a zadnje razdoblje pandemije posebno ih je pogodilo obzirom na niz ograničenja koja smo imali a koja su izravno utjecala na njihov socijalni razvoj. Da bi se razvili u zdrave i funkcionalne osobe treba im omogućiti i zdrav život, osim obveznih aktivnosti kakva je škola treba im osigurati i druge sadržaje od sportskih aktivnosti, zabave i rada u različitim udrugama koje se bave mladima i preko kojih mogu participirati u  društvenom životu zajednice u kojoj žive.

– Tišti li Vas ikad odnos društva prema prosvjeti, nastavnicima, učiteljima, profesorima, koliko poštovanja dobijaju u zajednici ili to ipak sve ovisi o pojedincu?

Više me tišti odnos društva prema obrazovanju općenito nego prema prosvjetarima. Ključno je da naše društvo prihvati  činjenicu da je obrazovanje temelj našeg društva i da nije pametno štediti na temeljima za kuću da bi kupili ljepši kauč. Što se poštovanja zajednice tiče, moji bivši i sadašnji učenici često pređu ulicu da pozdrave i pitaju kako sam i to je više nego dovoljno.