-U večernjim satima, osmi listopada, sjedao sam na maloj bini ljetnog kina Jadran. Pogled mi je lutao po poznatim i manje poznatim licima koji su sjedali u publici. Bila je to prva promocija moje knjige “Pet dana u Londonu” u izdanju Društva za afirmiranje i promicanje knjige i stripa Slagalica, tako nam je naš sugrađanin Ivo Fraska opisao promociju svog detektivskog romana, čiji drugi dio upravo piše, a ujedno nam je otkrio i deset svojih najdražih književnih naslova.
Napisao: Ivo Fraska
Ljudi me pitaju kako sam se odlučio napisati prvu knjigu u pedesetdrugoj godini života i zašto baš London. Život je uglavnom nepredvidiv i nikada čovjek ne zna za što je sve sposoban. Bavio sam se raznim stvarima, a najbliže spisateljstvu bilo je pisanje pjesama za rock sastav u kojem sam svirao te pisanje za omladinski list “Laus”, koji je izlazio osamdesetih u Dubrovniku.
A zašto baš London? To je grad koji jednostavno obožavam, gdje imam prijatelje i koji redovito posjećujem . Budući da se radi o trileru prepunom akcije, londonske ulice i pubovi, parkovi i podzemna željeznica su bili kao stvoreni za mjesto radnje moje prve knjige. Priča je jednim dijelom autobiografska jer sam glavnom liku Robertu udahnuo avanturistički duh i razmišljanja te pojedine događaje iz svog života.
Dakle, Robert Moretti je knjigovođa iz Dubrovnika koji se nalazi u petodnevnoj posjeti svom prijatelju Jerryju u Londonu. Drugi listopada u 18:23, čekajući vlak za sjeverni dio Londona, svjedočio je događaju koji će njegov odmor pretvoriti u akcijsku avanturu punu pucnjave i otmica, novih prijateljstava i ljubavi. Užurbanost i miris Londona, kao metropole svijeta, prožeta je kroz cijelu priču. Za sve one koji se odluče pročitati ovu knjigu, mogu reći da s njom ne završavaju Robertove avanture. Naime, u drugoj knjizi koju pišem, i za koju se nadam da će izaći sljedeće godine, Roberta čekaju novi izazovi, ovaj put u njegovom rodnom gradu Dubrovniku.
Iako su najčešće štivo koje uzimam u ruke trileri, volim pročitati i neke druge knjige po preporuci. Neke od tih knjiga su mi postale omiljene i svakako spadaju u deset najdražih koje sam pročitao. Ono što bih svakako htio istaknuti je da prije nisam imao običaj čitati knjige hrvatskih autora, no zadnjih dana se silno trudim ispraviti ovaj običaj. Hrvatska uistinu ima niz pisaca koji imaju što za reći i čiji način pisanja nimalo ne zaostaje za svjetskim. Lista je složena po abecedi.
10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu – Elif Shafak
Jedna od knjiga koje sam pročitao na preporuku je i ova turske spisateljice Elif Shafak. Knjiga govori o otpadnicima koji su istisnuti iz konzervativnog turskog društva, a kroz prizmu smrti tj. kratkog prijelaznog razdoblja nakon što čovjek fizički umre, a mozak još radi sljedećih nekoliko minuta. Možda ga je najbolje opisao Juan Gabriel Vasquez rekavši: „Nekoliko romana živi u ovome i svaki je od njih dirljiv, velikodušan i elegantno ispisan.“
Carrie – Stephen King
Kingova prva knjiga i meni jedna od najdražih. Iako sam film pogledao nekoliko puta, tek čitanje knjige stvarno dočarava ovu jezivu priču o mladoj djevojci koja ima telekinetičke sposobnosti. Da budem iskren, način i forma pisanja u ovoj knjizi bili su mi poticaj u pisanju moje druge knige. U svakom slučaju, knjiga je klasik koji bih preporučio svima.
Godišnja Doba – Stephen King
Moja omiljena knjiga Stephena Kinga kojeg jednostavno obožavam. Četiri kratke priče od kojih je najpoznatija “Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku” po kojoj je snimljen jedan od najboljih filmova svih vremena, prikazuje Kinga kao uistinu svestranog pisca kojeg je užitak čitati. Ako bih trebao izdvojiti najdražu priču od ove četiri, to bi svakako bila posljednja u knjizi “Metoda Disanja.” Napeta, mistična, neobična i zanimljiva, s tipično Kingovskim završetkom.
