Kako turizam utječe na stanovanje i iseljavanje mladih iz Hrvatske. Što se događa s gradovima i mjestima na kojima se događa prekomjerni turizam? Kako uvoz rade snage utječe na plaće domicilnog stanovništva? Pitanja su na koja je grupa hrvatskih znanstvenika pokušala odgovoriti istraživanjem relevantnih podataka u posljednjih 10 godina. Svoje zaključke objavili su u zanstvenom radu Procvat turizma, propast stanovanja: Prekomjerni turizam i iseljavanje, koji je objavljen u najprestižnijem međunarodnom časopisu s područja turizma Annals of Tourism Research. Naš sugovornik je jedan od autora Vanja Vitezić s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji.
Zašto ste odlučili istražiti baš ovaj fenomen?
-Hrvatska je jedna od “najturističkijih” zemalja svijeta, ima najveći udio turizma u BDP-a u Europskoj uniji i među najvećim udjelima u svijetu, a između dva popisa (2011.−2021.) izgubila je 10% stanovništva. Jadranska Hrvatska, jedna od 242 NUTS 2 regije u EU, ostvaruje približno 95% dolazaka i noćenja u Hrvatskoj, što odražava izrazitu neravnotežu u turističkom razvoju između regija. Štoviše, nalazi se među vodećim regijama EU-a po gustoći, intenzitetu i sezonalnosti turizma. U hrvatskom turizmu dominira i izrazito visok udio privatnog smještaja koji iz godine u godinu snažno raste. Ove činjenice dovode do situacije u kojoj turizam, iako doprinosi lokalnoj ekonomiji, može stvoriti nepovoljne uvjete za lokalno stanovništvo po pitanju priuštivosti stanovanja i na kraju dovesti do iseljavanja domicilnog stanovništva.
Rad uz mene potpisuju Josip Mikulić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Instituta za turizam te kolege Stjepan Srhoj i Zvonimir Kuliš sa splitskog Ekonomskog fakulteta. U istraživanju je korištena panel analiza s podacima na razini jedinica lokalne samouprave (JLS) za razdoblje od 2011. do 2022., a ključne varijable u analizi uključuju broj iseljenih iz Hrvatske, gustoću turizma i cijene stanovanja, uz dodatne kontrolne varijable poput gustoće naseljenosti, udjela visokoobrazovanih, stope nezaposlenosti i udjela zaposlenih u turizmu.
Što je istraživanje pokazalo?
-Turizam zasigurno generira pozitivne ekonomske vanjske učinke, a njegovi razvojni utjecaji dobro su dokumentirani kroz hipoteze o rastu vođenim turizmom. Međutim, studije su pokazale da utjecaj turizma na gospodarski rast varira kako turističko područje napreduje kroz svoj životni ciklus. Konkretno, potvrđeno je da se pozitivni ekonomski učinci turizma s vremenom smanjuju, sugerirajući da ti utjecaji ovise o evolucijskom životnom ciklusu turističke destinacije.
Iseljavanje je izraženije u kontinentalnoj nego u primorskoj Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da je prekomjerni turizam u kombinaciji s kratkom sezonom, karakterističnom za jadransku obalu, statistički značajno povezan s iseljavanjem stanovništva.
U našem slučaju, primorska Hrvatska je u kasnijoj fazi životnog ciklusa turističkog područja, dok je kontinentalni dio Hrvatske u ranoj fazi. Posljedično, u primorskoj Hrvatskoj nekontrolirani razvoj masovnog plažnog turizma prešao je prag i sada lokalno stanovništvo doživljava i negativne eksternalije, osobito kroz povećanje cijena stanovanja i opći rast troškova.
Nasuprot tome, kontinentalna Hrvatska pokriva 56% teritorija i 66% stanovništva, ali čini samo 5% ukupne turističke potražnje, u usporedbi s 95% u jadranskoj Hrvatskoj. Dakle, još uvijek je u ranoj fazi turizma. Ovdje ograničeni turizam stvara gospodarske mogućnosti bez značajnog teritorijalnog pritiska ili negativnih učinaka. Stoga smatramo da bi turizam mogao biti negativno povezan s iseljavanjem u kontinentalnoj Hrvatskoj (neturističkim područjima), kao što je prikazano u našoj analizi pomoću pokazatelja turističke gustoće.
