U javnosti je nedavno iznimno pozitivno odjeknula vijest kako su Grad Dubrovnik i Društvo arhitekata Dubrovnik sklopili jednogodišnji Sporazum o suradnji na izradi prostorih planova. Sukladno odredbama Sporazuma DAD je osnovao radnu skupinu s ciljem analize i izrade mišljenja o izmjenama i dopunama planskih dokumenata, a za voditelje radne skupine imenovani su Božo Benić i Romano Duić. Bio je to povod za razgovor s dvojicom arhitekata koji su sa svojim kolegama, a na poziv gradonačelnika Frankovića, preuzeli odgovornost i teret “zaokreta u tretmanu prostornih resursa grada”. Dočekali smo i to da struka i politika konačno sjednu za isti stol i pokušaju dogovoriti čvrsti okvir koji bi trebao olakšati posao i projektantima i gradskim službama, ali i investitorima koji bi točno znali što mogu, odnosno što ne mogu ni očekivati niti dobiti.
Prema našim saznanjima nedavno potpisivanje sporazuma između Grada Dubrovnika, tj. gradonačelnika Frankovića i DAD-a o suradnji na izradi prostorno-planske dokumentacije prvi je takav primjer u Hrvatskoj. Kakav je odjek toga čina u vašim stručnim krugovima?
Božo Benić: Potpisivanje ovakvog oblika sporazuma uistinu je presedan, budući da predstavnici strukovnih udruga arhitekata po prvi put ravnopravno sjede za istim stolom s predstavnicima vlasti i gradske uprave, aktivno sudjelujući u vrlo složenom procesu čiji je cilj unaprjeđenje urbanističkog razvoja i poboljšanje kvalitete života u gradu i okolici. Prema mojim saznanjima i razgovorima kakve redovito imam s predsjednicima i članovima drugih lokalnih udruženja arhitekata, nikada ranije nigdje nije bio uspostavljen ovakav oblik suradnje u kojemu bi udruga arhitekata jedinici lokalne samouprave i gradonačelniku osobno pružala savjetodavne usluge i davala stručna mišljenja ne samo u pitanjima koja se tiču izmjena i dopuna prostorno-planskih dokumenata, već općenito na sveukupno stanje u prostoru. Stoga me ne iznenađuje što je vijest itekako pozitivno odjeknula u našim stručnim krugovima, čak i na nacionalnom nivou. Kolegice i kolege neprestano zovu, traže da s njima podijelimo svoja iskustva, te im pomognemo da slične inicijative implementiraju i u svoje sredine. Međutim, nije sve baš tako jednostavno kako na prvu može izgledati. Vjerujem da je ovaj oblik suradnje ipak posljedica višegodišnjeg predanog rada i kreiranja klime međusobnog povjerenja i uvažavanja, a čemu su u najvećoj mjeri doprinijeli pojedinci koji su bili spremni preuzeti odgovornost.
Iščitavanje GUP-a i prostornih planova sve je izuzev jednostavnog, pa čak i jednoznačnog tumačenja odredbi koje ga sačinjavaju. Pitanje koje se logično nameće je – koliko ste iskusni u tome i računate li na pomoć i suradnju s urbanistima i djelatnicima nadležnih upravnih odjela?
Romano Duić: Današnji GUP rezultat je cijelog niza izmjena i dopuna, što ga ponekad čini teško čitljivim. Pojedine odredbe nisu sasvim usklađene, pa se događa da se određene situacije ili pojmovi u različitim kontekstima ne mogu tumačiti jednoznačno. To je u provedbi izrazito otežavajuća okolnost, kako za projektante, tako i za upravu. Društvo arhitekata je najšira, vrlo inkluzivna strukovna udruga, koja okuplja sve zainteresirane za prostorni boljitak i afirmaciju arhitektonskog i urbanističkog stvaralaštva u gradu i županiji. Ukupno, iskustva među našim članovima ne nedostaje, a Društvo je unutar sebe uvijek otvoreno za sve konstruktivne sugestije, primjedbe i komentare kolega. Naravno da je u predstojećim aktivnostima od iznimne važnosti suradnja s gradskim upravnim odjelima koji se bave prostorom – Upravnim odjelom za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, te Upravnim odjelom za izdavanje i provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje. Posebno su dragocjena iskustva djelatnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje, jer oni, uz projektante, najlakše i najprije detektiraju anomalije plana u provedbi. Suradnja je već ostvarena i to na vrlo kvalitetan i konstruktivan način. Sinergijsko djelovanje preduvjet je za daljnji napredak.
