Pamtim knjige po razmišljanjima koja su pobudila u meni dok sam ih čitala. Pamtim knjige po idejama koje su mi dale i širenju svjetonazora.
Napisala: Rebeka Milković, prof. hrvatskog jezika i povijesti, ravnateljica JUK Baština Dubrovačko primorje
Možda nisu neka velika umjetnička ostvarenja, možda nisu dio kanona, možda nisu uopće poznate ili su, dapače, klišeji i šund, no u meni su ostavile neizbrisiv trag. Njihove sam citate ispisivala po bilježnicama, panou iznad radnog stola, posterima…
Parafrazirala sam ih i koristila u svojim pisanim izražajima. Još se sjećam veljače, neobično duge i hladne. U ruke su mi dospjele dvije Zafonove knjige. Posudila mi ih je moja profesorica hrvatskog jezika iz gimnazije s obećanjem kako će me promijeniti. Bila je u pravu. Točno je znala što treba mom duhu. Bila je to knjiga koje me usmjerila. Znala sam što želim upisati, kojim putem krenuti, kakav čovjek postati. Ponavljam, tu je riječ o spletu raznih okolnosti koje su se u tom trenutku, među tim stranicama u meni posložile. Mislim da svi imamo jednu takvu knjigu. Za mene je to Zafonova Sjena vjetra. Vrlo slične osjećaje u meni je nešto kasnije pobudio Pavličićev roman Koraljna vrata. Gundulić, Lastovo, ljubavna priča u pozadini… Tada dobitna kombinacija, no Lastovo još, nažalost, nisam posjetila iako odonda maštam o njemu.
Eco i Ime ruže držao me bez daha. Pa ipak, najviše se trebam zahvaliti dobrom starom Dostojevskom i cijeloj ruskoj gardi. Ruski realizam za mene je vrhunac. Ruska zima, sjaj i raskoš Sankt Peterburga i Moskve, a s druge strane mlada inteligencija ugnjetavana sustavom. Gutala sam ruske klasike i još mi oči sjaje na njih spomen.
Volim sve, ali izdvojit ću Braću Karamazov i Idiota. Tu je i Kundera i njegova Nepodnošljiva lakoća postojanja koju sam pročitala više puta i mislim da ću opet. Tu je Bulgakov Majstor i Margarita, omiljena Madam Bovary (jer tko se nije mogao positovjetiti s Emom?), Otac Goriot (posebno kraj), Sto godina samoće, Božanska glad Slavenke Drakulić i Tribusonov Sanatorij (do kraja nisam više znala što je fikcija, a što stvarnost).