Povodom ovogodišnje 30. obljetnice prve i dotad najveće napadne operacije Hrvatske vojske i policije, poduzete u 1992. godini, večeras je u Muzeju Domovinskog rata na Srđ otvorena izložba ” Dani ponosa – oslobođenje dubrovačkog područja 1992.”.
Ravnateljica Muzeja Domovinskog rata Varina Jurica Turk pozdravila je sve prisutne, predstavnike županijske i gradske vlasti, branitelje, predstavnike braniteljskih udruga, a posebno je pozdravila generala u miru, Veselka Gabričevića, koji je kako je kazala jedan od začetnika života u tvrđavi Imperijal. Pojasnila je kako je upravo Gabričević tijekom 1992. godine premjestio zapovjedništvo obrane u tvrđavu Imperijal čime je simbolično pokazao kako Dubrovnik nije više u okruženju.
„Čula sam da je pitao svoje za koliko se dana tvrđava može srediti, na što je dobio odgovor da će trebati više mjeseci. Čula sam također da je pogledao na sat i rekao: „Sljedeći četvrtak!“. Zapovjedništvo je tako ponovo došlo u samu tvrđavu Imperijal i ponovno joj vratilo život. Ovdje gdje se mi danas nalazimo, u operativnoj dvorani, bio je stol i sve je bio u lamperiji i general je ovdje sjedio”, kazala je.
Poseban pozdrav Jurica Turk, uputila je i bivšoj gradonačelnici, danas potpredsjednici Europske komisije za demokraciju i demografiju, Dubravku Šuicu koja je prva dala prizemlje u istočnom dijelu tvrđave Muzeju Domovinskog rata te pokrenula postupak osnivanja Muzeja Domovinskog rata kojeg je okončao gradonačelnik Franković.
Posebnu zahvalu Jurica Turk uputila je svima onima koji su dali svoj doprinos obrani i oslobođenju dubrovačkog područja, a održana je i minuta šutnje za sve poginule branitelje, nakon čega je pojasnila koncept izložbe.
„Budući da, nažalost ne može utjecati na stanje tvrđave, mogli smo napraviti ono na što možemo utjecati, a to je naš stručni rad. Projektom „Dani ponosa“ željeli smo vam pokazati što smo unazad posljednjih deset godina prikupili, što smo radili. Izuzetno smo ponosni i na naše donatore i na naše otkupe i akvizicije. Nadamo se da ćemo u budućnosti to moći izlagati u tvrđavi“, kazala je te naglasila kako je večeras otvorena izložba podijeljena kronološki i tematski kako se i sama vojno-redarstvena operacija oslobađanja juga Hrvatske i odvijala.
„Obuhvatila je period od svibnja, od deblokade Dubrovnika, do operacija Tigar i Oslobođena zemlja, oslobađanja Primorja i juga Popovog polja i spajanja 1. i 4 brigade sa 163. na Osojniku, do oslobađanja Mokošice i Župe dubrovačke, pa sve do operacije Konavle i Vlaštica, odnosno od 21. do 26. listopada 1992. godine, kada je konačno naša vojska oslobodila cijeli jug Hrvatske. U ovoj smo koncepciji dali jednu snimku postrojavanja, odnosno velike feste slobode Hrvatske vojske, 29. listopada 1992. u Gružu. Vidjet ćete također i 20. obljetnicu obilježavanja oslobađanja juga Hrvatske. Svi pomalo starimo, došli smo do 30. obljetnica i treba doživjeti i 40. obljetnicu“, kazala je Jurica Turk te se potom osvrnula na važnost povijesnih muzeja, a pogotovo Muzeja Domovinskog rata.
