Copernicus služba za klimatske promjene Europske unije objavljuje svoje godišnje nalaze koji pokazuju da je 2021. globalno bila među sedam najtoplijih godina od početka mjerenja. Europa je doživjela ljeto ekstrema s toplinskim valovima na Mediteranu i poplavama u srednjoj Europi. U međuvremenu, globalne koncentracije ugljičnog dioksida i – vrlo značajno – metana, nastavile su rasti.
Danas Copernicus služba za klimatske promjene (C3S), koju provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) u ime Europske komisije uz financiranje Europske unije, objavljuje nove podatke koji pokazuju da je posljednjih sedam godina uvjerljivo bilo sedam najtoplijih godina od početka mjerenja. Unutar ovih sedam godina, 2021. spada među hladnije godine, uz 2015. i 2018. U međuvremenu, Europa je doživjela svoje najtoplije ljeto dosad, iako blizu prethodnih najtoplijih ljeta 2010. i 2018. U suradnji sa Copernicus službom za nadzor atmosfere (CAMS), C3S također izvještava da preliminarna satelitska mjerenja potvrđuju da su koncentracije stakleničkih plinova nastavile rasti tijekom 2021., s razinama ugljičnog dioksida (CO2) koje su dosegle godišnji globalni prosječni rekord u stupcu od približno 414 ppm, a razine metana (CH4) godišnji rekord od približno 1876 ppb. Emisije ugljika iz šumskih požara u cijelom svijetu iznosile su ukupno 1850 megatona, posebno potaknute požarima u Sibiru. To je bilo nešto više nego prošle godine (1750 megatona emisija ugljika), iako se trend od 2003. smanjuje.
Globalna površinska temperatura zraka
- Globalno, 2021. je bila peta najtoplija zabilježena godina, ali tek neznatno toplija od 2015. i 2018.
- Godina je bila 0.3°C iznad referentnog razdoblja 1991.-2020., 1.1-1.2°C iznad predindustrijske razine 1850.-1900.
- Posljednjih sedam godina bilo je uvjerljivo sedam najtoplijih godina od početka mjerenja
Gledajući globalni prosjek, u prvih pet mjeseci u godini bilo je relativno niskih temperatura u odnosu na nedavne vrlo tople godine. Međutim, od lipnja do listopada su mjesečne temperature gotovo stalno bile među 4. najtoplije zabilježene u svijetu. Temperature u posljednjih 30 godina (1991.-2020.) su blizu 0.9°C iznad predindustrijske razine. U usporedbi sa zadnjim 30-godišnjim razdobljem, regije s najviše iznadprosječnih temperatura uključuju pojas koji se proteže od zapadne obale SAD-a i Kanade do sjeveroistočne Kanade i Grenlanda, kao i velike dijelove središnje i Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Najviše ispodprosječnih temperature zabilježeno je u zapadnom i najistočnijem dijelu Sibira, Aljasci, iznad središnjeg i istočnog Pacifika – paralelno s uvjetima La Niñe na početku i na kraju godine – kao i u većem dijelu Australije i dijelovima Antarktika.
Godišnji prosjeci globalne temperature zraka na visini od dva metra procijenjene promjene od predindustrijskog razdoblja (lijeva os) i u odnosu na 1991.-2020. (desna os) prema različitim skupovima podataka: crvene trake: ERA5 (ECMWF Copernicus služba za klimatske promjene, C3S); točke: GISTEMPv4 (NASA); HadCRUT5 (Met Office Hadley Centre); NOAAGlobalTempv5 (NOAA), JRA-55 (JMA); i Berkeley Earth. Zasluge: Copernicus služba za klimatske promjene/ECMWF
Europske površinske temperature zraka:
- Tijekom cijele godine, Europa je bila samo 0.1°C iznad prosjeka 1991.-2020., što je izvan deset najtoplijih godina
- Svih deset najtoplijih godina za Europu dogodilo se od 2000., a sedam najtoplijih godina bilo je od 2014. do 2020.
U Europi su posljednji mjeseci zime i cijelo proljeće općenito bili blizu ili ispod prosjeka 1991.-2020. Hladna faza u travnju, nakon relativno toplog ožujka, uzrokovala je kasni mraz u zapadnim dijelovima kontinenta. S druge strane, europsko ljeto 2021. godine bilo je najtoplije zabilježeno, blizu prethodnih najtoplijih ljeta 2010. i 2018. godine. Lipanj i srpanj su oba bili drugi najtopliji među svojim mjesecima, dok je kolovoz sveukupno bio blizu prosjeka, ali je doživio veliki razdor između iznadprosječnih temperatura na jugu i ispodprosječnih temperatura na sjeveru.