Kako je uopće došlo do suradnje Grada i DAD-a? Jeste li u ijednom trenutku dvojili s obzirom na ogromnu odgovornost koja vam je stavljena „na leđa“, što se tiče vaše i profesionalne i građanske svijesti?
Božo Benić: Znam da je mnoge ovakav oblik suradnje iznenadio, ali po mom mišljenju riječ je o sasvim očekivanom slijedu događaja. Grad je u Društvu prepoznao konstruktivnog partnera koji posljednjih godina nizom svojih stručnih, edukativnih, pa i popularnih projekata, aktivnosti i medijskih istupa, nastoji kontinuirano doprinositi razvijanju i afirmiranju arhitekture, urbanizma i kulture prostora, neprestano se zalažući za raznolik i kontinuiran razvoj dubrovačke arhitekture, te brinući za očuvanje i unaprjeđenje prirodne i graditeljske baštine. Nikada nismo bježali od preuzimanja odgovornosti. Štoviše, kada smo prije nekoliko mjeseci zaprimili gradonačelnikov poziv i molbu da se aktivno uključimo u predstojeće procese, naša izvršna tijela u Društvu arhitekata Dubrovnik i Područnom odboru Hrvatske komore arhitekata jednoglasno su usvojila odluke kojima se stavljamo na raspolaganje gradonačelniku i gradskoj upravi. Unatoč tome što smo od početka svjesni odgovornosti koja je pred nama, za nas nikada nije postojala druga opcija. Osim toga, ovu suradnju promatramo ne samo kao svoju strukovnu i građansku dužnost i obvezu, već i kao veliki profesionalni izazov u kojemu ćemo svi mi dati svoj maksimum.
S obzirom na postojeću prostorno-plansku dokumentaciju te brojne zahtjeve za izdavanjem građevinskih dozvola u užem i širem području Grada, mnogi će reći da je (pre)kasno za intervencije. Što vi na to kažete?
Romano Duić: Ni Društvo, ni Komora nemaju uvid u procese izdavanja građevinskih dozvola. Ne znamo točno što je sve izdano, što je u tekućim postupcima i za što su sve podneseni zahtjevi. Međutim, ta saznanja nisu od presudne važnosti za suradnju koja je pred nama. U ovom trenutku gradonačelnik je podvukao crtu i želi zaokret u tretmanu i iskorištavanju prostornih resursa grada. Mi ga apsolutno podržavamo jer smatramo da nakon dugo vremena u lokalnoj politici egzistira vrlo osviješteni stav o prostoru. Spremni smo pružiti svaku pomoć u okviru svojih mogućnosti. Mislim da za zaokrete u boljim smjerovima nikad nije kasno.
Koji su, konkretno, radni zadaci pred vama?
Božo Benić: U sporazumu koji smo potpisali usuglasili smo kako će DAD Gradu na njegov zahtjev i samoinicijativno pružati savjetodavne usluge i davati stručna mišljenja prilikom izrade izmjena i dopuna prostorno-planske dokumentacije, a sve u skladu sa smjernicama vladina dokumenta „Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013. – 2020. / ApolitikA / Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja“. To konkretno podrazumijeva analizu postojeće prostorno-planske dokumentacije, detektiranje planskih anomalija, izradu prijedloga za unaprjeđenje, te mišljenje na konačan dokument. Sve to znači neprestanu i vrlo usku suradnju i komunikaciju kako s gradonačelnikom osobno, tako i s nadležnim upravnim odjelima i to po svim pitanjima koja su predmetom planskih postavki i usmjerenja.
Možete li odgovoriti na pitanje postoji li mogućnost da se poneke građevinske parcele ponovno prenamjene u zelene ili negrađevinske, bez velike materijalne štete koja bi, zbog potencijalnih tužbi, mogla nastati za Grad?
Romano Duić: Tu se ulazi u vrlo osjetljivo pitanje već ostvarenih prava i odgovorit ću vrlo uopćeno. Investiranjem u zemljišta i nekretnine općenito, ljudi se bave da bi zaradili. Lukrativni princip je posve legitiman, ali ga treba staviti u čvrst i konzistentan okvir. Nasuprot tome, svaka nedosljednost, nesustavno i stihijsko planiranje i tzv. točkaste intervencije s natruhama pogodovanja, često za lokalnu zajednicu znaju biti vrlo skupi.