„Za deset godina možda ovdje neće biti ni ja, možda će ovdje biti neki drugi kustosi, ali sve ono što smo prikupili u zbirka, što može biti vrelo za nove kustose i povjesničare koji mogu dati nova saznanja o Domovinskog ratu o kojem cijela istina još nije izašla na vidjelo. Do iste se i nakon 50 godina treba doći. Najbitnije da se ne smije zaboraviti najvažniji događaj u našoj novijoj povijesti na kojeg svi možemo biti iznimno ponosni. To što znamo trebamo prenijeti na nove generacije. Upravo to je ono što smo mi u muzeju željeli postići i na čemu sustavno i stručno radimo“, poručila je Varina Jurica Turk.
Okupljenima na svečanom otvorenju izložbe obratio se večeras i general Gabričević koji je kazao kako su ga preplavite emocije zbog dolaska na mjesto na kojem je prije 30 godina obavljao odgovornu i svetu dužnost.
„Odlučio sam s najbližim suradnicima ovdje premjestiti zapovjedništvo 163. brigade. Ovo je sve bilo ruševina, znate kako je tvrđava Imperijal napadana i rušena od strane agresora. Dovoljno se u kratkim crtama prisjetiti da je u vrijeme početne agresije, početkom listopada 1991. godine, na prostoru od Prevlake do Metkovića bilo oko tisuća naših naoružanih branitelja. Imali su petsto automatskih pušaka, oko sto poluautomatski pušaka, dva ručna bacača, tri puškomitraljeza, osam snajpera, dva topa od 5 milimetara i dva topa od 27 milimetara. Bilo je i nešto minsko-eksplozivnih sredstava. S druge strane na ovaj prostor nasrnule su jake snage agresora sa 17 tisuća odlično naoružanih vojnika. Oni su u svom sastavu imali 2. Podgorički korpus, 17. Užički korpus, imali su taktičke grupe među kojima je bila i 482. motorizirana brigada iz Trebinja, nekoliko odreda teritorijalne obrane iz Crne Gore i istočne Hercegovine, snage specijalne policije iz Crne Gore i 9. Vojno-pomorski sektor iz Boke. Pored toga svega imali su teško naoružanje, oko 100 tenkova, 50 oklopnih transportera, 120 minobacača, 130 topova, imali su veliki broj sredstava za protuzračnu obranu, kao i potporu iz zraka te s mora. Svakome tko gleda s vojne točke gledišta nemoguće je bilo 6.12 opstati na ovoj tvrđavi i ovdje izdržati ono što su izdržali branitelji Dubrovnika“, kazao je.
Gabričević je naglasio kako je Dubrovnik bio u okruženju 187 dana.
„To je veliki periodu. Dubrovnik je to sve izdržao i zahvaljujući hrabrosti branitelja, koji su u to doba uglavnom bili dragovoljci se obranio. Dubrovnik je obranjen i zbog toga se kasnije i mogao oslobađati. U svibnju 1992., sami smo s ovog prostora krenuli u oslobađanje Dubrovnika. S 25. na 26. svibnja 1992., postrojbe specijalne policije ušle su u Mokošicu, a 163. brigada je dijelova na dva smjera, iz Dubrovnika prema Mokošici, Osojniku, Zaplaniku i drugim smjerom iz Dubrovnika, preko Brgata u smjeru Cavtata“, kazao je te dodao kako oslobođenje juga Hrvatske predstavljalo prijelomnu točku u Domovinskom ratu.
„Toga moraju svi biti svjesni, pogotovo oni koji se bave izučavanje vojne doktrine i strategije. Na ovom prostoru su prvi put združeno djelovale sve grane oružanih snaga, kopnena vojska, ratna mornarica i zrakoplovstvo. Na temelju iskustava iz ove operacije planirana je i Maslenica i Blijesak, Oluja. Sve te uspješne operacije imaju temelje na jugu Hrvatske. Na to moramo svi mi koji smo sudjelovali u oslobađanju juga biti ponosni“, kazao je Gabričević te poručio kako se ova operacije ne bi realizirala da nije bilo potpore pučanstva.
„Zahvaljujem ovom prilikom svim braniteljima i svom pučanstvu. Čestitam nam svima 30. obljetnicu oslobođenje Grada Dubrovnik“, zaključio je Gabričević.