Rastuće cijene stanova i visoka koncentracija zaposlenosti u turizmu su također povezani s iseljavanjem. Kao što smo pokazali u našoj studiji, a pokazale su i prethodne studije, turizam izaziva ekonomske i socijalne probleme, posebice podizanjem cijena stanovanja, a problemi su dodatno izraženi u slučajevima prekomjernog turizma. Ako se može reći da postoji prekomjerni turizam u bilo kojoj EU NUTS-2 regiji, onda je to u Jadranskoj Hrvatskoj. Više cijene stanova i niže plaće (osobito u turizmu) dovode do niže priuštivosti stanovanja. To postaje gorući problem i ljudi napuštaju zemlju. Statistička značajnost gustoće naseljenosti sugerira da je emigracija zastupljenija u područjima s većom koncentracijom stanovništva. Također, zanimljivo je da veći udio stanovništva s tercijarnim obrazovanjem prati i veći broj emigranata, što upućuje na mogući odljev mozgova.
Kako uvoz radne snage utječe na plaće domaćih i iseljavanje?
-Vrlo kompleksno pitanje na koje ćemo vjerujem imati ponešto “empirijskih” odgovora u godinama koje slijede. Uvoz radne snage može imati složen utjecaj na plaće domaćih radnika ali i iseljavanje, naravno sve ovisno o specifičnim uvjetima na tržištu rada, “kvaliteti” i spremi uvezene radne snage te sektoru i djelatnosti u kojem rade. Uvoz radnika može pritisnuti plaće u znanjem manje intenzivnim sektorima i djelatnostima gdje je visoka potražnja za radnicima s nižim kvalifikacijama (npr. građevinarstvo, ugostiteljstvo i trgovina) gdje poslodavci mogu preferirati jeftiniju uvezenu radnu snagu, što može usporiti rast plaća ili čak dovesti do njihovog smanjenja. Također, dolazak strane radne snage u tim sektorima može povećati konkurenciju za određene poslove, može utjecati na pregovaračku moć domaćih radnika, što im otežava dobivanje viših plaća ili boljih uvjeta rada. Naravno, u sektorima gdje postoji značajan nedostatak radne snage, uvoz radnika može pomoći u održavanju produktivnosti, profitabilnosti i rasta gospodarstva. To posebno vrijedi za sektore koji se oslanjaju na sezonske radnike.
Međutim, u sektorima gdje su potrebne visoke kvalifikacije ili specijalizacija, utjecaj bi trebao biti manji, jer je uvoz radne snage u tim sektorima često usmjeren na popunjavanje pozicija koje ne mogu popuniti domaći radnici. Ako su plaće i uvjeti rada nedovoljni zbog niske konkurentnosti poslodavaca, uvoz radne snage može potaknuti dodatno iseljavanje domaće radne snage, posebno visoko kvalificiranih radnika koji traže bolje uvjete u inozemstvu. S druge strane, uvoz radne snage ipak povećava ukupnu potrošnju, što može pozitivno djelovati na gospodarstvo. Uz stabilizaciju radne snage gospodarstvo može rasti, što dugoročno može donijeti korist svima, uključujući domaće radnike kroz poboljšanje uvjeta rada i eventualni rast plaća.
Kako turizam utječe na cijene i dostupnost nekretnina?
-Turizam može biti značajno povezan s cijenama i dostupnosti nekretnina, pogotovo u popularnim turističkim destinacijama. Rezultati empirijskih studija pokazali su da pretvaranje stanova u turistički smještaj i jaka sezonalnost smanjuju priuštivost stanovanja. U turistički atraktivnim područjima, potražnja za nekretninama često raste zbog povećanog interesa investitora i pojedinaca koji žele kupiti nekretninu za kratkoročno iznajmljivanje turistima. Ova potražnja podiže cijene nekretnina, čineći ih skupljima za lokalno stanovništvo koje ih kupuje za osobnu uporabu. Kako kratkoročni najam (npr. putem platformi kao što su Airbnb i Booking.com) postaje sve isplativiji, vlasnici nekretnina često preferiraju kratkoročno iznajmljivanje turistima umjesto dugoročnog najma stanovnicima. To dovodi do smanjenja dostupnosti stanova za dugoročni najam i poskupljenja najamnina za lokalne stanare.
