Imam tu sreću da su mi se stvari u životu posložile točno onako kako sam željela, ističe na početku našeg razgovora Ivana Bačić koju je šira javnost u proteklih par mjeseci uspjela bolje upoznati putem kulinarskih emisija u kojima je sudjelovala i ostala itekako zapažena. Spontana, duhovita i iskrena, na prvu je osvojila publiku. No, nije kuhanje jedini način na koji Ivana izražava svoju kreativnost, za koju navodi da je pokreće. Pod pseudonimom DJ Ivess bavi se Ivana i glazbom. Tako je sa setom s tarace Umjetničke galerije sudjelovalo u jednom virtualnom festivalu, a priprema kako nam je otkrila i još jedan zanimljivi glazbeni projekt. Pa, čak i odlazak u Dubai.
Ivana se inače bavi iznajmljivanje, poslom koji joj iako tijekom sezone zna biti naporan, omogućava da se tijekom zime u potpunosti posveti obiteljskim obvezama i djeci što joj je kao roditelju izuzetno bitno.
U kulinarskim emisijama u kojima ste sudjelovali, osvojili ste mnoge svojom spontanošću i humorom. Je li vam drago zbog toga? Koliko su vam humor i smijeh u životu bitni?
– Kako su me gledatelji doživjeli na televiziji takva sam i uživo, vjerojatno je to sve i oduševilo. U našem serijalu, svi smo mi bili ono što jesmo, nije tu bilo glumatanja, bilo je ono „što na umu, to na drumu“…ljudi su to prepoznali i drago mi je da je ispalo tako jer kada sam odlučila prihvatiti taj izazov, jedina misao koja mi je prolazila kroz glavu je bila da bi voljela da naš serijal iz Dubrovnika bude drugačiji, da bude zabavan i tako je na kraju i ispalo.
– RTL je svoj dio posla obavio najbolje što je mogao…cijela njihova ekipa koja je tada bila s nama na terenu se zarazila našom energijom i od samoga početka je krenulo u smjeru u kojem bi svaka takva emisija trebala krenuti. Toliko pozitive i smijeha nije moglo rezultirati drugačije. Humor je bio glavni naš adut. Pet ljudi koji se prvi put upoznaju, svatko poseban na svoj način, a svi povezani s tom jednom niti humora koji se jednostavno nadograđivao. Humor i smijeh u životu mi inače puno znače. Imam čovjeka koji me svaki dan nasmijava, a kako on mene , tako i ja njega. Nema mi ništa draže nego se smijati na svoj račun, tako da svi oni koji me poznaju će točno znati o čemu pričam. Smijeh je lijek za sve – smatra Ivana.
Kad smo kod sudjelovanja u emisijama, koliko ste u njima uspjeli prikazati svoju kreativnost i svoje kulinarske vještine? Što je presudno? Kako kuhate ili možete li napraviti show?
– Sada ste me zatekli s pitanjem…vještine sam svakako pokazala, i svoju snalažljivost u kuhinji, kako u Večeri za 5, tako i u Tri, dva, jedan – ho, ho, ho! Bila sam ono što jesam i u kombinaciji sa svojom kreativnošću je to rezultiralo pobjedom, premda sam u Večeri za 5 imala više prostora za zabavu. Što se tiče moje pobjede, sigurno da je tu presudio neki cjelokupan dojam, od odnosa prema drugim kandidatima, snalaženja u kuhinji, kao i snalaženja kod nekih nepredvidljivih situacija.
– E sada, koliko sam zabavna, to bi trebali pitati publiku. Sebe sam nasmijala i do suza u momentima. Žao mi je što se dosta toga nije prikazalo..bilo je tu momenata kada sam od smijeha ispadala iz kadra, ali to je jedan specifičan humor kojeg možda neki ne bi shvatili, stoga je produkcija ipak to odlučila ne prikazati, a taj humor mi je najdraži. Sve ono što je tako dobro, u većini slučajeva ne možete podijeliti s javnošću – kroz smijeh mi govori Ivana.
Do sada je nekako kuhinja bila ženski teritorij, no, a to smo imali priliku vidjeli i u vašim emisijama, sve više muškaraca se hvata kuhače. Vrijedi li i dalje da se žene bolje snalaze u kuhinji?