Komo – Srđan Valjarević
Ne pamtim da me neka knjiga tako oduševila kao ova. Tako duhovit i jednostavan stil pisanja kakav ima Valjarević tjerao me da ne ispuštam knjigu iz ruke od prve riječi. Sam pisac je jednom izjavio: “Ne bih mogao pisati da nisam proživio i preživio sve o čemu pišem.” Tako je i s ovom pričom. Čitajući je imao sam osjećaj da je pisac glavni lik i da s njime provodim dane na talijanskom jezeru Como, da se zajedno zabavljamo, smijemo i uživamo u svim čarima koje nam život nudi. Preporučam je za čitanje na godišnjem odmoru.
Pitanje anatomije – Marina Vujčić
Ova izvanredno ironična i inteligentna spisateljica napisala je nekoliko uistinu izvrsnih romana, a po nekima od njih su napravljene i kazališne predstave. “Pitanje anatomije” za mene je genijalna priča o udovcu u srednjim godinama koji traži žensku osobu da mu miluje leđa za novac. Možda zvuči banalno, ali priča je tako dobro napisana da ju je užitak čitati od početka do kraja.
Raskol – C.J. Sansom
Kad sam pročitao “Raskol”, prvi iz serije romana o odvjetniku Matthew Shardlakeu, nije bilo sumnje da ću pročitati i ostale. Povijest Engleske, koja se našla u rascjepu između stare Katoličke, i nove Anglikanske crkve u vrijeme vladavine Henrika VIII. prava je poslastica za sve one koje vole trilere čija je radnja smještena u dalekoj prošlosti. Ubojstva, blud, pronevjere i izdaje sastavni su dio ovog romana. Jednostavno sam uživao u njemu.
Romani s detektivom Harryjem Holeom – Jo Nesbo
Moj najveći uzor i čovjek čijem se radu uistinu divim. Posjedujem kompletnu seriju knjiga o Harryju Holeu i svaku sam pročitao dva puta. Nesbo me toliko opčinio svojim junakom i atmosferom norveškog gradskog i seoskog života , da sam odlučio ponovno posjetiti tu zemlju na sjeveru Europe čim se opet bude moglo slobodno putovati. Koliko god me realistično, i uglavnom crno, prikazan glavni lik Nesbovog serijala, kao i nimalo ružičasta atmosfera jedne od najbogatijih zemalja na svijetu, ostavili bez daha, toliko sam svaki put jedva čekao okrenuti sljedeću stranicu u potrazi za novim uzbuđenjima.
Romani s Jack Reacherom – Lee Child
Jednostavno, obožavam Jacka Reachera. Bez dubokoumnih razmišljanja i filozofiranja, u stilu sličnih likova “ubij sve i vrati se sam”, Reacher se rješava raznog ološa po Americi, pronalazi djevojke, duhovit je i suosjećajan, a cijela filozofija njegovog načina razmišljanja svodi se na to da je bolje da on ubije ološ, nego ološ njega. Odlična zabava u vruće ljetne dane.
Sjena vjetra – Carlos Ruiz Zafon
Prošle godine sam prvi put posjetio Barcelonu, pa kako sam se oduševio gradom, kupio sam “Sjenu vjetra.” I nisam pogriješio. Kad sam pročitao uvodnu rečenicu prvog poglavlja: “Tajna vrijedi koliko i oni od kojih je moramo kriti”, znao sam da moram otkriti tajnu ove knjige, a od srca to preporučujem i vama.
Vodoriga – Andrew Davidson
Prvi, a ujedno i posljednji roman ovog Kanađanina, jedna mi je od najdražih knjiga koje sam pročitao. Čovjek ne može povjerovati da netko može napisati tako dobru knjigu, a koja mu je ujedno i jedina koju je ikada napisao. Moderna priča o čovjeku lijepog izgleda, seksualno vrlo iskusnog, koji pod utjecajem kokaina doživi tešku prometnu nesreću i završi u bolnici. U agoniji od boli, svjestan da je postao čudovište, upoznaje prekrasnu ženu koja se najednom stvori pokraj njegovog kreveta. Priča nudi propitivanja o ljubavi, religiji, mentalnoj bolesti i povijesti.