Prijašnja istraživanja potvrdila su da uvjerljivo najveći utjecaj na povećanje cijena stanova ima povećanje udjela stambenog fonda koji se koristi u svrhu turističkog smještaja. Turistički razvoj neminovno dovodi i do gentrifikacije, gdje se lokalno stanovništvo iseljava, jer si više ne mogu priuštiti život u svom susjedstvu. Razvoj turizma često potiče i ulaganja u infrastrukturu (ceste, javni prijevoz, kulturne i rekreacijske sadržaje, plaže, šetnice…), što čini destinaciju privlačnijom i za turiste i za kupce nekretnina. Takva ulaganja doprinose kvaliteti života i dodatno povećavaju vrijednost i cijene nekretnina.
Broj stanovnika u Hrvatskoj stalno opada, kako bi to moglo utjecati na našu ekonomiju u budućnosti?
-Stalni pad broja stanovnika u Hrvatskoj može imati značajan utjecaj na ekonomiju zemlje u nadolazećim godinama. Moguć je niz reperkusija. Prvo, smanjenje broja stanovnika, uz emigraciju mladih radno sposobnih osoba, vodi naravno do manjka radne snage, što može usporiti gospodarski rast. Turizam, trgovina, građevina, poljoprivreda i zdravstvo već osjećaju pritisak zbog nedostatka kvalificirane radne snage, što bi moglo i eskalirati u budućnosti.
Drugo, manje stanovnika znači i manji broj potrošača, što može dovesti do smanjenja potražnje za proizvodima i uslugama unutar zemlje. To može negativno utjecati na poslovanje domaćih poduzeća, smanjiti prihode i potaknuti daljnje gašenje nekih radnih mjesta. Posljedično, investitori će biti manje zainteresirani za ulaganja u zemlju s takvim opadajućim trendom, jer to može u konačnici opet ukazivati na smanjenje buduće potražnje za njihovim proizvodima ili uslugama.
Pad broja stanovnika najčešće prati i starenje populacije, što povećava pritisak na sustave zdravstvene i socijalne skrbi. Nadalje, osjetit će se pad inovativnosti i konkurentnosti. Mladi ljudi donose nove ideje i inovacije koje su ključne za gospodarski rast. Odlazak obrazovane radne snage može smanjiti konkurentnost Hrvatske na globalnom tržištu i smanjiti prilike za razvoj novih djelatnosti i tehnologija.
Zaključno, ovakav trend smanjenja broja stanovnika posebno pogađa ruralna područja, koja se suočavaju s padom ekonomske aktivnosti, zatvaranjem škola, zdravstvenih ustanova, trgovina itd.. To dodatno ubrzava iseljavanje i otežava ravnomjeran razvoj cijele zemlje.
Što bi bile Vaše preporuke državnim i lokalnim vlastima i zajednicama vezano uz ekonomiju, turizam i demografiju?
-Pad broja stanovnika i iseljavanje je vrlo složen problem ili kako danas moderno kažemo izazov, koji zahtijeva dugoročan i sveobuhvatan pristup. Kombinacija demografskih, ekonomskih i socijalnih mjera je ključna za osiguranje održivog razvoja Lijepe naše. Ako bi generalizirali, sve prije spomenute moguće promjene zbog smanjenja broja stanovnika predstavljaju izazov za buduću ekonomsku stabilnost i razvoj Hrvatske. Za ublažavanje tih učinaka, trebat će se puno ozbiljnije pozabaviti pronatalitetnim mjerama, poticanjem povratka iseljenika, privlačenjem što kvalitetnijih stranih radnika, ulaganjem u inovacije i digitalnu transformaciju te prekvalifikaciju i usavršavanje radnika iz nekonkurentnih sektora i djelatnosti, u konačnici, stvaranjem boljih uvjeta za život i rad svih građana naše zemlje.
Što se tiče turizma, za osiguravanje održivosti potrebna je djelomična promjena svijesti i pristupa svih dionika u sustavu turizma, tj. pravnih osoba, obrtnika i drugih fizičkih osoba, turističkih zajednica, znanstvene i stručne zajednice, udruga, turista, ministarstva i jedinica lokalne i regionalne samouprave.
Novi Zakon o turizmu je dodijelio veliku i važnu ulogu turističkim zajednicama te jedinicama lokalne i regionalne samouprave za upravljanje destinacijama u smjeru održivosti. Uloga turističke zajednice (i JLS-a) u upravljanju destinacijom je planiranje i provedba mjera turističke politike, razvoj destinacije i praćenje ostvarenih ciljeva kroz niz pokazatelja održivosti destinacije.