– Mislim da živimo u vremenu kada ne možemo više generalizirati. I muškarci i žene su postali toliko svjesni svojih sposobnosti i još ako se uhvate nečega što im zaista leži, nema tu razlike jesi li muško ili žensko. Naš Zoran, znači taj čovjek razvaljuje u kuhinji, u pripremi glavnih jela. Način na koji on kuha, ta ljubav koju vidite…to je fantazija. I sigurna sam da nas je on doveo do finala sa svojim znanjem i svojom kvalitetom kuhanja – iskrena je Ivana.
Što vi pripremate doma? Koji su vaši specijaliteti i karakteristike vaše kuhinje? I je li vas ovo ponukalo da malo usavršite svoje vještine i naučite više?
– Mi vam doma svi volimo dobro papati. Svaki dan kuham, ponekad se naruči nešto iz pizzerije kada se djeca užele, ali uglavnom kuham frešku hranu, pripremam je od početka do kraja, ne kupujem smrznuta gotova jela. Volim u jelima osjetiti ono domaće. Najviše jedemo meso, raznoliko s raznolikim prilozima. Najviše volim tradicionalnu kuhinju, s najosnovnijim začinima, sol, papar, petrusin, muškatni oraščić, klinčići, crvena paprika…rijetko kada ću eksperimentirati s nekom drugom kuhinjom, naša dalmatinska mi je najdraža – otkrila mi je Ivana.
Tijekom emitiranja vaših epizoda, mnogi su komentirali da ste se jako dobro snašli pred kamerama. Razmišljate li možda, odnosno bi li prihvatili trajniji angažman pred kamerama, tipa vođenje neke emisije?
– Jao, to mi svatko živ govori, a ja sam samo bila svoja, bila sam ono što jesam. Dala sam prirodnu sebe i valjda je to ono kad kažu da vas kamera voli…kad si ono što jesi, ne znam da može biti drugačije. Ja sam vam se stavila u poziciju da su svi oni dio moje ekipe i da kamera nema, da vodim jedan običan razgovor s prijateljicom. Po prirodi sam otvorena i komunikativna i sve skupa je valjda bila dobitna kombinacija da to ispadne kako treba.
– Ne znam bi li prihvatila nešto trajno, jer to onda traži puno odricanja, puno obaveza, a ja sam tip koji je posložio život da sama odlučujem kada ću što, komodna sam, da, znam – priznaje mi ponovno kroz smijeh. Ali nikada se ne zna…ni ovo nisam mogla zamisliti da će mi se dogoditi i da ću prihvatiti pa sam prihvatila i evo nas.
Iako vas je javnost upoznala kroz emisije, vi se pod pseudonimom DJ Ivess, bavite i glazbom? Kako je to započelo?
– Ovo s glazbom, mogu usporediti s ovim izazovom kuhanja. To je nešto mimo svega što me opušta i u čemu uživam, a što je najljepše od svega uživaju i ljudi koji slušaju tu vrstu glazbe. Moje bavljenje glazbom čini me, ali i druge ljude sretnima. I to je lijep osjećaj.
– Sve je počelo slučajno, u nekom ludom periodu kada niste više imali gdje izaći i zaplesati. Mi smo se odlučili zabaviti sami i tako je počelo…Krenuli smo u jedan izazov, onako da nama bude dobro, a na kraju svima oko nas dobro…i kada primite taj feedback, to vas tjera da budete još bolji i dok tako traje, trajat će…dok me to ispunjava i čini sretnom, ja i moja glazba ćemo trajati…Što se tiče moje glazbe, mislim da je glavna karakteristika melodičnost i dinamičnost, kao i nepredvidljivost. Nikad ne znate što ćete dobiti, ali jedno je sigurno, a to je da ćete se dobro zabaviti.
Ako se ne varam prošlo ljeto sudjelovali ste na i virtualnom festivalu s posebnim setom s tarace Umjetničke galerije? Kako ste došli na tu ideju?
