Ivica Hajdić na svom je Fb profilu napisao dirljiv osvrt na ljude, koje često zaboravljamo, a često ih susrećemo pokraj kontejnera. Iznio je i jednu zanimljivu ideju, kako sakupljanje boca učiniti lakšim i dostojanstvenijim.
-Često susrećem -najčešće umirovljenike, ali i mnoge druge ljude kojima život nije bio naklonjen, kako kopaju po kontejnerima tražeći povratnu ambalažu.
Beskrajna me tuga savlada kad vidim nekoga tko je cijeli život pošteno radio kako mu sutrašnji ručak ovisi o broju skupljenih boca. Zaboli me ta ekstremnost i neempatičnost suvremenog života.
Oduvijek razmišljam kako bi tim “skupljačima ambalaže” nekako olakšali tu životnu agoniju i učinili život makar malo dostojnijim i humanijim.
Bilo bi dobro, i ovim putem dobronamjerno apeliram da se na svakom mjestu u našem Gradu za skupljanje otpada, pored kontejnera postavi i metalna kutija na kojoj bi pisalo “povratna ambalaža”, gdje bi svi naši dobronamjerni sugrađani mogli ubaciti povratnu ambalažu za one koji je egzistencijalno trebaju.
Isto tako da na sve manje kante za smeće po našem Gradu postave jednostavni plastični skupljači boca s džepovima, uostalom kao što je praksa u mnogim visokorazvijenim državama kako bi naši sugrađani dostojanstvenije i jednostavnije došli do boca.
Uz postavljanje ovakvih metalnih boksova i plastičnih džepova za povratnu ambalažu, uz dobronamjerni poziv gradskog komunalnog poduzeća svim građanima da podrže ovaj oblik “humanog razdvajanja povratne ambalaže”, uvelike bi olakšali tešku životnu svakodnevnicu našim sugrađanima.
To su ljudi kojima život ovisi o skupljenim bocama (naravno da postoji i drugačijih ekstrema i sakupljača), to su oni koji svaki euro unaprijed planiraju. To su oni koji često skrivaju svoje lice od javnosti dok kišobranom kopaju po kontejneru, jer jednostavno često puta nemaju od čega platiti struju.
To su oni naši susjedi, poznanici, sugrađani, koji nemaju ni apartman, niti voze uber, niti imaju gliser, nego uz mizerna primanja ovise o broju predanih boca živeći od akcije do akcije.
Ovo je pitanje zdrastveno, ekološko, etičko i ljudsko pa bez obzira tko skupljao.
Nekad je dovoljna samo dobra volja i dobra namjera da bi nekoga usrećio.
Iskreno vjerujem da će ova ideja jednom zaživjeti i u našem Gradu, napisao je Ivica Hajdić.