Ravnateljica Muzeja Domovinskog rata, Varina Jurica Turk, istaknula je kako bi svim trebao biti cilj da se vojno-redarstvena akcija oslobađanja juga Hrvatske dostojno valorizira.
„Svjesni smo da nije bila dovoljno istaknuta u hrvatskoj javnosti, poput drugih slavnih akcija, poput Bljeska i Oluje. Naši su branitelji oslobodili 120 kvadratnih kilometara, crta je bila duga 105 kilometara, izašlo se na 120 dominantnih visova poviše grada, koje je trebalo držati i braniti i koji, srećom, do kraja rata nikad nisu bili ugroženi. To je bio veliki uspjeh, na kojeg svi trebamo biti ponosni“, poručila je.
Izložbu je proglasio otvorenom gradonačelnik Mato Franković.
„Dubrovnik za razliku od ostalih gradova ima priliku da priču o blokadi i deblokadi Dubrovnika, životu za vrijeme rata i svim ratnim zbivanjima može predstaviti svojim posjetiteljima. Ravnateljica im je rekla kako je ove godine kroz muzej prošlo 60 tisuća posjetitelja. Oni su čuli priču o gradu, o braniteljima koji su hrabro i ponosno branili grad, kao i onima koji su ga napadali. To je važno iz nekoliko razloga. Uvijek se sjetim riječi pokojnog generala Nojka Marinovića: Pamćenje je alat, a mržnja golemi teret“. Sve ovo što imamo oko nas služi za pamćenje. Posljednjih godina naši bliski susjedi, iako pravi susjedi nikad nisu ni bili, pokušavaju izvrnuti istinu. Napadači se nazivaju braniteljima. Važno je da povijesti pišu oni koji su pobijedili, oni koji su obranili, koji su časno služili domovini i koji nisu ulazili u tuđe domove i napadali tuđe obitelji. Oni su ti koji bi trebali pisati povijest i govoriti što je i kako je bilo. To je prednost koju ima naš grad zahvaljujući Muzeju Domovinskog rata, prvog takvog muzeja registriranog u Hrvatskoj“, kazao je.
Gradonačelnik Franković naglasio je kako je vojno-redarstvena akcija deblokade Dubrovnik i oslobađanje juga Hrvatske, iako je bila prva akcija takve vrste, nedovoljno prepoznata na razini Hrvatske.
„Žao mi je što je to tako. Mladi uglavnom znaju što je Bljesak, Oluja, Maslenica, a ova akcije se zaboravlja. Ona je bila prva i izrodila sve što se dalje događalo. Ovdje je bila i obuka i zajednički taktički napadi. Moramo stoga poštivati branitelja koje su u njoj sudjelovali i koje su dali svoje živote i nekad se ne smijemo umoriti isticati tu žrtvu“, kazao je.
Gradonačelnik je večeras naglasio kako je Dubrovnik, nakon Slavonskog broda, drugi grad u Hrvatskoj po broju poginule djece za vrijeme Domovinskog rata.
„To je jedna od najvećih žrtava koju je ovaj grad dao za slobodu. Trajni spomeni treba dati poginuloj djeci i civilima, kao i svim dubrovačkim braniteljima. Nadam se da ćemo upravo ovakvim izložbama i kontinuiranim istraživanjima bliske povijesti dok još imamo žive svjedoke obogaćivati građu našeg Muzej Domovinskog rata, a sve kako bi našu nedavnu povijest prenijeli budućim generacijama kako se ovo više nikad ne bi dogodilo. Nema većeg blagostanja od mira“, poručio je gradonačelnik Franković.
Projekt Muzeja „Dani ponosa“ ostvarili su tijekom 2021. i 2022. djelatnici Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik, a večeras otvorena izložba se može razgledati u izložbenom prostoru Muzeja Domovinskog rata, u tvrđavi Imperijal na Srđu – simbolu herojske obrane Grada i konačne pobjede u Domovinskom ratu, od 29. listopada 2022.