Postoji li među dubrovačkim arhitektima, u Komori i svim vašim stručnim tijelima, konsenzus po pitanju zaštite prostora od preizgrađenosti i megalomanije? Ili su arhitekti podijeljeni po tom pitanju, tim više što sve ove vizualno neprimjerene strukture koje se grade također potpisuju vaši kolege?
Božo Benić: Kako sam ranije već istaknuo, unutar Društva arhitekata, kao i unutar Vijeća Područnog odbora Hrvatske komore arhitekata postoji potpuni konsenzus oko ovih pitanja. S druge strane, itekako smo svjesni da se arhitektonska struka ne može amnestirati od krivnje za trenutno stanje u prostoru. Tim više nam je jasno koliko je potrebno kreirati takav prostorno-planski dokument koji će postaviti vrlo jasne okvire, te pritom i nama arhitektima olakšati svakodnevnu komunikaciju s investitorima koji su gotovo pa u pravilu zainteresirani za realizaciju planskog maksimuma.
Romano Duić: Arhitekti su po svojoj osnovnoj vokaciji potrošači prostora. Naravno da bi odnos prema prostoru trebao biti s poštovanjem i uz uvažavanje kompleksnog konteksta koji svaka lokacija nosi. Međutim, svi mi radimo na tržištu, ponekad u vrlo surovim tržišnim uvjetima. Ako još malo radikaliziramo tezu onda bih rekao da temeljni zadatak arhitektonske struke nije zaštita prostora od izgradnje nego stvaranje primjerenog i uređenog artificijelnog prostora ili simbioze prirodnog i artificijelnog. Arhitektura mora graditi da bi kao struka postojala. Od toga mi živimo. U takvoj su situaciji ekscesi uvijek mogući. Upravo zato nam je potreban vrlo čvrst, razumljiv i jednoznačan planski dokument na razini konsenzualnog društvenog dogovora. Ako urbanistički plan u određenim zonama dopušta preveliku izgradnju, onda ćete vrlo teško uvjeriti investitora da gradi manje. Možda ponekad nekog vrlo svjesnog i s razvijenim estetskim kriterijima i ekološki osviještenog. Ali to nažalost nije često, pa se zaštita prostora ne smije prepuštati samo savjesti arhitekata i investitora. Zato su nužni konzistentni, precizni planovi, koji se oblikuju strateški, s jasnim konceptima prostornog, ekonomskog i socijalnog razvoja i u koje su ugrađeni primjereni kriteriji zaštite raznih prostornih slojeva. A oblikovne i kontekstualne teme arhitektonske interpretacije zaslužuju zaseban razgovor.
Jeste li spremni na pritiske koji se mogu očekivati od građevinskog lobija zbog nakane udružene politike i struke da uvede reda u prostor? Tim više što se sve češće i posjetitelji i putnici kroz grad pitaju zašto se dozvolio u ovakvom gradu gubitak mjere i sklada.
Božo Benić: Osobno o tome uopće ne razmišljam. Moji kolege i ja imamo svoj cilj, kao i podršku i povjerenje gradonačelnika, te smo trenutno maksimalno koncentrirani na zadatak koji je pred nama. Konačno svi zajedno, struka i uprava, sjedimo za istim stolom, razgovaramo, debatiramo, tražimo rješenja. Naravno da na nebrojne situacije imamo različite poglede koji su rezultat naših dosadašnjih iskustava i prakse, ali pokušavamo jedni druge razumjeti, jedni od drugih učiti… Osim toga, ponekad na štošta toga nemamo odgovore, ali ih pokušavamo pronaći argumentiranim diskusijama. Hoćemo li u tome uspjeti i kakav će biti konačan rezultat pokazat će vrijeme, ali znam da odustati nećemo i da ćemo u ovaj zadatak uložiti svu svoju energiju, znanje i iskustvo. Već su nam prvi sastanci pokazali koliko će ovaj proces biti težak, ali pitam i sebe, i Vas, i čitatelje – postoji li alternativa?
Romano Duić: Konstatirao bih da su u Hrvatskoj pritisci razne vrste imanentni procesima arhitektonskog stvaranja i realizacije projekata. Borimo se s rokovima, okvirima projektnih budžeta, lošim zakonodavnim okvirom, mukotrpnim administrativnim procesima, nedostatkom poštovanja. Pritisaka je na pretek i u normalnom, svakodnevnom poslu. Međutim, s godinama, naučite se nositi sa stresom i pritiscima. Rekao bih, ništa nova.
