Mala Dubrovačka republika vrlo je rano počela poklanjati pažnju izgradnji svojih naselja. Naročito se vodila briga o pravilnoj izgradnji onih naselja, koja su se smatrala kao gradovi…Tako počinje knjiga iz pera Lukše Beritića, zvanjem konzervatora, s diplomom vojne strojarske škole, pomorskog časnika, istraživača i zaljubljenika u Dubrovnik, čiji je pretisak, sinoć, u izdanju Društva prijatelja dubrovačke starine, predstavljen u Sponzi.
-Ovo je prva knjiga u hrvatskoj povijesti i umjetnosti koja je u fokus stavila sam grad. Ona je u isto vrijeme pionirsko djelo, sinteza i kapitalno djelo, kazao je, među ostalim, o knjizi Urbanistički razvitak Dubrovnika Danko Zelić, znanstveni savjetnik u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, koji je napisao i pogovor ovom izdanju. Istaknuo je i kako je Beritić “otac povijesti dubrovačkog urbanizma”, koji je pročitao na stotine neobjavljenih arhivskih dokumenata iz dubrovačkog, zagrebačkog i bečkog arhiva od 14. do 19. stoljeća te na osnovu podataka i tragova u prostoru, sažeto i logično, dao kontekst urbanističkog razvoja Dubrovnika.
Knjiga, koja je prvi i zadnji put izdana 1958., bila je temelj daljnjeg istraživanja dubrovačke povijesti, ali je postala i opće znanje, koje svjesno i nesvjesno upijaju oni koji vole Grad.
-Ovo reizdanje je važno, prvo zato što je ove knjige zapravo nestalo. Ona je izdana prije 65 godina i teško je doći do ove vrijedne knjige koja je ostavila puno utjecaja na mnoge znanstvenike i istraživače povijesti Dubrovnika. S naše strane je bilo važno napraviti reizdanje kako bismo omogućili mladim umovima da mogu doći do ove knjige i na njoj temeljiti istraživanja. S druge strane, ovim dajemo počast našem osnivaču i zahvaljujemo na svemu što je napravio za naše Društvo. To je jedna lijepa gesta povodom obilježavanja 70 godina postojanja i rada Društva,” kazao je Vedran Kosović, predsjednik DPDS-a.
– Urbanizam je neiscrpna tema naše sadašnjosti i bit će i u budućnosti. Na nama je da promišljamo kako i na koji način sagledavati Grad, kako ga urbanistički poboljšavati, spoznajući i ispravljajući pogreške iz prošlosti. A tu je Društvo vrlo važna karika, bilo je i bit će, naglasio je gradonačelnik Mato Franković.
Dodao je kako je “temeljna i osnovna zadaća Društva je očuvanje spomeničke baštine bivše Dubrovačke Republike”. Te je zahvalio Društvu za sve ono što su napravili i što će “raditi u budućnosti”.
– Ova knjižica objavljena je prije mog rođenja, no i za moju je generaciju, posebno za one koje je zanimala povijest Dubrovnika, imala je veliki značaj. Kada god bih naletjela na pojedini primjerak, kupila bih ga. Knjiga je jednostavno neodoljiva, prekrasno opremljena, pametna, inspirativna, pisana s uvidom i mjerom. Na toj su knjizi mnoge generacije savladavale prostor srednjovjekovnog Dubrovnika. Iz nje se učio tijek nekadašnjih ulica i tražilo zgrade koje je vrijeme izbrisalo. Premda su neka Beritićeva saznanja dopunili i ispravili kasniji istraživači, do danas nema boljeg kratkog vodiča kroz topografiju Grada i to u presjeku od više stoljeća – istaknula je akademkinja Nella Lonza, recenzentica reizdanja Beritićeve knjige. Naglasila je kako se beritić u isto vrijeme bavi i onim što se vidi na površini, palačama, ulicama… kao i onim ispod, infrastrukturom, nasipima, vodovodom i kanalizacijom.
-Ova mala, zlatna knjiga, kako je volim zvati, važna je za suvremenu stvarnost. Važna je za promišljanje o urbanizmu. Tu se zaustavljam i kažem ponovno, za promišljanje o urbanizmu, ali i o sustavu vrijednosti koja je stvorila ovu knjigu. Na ovoj su knjizi položena gotovo sva znanstvena djela o povijesti Dubrovnika, kazala je Maja Nodari, autorica ovog projekta uz akademika Joška Belamarića.
– Tu sam tek nasljednica onoga što nam je ostavio gospar Beritić, koji je po vokaciji bio najprije konzervator, a onda je bio istraživač urbanističke povijesti Dubrovnika. Ovo što smo napravili spada u kulturu sjećanja i zahvalnosti za sve ono što je učinio. On je ujedno i osnivač jedinstvene udruge u našoj zemlji koja 70 godina brine o baštini, a ova mala, ali zapravo velika knjiga tiskana je prvi i jedini put 1958., dakle prije 65 godina. U tih 65 godina puno se toga promijenilo. Dubrovnik se promijenio, svijet se promijenio i mi smo se promijenili, ali mjera na kojoj je Dubrovnik sazdan, ne bi se smjela mijenjati, kazala je Nodari, dodavši kako knjiga ima jednu duboku edukacijsku konotaciju.
-Prvenstveno da iz nje uče djeca i mladi jer kad se okrenete danas po Dubrovniku, mjere i sklada gotovo da ni nema. Iz ove male, raritetne knjige može se puno naučiti. Ona je naprosto štivo za svakoga tko voli Dubrovnik, zaključila je Maja Nodari te je zahvalila nositeljima autorskog prava što su dali dopuštenje za korištenje teksta te nositeljima prava za ponovnu objavu fotografija Toše Dapca, kao i svima koji su sudjelovali u oblikovanju knjige i organizaciji predstavljanja.
Predstavljanje je, skladbama dubrovačkog skladatelja Blagoja Berse, te Dubrovačkom kontradancom Borisa Papandopula, uveličala pijanistica Ivana Jelača.