Europski ljetni ekstremni događaji
Anomalije oborina, relativne vlažnosti površinskog zraka, volumetrijskog udjela vlage u gornjih 7 cm tla i temperature zraka na površini za srpanj 2021. u odnosu na srpanjske prosjeke za razdoblje 1991.-2020. Tamnije sivo sjenčanje označava gdje se vlažnost tla ne vidi zbog ledenog pokrivača ili klimatski niskih oborina. Izvor podataka: ERA5 Zasluge: Copernicus služba za nadzor atmosfere/ECMWF. Iz hidrološkog biltena iz srpnja 2021.
Tijekom ljeta 2021. godine u Europi je bilo nekoliko ekstremnih događaja sa znatnim posljedicama. U srpnju su u zapadnom dijelu središnje Europe u regiji s tlom blizu zasićenja padale vrlo obilne oborine, što je dovelo do teških poplava u nekoliko zemalja, od kojih su najteže bile pogođene Njemačka, Belgija, Luksemburg i Nizozemska. Sredozemna regija doživjela je toplinski val tijekom srpnja i dijela kolovoza, a visoke temperature posebno su pogodile Grčku, Španjolsku i Italiju. Europski rekord visoke temperature oboren je na Siciliji, gdje je zabilježeno 48.8°C, 0.8°C iznad prethodnog, iako Sicilijanski rekord tek treba službeno potvrditi Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Vrući i suhi uvjeti prethodili su intenzivnim i dugotrajnim šumskim požarima, osobito u istočnom i srednjem Sredozemlju, a Turska je bila jedna od najteže pogođenih zemalja, uz Grčku, Italiju, Španjolsku, Portugal, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Alžir i Tunis.
Sjeverna Amerika
CAMS Optička analiza dubine aerosola organske tvari u rujnu 2021. za Sjevernu Ameriku. Zasluge: Copernicus služba za nadzor atmosfere/ECMWF
Tijekom 2021. godine nekoliko regija u Sjevernoj Americi doživjelo je velike temperaturne anomalije. U sjeveroistočnoj Kanadi prosječne mjesečne temperature bile su neobično tople i na početku godine i u jesen. Izniman toplinski val dogodio se u lipnju na zapadu Sjeverne Amerike, s rekordima maksimalne temperature oborenima za nekoliko Celzijevih stupnjeva, što je rezultiralo najtoplijim zabilježenim lipnjem u povijesti na kontinentu. Vrući i suhi uvjeti u regiji pogoršali su niz ekstremnih šumskih požara tijekom srpnja i kolovoza. Najteže su pogođena područja bila nekoliko kanadskih provincija i država na zapadnoj obali SAD-a, iako sve regije nisu bile jednako pogođene. Drugi najveći požar zabilježen u povijesti Kalifornije, takozvani „Dixie Fire“, ne samo da je izazvao ogromna razaranja, već je rezultirao i značajnim smanjenjem kvalitete zraka za tisuće ljudi zbog zagađenja. Kvaliteta zraka smanjila se na cijelom kontinentu, jer su se čestice i druge pirogene onečišćujuće tvari iz požara prenosile na istok. Sve u svemu, u Sjevernoj Americi došlo je do najveće emisija ugljika – 83 megatona, te drugih pirogenih emisija izazvanih šumskim požarima tijekom bilo kojeg ljeta u CAMS-ovoj povijesti bilježenja podataka od 2003. godine.
Koncentracije CO2 i CH4 nastavljaju rasti u 2021.
Mjesečne globalne koncentracije CO2 iz satelita (gornji prikaz) i izvedene srednje godišnje stope rasta (donji prikaz) za 2003.–2021. Vrh: Navedene numeričke vrijednosti upisane crvenom bojom označavaju godišnje prosječne vrijednosti XCO2. Dolje: srednje godišnje stope rasta XCO2 izvedene iz podataka prikazanih na gornjem prikazu. Navedene numeričke vrijednosti odgovaraju stopi rasta u ppm/god., a u zagradama prikazuju i procjenu stupnja nesigurnosti. Izvor podataka: konsolidirani zapisi C3S/Obs4MIPs (v4.3) (2003. – sredina 2020.) i CAMS preliminarni podaci u približno stvarnom vremenu (sredina 2020. – 2021.). Zasluge: Sveučilište u Bremenu za Copernicus službu za klimatske promjene i Copernicus služba za nadzor atmosfere/ECMWF
Preliminarna analiza satelitskih podataka pokazuje da se trend stalnog porasta koncentracija ugljičnog dioksida nastavio 2021. godine što je dovelo do godišnjeg globalnog prosječnog rekorda u stupcu (XCO2) od približno 414.3 ppm. Mjesec s najvećom koncentracijom bio je travanj 2021., kada je globalna mjesečna srednja vrijednost XCO2 dosegla 416.1 ppm. Procijenjena globalna srednja stopa rasta XCO2 za 2021. iznosila je 2.4 ± 0.4 ppm/god. To je slično stopi rasta u 2020., koja je iznosila 2.2 ± 0.3 ppm/god. Također je blizu prosječne stope rasta od približno 2.4 ppm/godišnje zabilježene od 2010., ali ispod visokih stopa rasta od 3.0 ppm/god. u 2015. i 2.9 ppm/god. 2016., povezanih s jakim klimatskim događajem El Niño.