Jedan od „alata“ za razvijene destinacije (indeks turističke razvijenosti I i II) je i Izračun prihvatnih kapaciteta destinacije koji predstavlja stručnu podlogu pri prostornom planiranju JLS-a za koju se izrađuje. U upravljanju održivim razvojem turizma u destinaciji JLS-i će moći na temelju plana upravljanja destinacijom (i izračuna prihvatnih kapaciteta), a u skladu s prostornim planovima, donijeti odluku o broju, vrsti i kategoriji ugostiteljskih objekata te objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge smještaja, kapacitetima smještajnih objekata u destinaciji na temelju izračuna prihvatnih kapaciteta, upravljanju turističkim tokovima, uvođenju turističkog ekološkog doprinosa i ostalim mjerama iz svoje nadležnosti koje su vezane uz turizam.
Sve ove promjene su vrlo pohvalne, uključujući prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada te izmjene i dopune Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Iako zahtijevaju dodatna prilagođavanja, važno je da su regulaciju vratili na nacionalnu razinu te predstavljaju pokušaj uvođenja reda u sustav koji je godinama bio nereguliran.
Također, podržavam inicijativu za osnivanje Znanstvenog i stručnog savjeta kao savjetodavnog tijela koje okuplja predstavnike akademske zajednice, strukovnih udruga i cehova, socijalnih partnera, udruga poslodavaca, komora i znanstvenih instituta. Veći angažman i uključivanje struke smatram nužnim na nacionalnoj i lokalnoj razini.
Zaključno, turizam donosi značajne koristi i važan je za našu ekonomiju, ali ključno je pronaći odgovarajuću mjeru i očuvati ga. Potrebno je posvetiti veću pažnju lokalnoj zajednici, ljudima i prostoru. Umjesto da brojimo samo turiste i smještajne kapacitete, trebali bismo se usmjeriti na povećanje udjela domaćih proizvoda u turističkoj ponudi, tj. razvijati proizvode i usluge s većom dodanom vrijednošću.
Smijurija od istraživanja!
Znači Slavonija opustjela zbog prekomjernog turizma?
Znači i vi ste plaćenici hrvatskog lobija velikih hotelijera koji će hrvatsku pretvoriti u veliki resort ograđen visokim ogradama, i u kojem će raditi Nepalci, a domaći ljudi će se iseliti boga pitaj gdje. Odlučili su satrati male iznajmljivače koji nose minimum 80% ukupnog hrvatskog turizma. Uništit ćete i ovo malo što spašava Dalmaciju od istrebljenja.
Živila korupcija i političke elite koje su uništile malog čovjeka u Slavoniji, a sad će u Dalmaciji.
Sretan put Dalmatinci!
Očito “Duda” nisi čitao što je napisano! Turizam nema veze s prekomjernim turizmom, a kada u Slavoniji ima turizma to je dobro! Većina iseljavanja je u Slavoniji upravo jer nema ni turizma ni industrije.
Međutim, na Jadranu se događa da se mladi iseljavaju u mjestima s visokim razinama turizma, a to je dijelom zbog previsokih cijena stanovanja i zato što nema ništa drugo osim turizma.
Pitanje svih pitanja je zašto nema nista osim turzma. Ljudi pokusavaju prezivjeti, rade ono sto mogu, krpaju svoj proracun uz pomoc jednog, dva apartmana. Pa da nije toga, Dalmacija bi odavno bila kao i Slavonija. U Slavoniji je bila poljoprivreda glavna grana gospodarstva, a što je sad. Uništili su je. U Dalmaciji kreću uništiti jedino što je malom čovjeku u Dalmaciji omogućilo opstanak i ostanak, a sve na dobrobit velikih korporacija. Pa zar ne vidite čemu to vodi?
Gdje god ima progresa mora biti i rast cijena , npr u Dublinu su 400% skuplje nekretnine nego u hrvatskoj ali se mladi useljavaju a ne iseljavaju .
A najvažnije je od svega da su koeficijenti plaća puno viši te se uvoze VSS radnici a ne nepalci .
U RH je tržište nikakvo a proizvodnje nema jer je selektivno uništena i opustošena stoga je zaključak da je tu najveći krivac nepismena i sterilna vlada RH.
Što se tiče turizma to je naša slučajna grana i za to ne treba previše pameti.
Turizam zadržava mlade. Bez turizma bi DU postao malo ribarsko selo. Zašto nema ništa osim turizma? Jer nemamo komparativne prednosti za druge stvari. Radimo što možemo raditi. Prekomjerni turizam je moderna pomodna kovanica iz redova zelene agende, oni ne vole turizam, ne vole ni krave, ne vole ni ljude.
Neka nama još više turizma.