– Taj projekt je nešto najbolje za sada što sam napravila na mom glazbenom putu. Htjela sam snimiti nešto drugačije, nešto elegantno, glamurozno. Kroz jedan neformalni razgovor spomenula sam projekt jednom od organizatora festivala iz Detroita. On se toliko oduševio idejom da me je zamolio da to bude snimano za njih, da premijeru seta iskoriste kao najavu njihova festivala. Tako je i bilo, ne mogu vam opisati koliko sam ponosna na sam projekt. PP production je odradio vrhunski posao, toliko profesionalno, s tolikom ljubavi su to radili, izrazili su svoju kreativnost na najbolji mogući način.
Razmišljate li možda o izdavanju albuma ili kakve kompilacije? I imate li planova za buduće nastupe?
– Ma ne vjerujem da ću baš toliko profesionalno zagaziti. Produkcija je trenutno za mene znanstvena fantastika i još uvijek nalazim pjesme umjetnika koje mi se sviđaju i nemam potrebu za nekim svojim kompilacijama. Planiram odlazak u Dubai, na jedan festival i to je za sada jedina ozbiljna gaža koja je u planu. Imam u planu jedan projekt u Dubrovnik i nadam se da ćemo ga uspjeti realizirati – kazala mi je Ivana te dodalo kako u ovom trenutku ne želi otkrivati previše.
Mnogo ste puta do sad istaknuli da vam je kreativnost kao i mogućnost da se izrazite jako bitna. Uz kuhanje i glazbu, postoje li još neki načini na koje izražavate tu svoju kreativnost? Imate li možda još koji skriveni talent?
– Kreativnost je nešto što me pokreće, što mi daje smisao. Imam osjećaj, da u što god da se uprtim da u svemu uspijem. Naravno, nikad se neću uprtiti u nešto sto mi nije interesantno, zanimljivi su mi izazovi kroz koje mogu rasti. Da od početka do kraja nekog projekta, mogu vidjeti da su rezultati s vremenom sve bolji i bolji. U biti stvaranje nečega, realizacija nekih ideja koje možete prenijeti u ono opipljivo, e to volim. Tijekom renoviranje kuće sam se usudila sama pituravati zidove nekim tehnikama koje su specifične, pa sam se jedno vrijeme bavila izradom torti za razne prigode, ukrašavane fondant masom. Volim tu svoju kreativnost.
Upoznali smo vas i kroz humanitarni rad….Tako ste kuhali u Mimozi za covid odjel, nagradu koju ste osvojili u božićnom kulinarskom showu donirali se Tatama…koliko vam je važno doprinositi i vraćati zajednici i imate li još što takvo možda u planu?
– Kada me netko pozove da sudjelujem u humanitarnoj akciji, naravno da ću pristati, jer ono što čini čovjeka je taj neki osjećaj suosjećanja. Kad znam da je nekome teško kad znam da mogu pomoći na to pristajem, jer mi to ispunja dušu. Lijep je osjećaj kada ste razlog nečijem osmijehu.
– Što se tiče nagrade koju sam odlučila dati Tatama, to je bilo neplanirano, momentalna odluka koja je došla iznenada, u trenutku. Kroz glavu mi je prošlo da živim u toplom domu i da imam sve što mi je potrebno za normalan život. Sav taj novac koji bi potrošili bi bio za neki luksuz,a bilo je vrijeme Božića i željela sam uljepšati nekome početak godine. Taj osjećaj me tada vodio i tako sam napravila. Uvijek sam spremna pomoći koliko mogu.
Imam dojam da ne možete, da se tako izrazim stati s mirom i da volite i prihvaćate izazove…što u budućnosti od vas očekivati?
– Da, da imate skroz pravo. Nisam osoba koja ima jedan cilj i kada ga ostvari, tu se zaustavim i to je to. Volim dinamiku, volim da se stalno nešto novo događa, volim si postavljati konstantno neke ciljeve, to mi život čini zabavnijim. Ni ja sama ne znam što mogu očekivati od sebe sutra, a kamoli da govorim o nekim očekivanjima u budućnosti. U svakom slučaju očekivanja su usmjerena u onom smjeru gdje sam sretna i gdje su ljudi oko mene sretni.
FOTO: RTL