Mjesečne globalne koncentracije CH4 iz satelita (gornji prikaz) i izvedene srednje godišnje stope rasta (donji prikaz) za 2003.–2021. Vrh: Navedene numeričke vrijednosti upisane crvenom bojom označavaju godišnje prosječne vrijednosti XCH4 u rasponu zemljopisnih širina 60oS – 60oN. Dolje: srednje godišnje stope rasta XCH4 izvedene iz podataka prikazanih na gornjem prikazu. Navedene numeričke vrijednosti odgovaraju stopi rasta u ppm/god., a u zagradama prikazuju i procjenu stupnja nesigurnosti. Izvor podataka: konsolidirani zapisi C3S/Obs4MIPs (v4.3) (2003. – sredina 2020.) i CAMS preliminarni podaci u približno stvarnom vremenu (sredina 2020. – 2021.). Zasluge: Sveučilište u Bremenu za Copernicus službu za klimatske promjene i SRON Nizozemski institut za istraživanje svemira u Leidenu za Copernicus službu za nadzor atmosfere/ECMWF.
Preliminarna analiza satelitskih podataka nadalje pokazuje da su koncentracije metana u atmosferi također nastavile rasti u 2021., dosegnuvši tako neviđeni globalni prosječni maksimum stupca (XCH4) od približno 1876 ppb. Procijenjena godišnja srednja stopa rasta XCH4 za 2021. bila je 16.3 ± 3.3 ppb/god. To je nešto više od stope rasta u 2020., koja je iznosila 14.6 ± 3.1 ppb/god. Obje ove stope su vrlo visoke u usporedbi sa stopama satelitskih podataka u prethodna dva desetljeća. Međutim, trenutno nije potpuno razumljivo zašto je to tako. Identifikacija podrijetla povećanja je izazovna jer metan ima mnogo izvora, s nekim antropogenim (npr. eksploatacija naftnih i plinskih polja), ali i nekim prirodnim ili poluprirodnim (npr. močvare).
Mauro Facchini, voditelj Promatranja Zemlje u Glavnoj upravi za obrambenu industriju i svemir Europske komisije, komentira: “Opredjeljenje Europe da odgovori na Pariški sporazum može se postići samo učinkovitom analizom klimatskih informacija. Copernicus služba za klimatske promjene pruža bitan globalni resurs kroz operativne, visokokvalitetne informacije o stanju naše klime što je ključno za politike ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe. Analiza 2021. godine, koja pokazuje da su globalno najtoplije godine zabilježene u posljednjih sedam godina, podsjetnik je na kontinuirani porast globalnih temperatura i hitnu potrebu za djelovanjem.”
Carlo Buontempo, direktor Copernicus službe za klimatske promjene, dodaje: “2021. je bila još jedna godina ekstrema s najtoplijim ljetom u Europi, s toplinskim valovima na Mediteranu, a da ne spominjemo neviđeno visoke temperature u Sjevernoj Americi. Posljednjih sedam godina bio je sedam najtoplijih zabilježenih godina. Ovi ekstremni događaji oštar su podsjetnik na potrebu hitnog djelovanja i rada na smanjenju neto emisija ugljika.”
Vincent-Henri Peuch, direktor Copernicus službe za nadzor atmosfere, zaključuje: “Koncentracije ugljičnog dioksida i metana nastavljaju rasti iz godine u godinu i bez znakova usporavanja. Ovi staklenički plinovi glavni su pokretači klimatskih promjena. To je razlog zašto će nova usluga temeljena na promatranju koju vodi CAMS za podršku praćenja i verifikacije procjena antropogenih emisija CO2 i CH4 biti ključni alat za procjenu učinkovitosti mjera za smanjenje emisija. Samo uz odlučne napore potkrijepljene opservacijskim dokazima možemo napraviti stvarnu razliku u našoj borbi protiv klimatske katastrofe.”
C3S će sveobuhvatno pregledati različite klimatske događaje 2021. godine u Europi u svom godišnjem Europskom stanju klime, koji će biti objavljen u travnju 2022.
