S nestrpljenjem se očekuje odluka ministrice Nine Obuljen Koržinek o imenovanju novog intendanta Dubrovačkih ljetnih igara koji će osmisliti koncept i okvir programa za svoj četverogodišnji mandat. Novi intendant ili intendantica će svoje “vatreno krštenje” imati u 2024. godini, budući ovogodišnji festivalski program potpisuje još uvijek aktualna intendantica Dora Ruždjak Podolski.
Nova intendatura znači i ponovno profesionalno usklađivanje u razmišljanju o Igrama za ravnateljicu Ivanu Medo Bogdanović koja ove godine obilježava okruglu, 10. obljetnicu na čelu ustanove za kulturu Dubrovačke ljetne igre. No, u Igrama je od 2005. godine, pa već ima bogato iskustvo u poznavanju okolnosti u kojima nastaje program ove kulturne manifestacije, ali i koliko je važno funkcioniranje kroz timski rad, a ne soliranje. Interesirala su nas njena razmišljanja i očekivanja.
-Bitno je da su i ravnatelj i intendant profesionalni, svatko u svom resoru, a ako te dvije osobe privatno još i „kliknu“, brak je uspješniji i dugovječniji. Obveza ravnateljice je odgovorno upravljati javnim novcima i sredstvima, slijediti propise i zakone, osigurati novce izvan okvira javnih sredstava, voditi kadar, brinuti o opremi i slično – kaže odmah na početku Medo Bogdanović, te dodaje:
-Intendant/ica na Ljetnim igrama ne snosi tu odgovornost kao u nacionalnim kazališnim kućama i naravno mora ponekad svoje želje ukalupiti u realnost što može potencijalno izazivati prijepore. Intendantica pak ima odgovornost za umjetničku kvalitetu Festivala, za naš ekskluzivitet, reprezentativnost…Za funkcioniranje festivala jednako su važne obje funkcije, a kroz povijest je to nekad bila jedna, a nekad dvije osobe.
Mnogi festivali u svijetu imaju naš model – poslovnog ravnatelja i umjetničkog voditelja. Samo su nazivi kod nas drukčiji, pa opća javnost može biti zbunjena što tko radi i što je čija nadležnost. Ali, publika se ne treba zamarati tko je za što odgovoran, dužni smo donijeti kvalitetan program, profesionalnu organizaciju događaja i odgovorno upravljati javnim resursima, a mi unutar Igara, ako se radi o profesionalcima znamo što je čiji posao.
Na koji način ravnateljica i tim ustanove sudjeluju u planiranju Igara?
-Tim iz ustanove je od samog početka uključen u odabir programa i apsolutno radi zajedno s intendantom, drukčije jednostavno nije moguće. Intendantica predlaže dramske naslove, orkestre, umjetnike, ambijentalne prostore i slično, a onda slijedi zajednički rad na tome da želje dovedemo u realne mogućnosti.
Nabrojat ću vam samo neke najvažnije primjere: odabir teksta za premijerni naslov često dolazi zajedno s odabirom prostora, a tu je tehnika najvažnija (pristup, mogućnost jake struje, veličina gledališta), pregovori oko honorara, smještaja, aviona i sličnih operativnih stvari, što često utječu na dovođenje ili odustajanje od nekog umjetnika i brojni slični primjeri.
U Igrama ste od 2005., a unatrag deset godina ste i ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara. Mora li svaki intendant imati nužno pomoćnike?
-Intendant predlaže ministrici svoje pomoćnike i može ih imati i više od dva, i ne moraju nužno biti jedan za glazbu, drugi za dramu. Imali smo primjer pomoćnice za inovativne umjetničke prakse, ali isto tako primjer kad intendant nije imao nijednog pomoćnika.
Ponovno bih se pozvala na vaše dugogodišnje iskustvo i život uz Igre. Što bi bila po vašem mišljenju ključna stvar u odabiru intendanta, iako nam je svima poznato da ključ u svojim rukama drži isključivo ministrica kulture?
-Po mom mišljenju ključna stvar pri odabiru intendanta i pomoćnika je odabrati osobe koje su umrežene na nacionalnoj, ali i europskoj sceni, koje imaju kontakte i prate kulturnu scenu, osobe koje poznaju materiju u raznim žanrovima, jer Igre su, kao što znamo specifične.
Mi samo u ovoj sezoni pokrivamo fado, jazz, eksperimentalnu, komornu, ranu, opernu glazbu, cirkus, folklor, bijeli balet, klasike poput Shakespeare, suvremene tekstove poput Ivane Lovrić Jović, izložbe itd.
Nama ljudima iz Grada se često čini da su Igre Držić i Vojnović, ali one su puno više od toga. One su međunarodni produkcijski festival koji treba na umjetničkom čelu imati osobu respektabilne karijere daleko izvan lokalnih okvira. To je jedini način da zadržimo status nacionalnog festivala i brojne sponzore i donatore koji nas itekako prate i prepoznaju.
Je li Dubrovnik i Igre još uvijek uspješno otvaraju vrata sponzora i donatora?
-Da, Dubrovnik i Igre otvaraju brojna vrata, to se nije promijenilo. Promijenila se jedino medijska scena pa nam društvene mreže utječu na percepciju. Bitno je naći put do svoje publike, financijera, umjetnika… ne trebamo udovoljiti „općoj“ javnosti jer je to nemoguće. Igre su i dalje dio europskog kruga, to znamo mi koji pregovaramo sa stranim umjetnicima i kojima ne treba puno predstavljati naš festival.
Kad već spominjemo prepoznatljivost, koliko nas u europskom festivalskom krugu još uvijek drže festivalom čija je ambijentalnost sukreator predstava, obzirom na to da je sve manje pogodnih otvorenih scena u Gradu?
-Ambijentalnost jest još uvijek naša glavna odrednica u dramskom dijelu programa. To više nisu glavni trgovi i ulice već se sastoji u iznalaženju nekih novih prostora koji imaju svoju povijest, vizure…. i opet su jedinstveni u svijetu, a sukreatori su predstave.
Je li se ikad ozbiljno razmišljalo i razgovaralo o svemu onome što su promjene vremena donijele i ovakvim manifestacijama – od duljine trajanja i to u mjesecima koji su pakleno vrući, pregužvoviti, prebučni…. do eventualnog reduciranja programa na način da se dovedu umjetnici, glazbenici i produkcije zbog kojih bi se dolazilo u Dubrovnik? U srpnju i kolovozu toliko je događanja, da se i program DLJI “utopi” u čistu prosječnost.
-Apsolutno se slažem da postoji prostora za takvu vrstu razgovora. Glavni sudionici za razmišljanje o takvim promjenama su svakako članovi Festivalskog vijeća, ali po mom mišljenju trebalo bi uključiti i glavne aktere u turizmu, ugostiteljstvu i drugih lokalnih dionika.
Igre su prevažna institucija za neke radikalne poteze, ali prostora za promjene svakako ima.
